Sava Mrkalj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 11. srpnja 2010. u 06:29

Sava Mrkalj (1783. Sjeničak, Hrvatska - 1833. Beč), učitelj i filolog.

Sava Mrkalj je rođen 1783. godine u selu Sjeničaku, prvobanske pukovnije tadašnje Vojnojne krajine. Školu je završio 1799. godine u Plaškom i zatim postao učitelj u Gospiću. Kasnije je otišao u Zagreb, gdje je završio najprije arhigimnaziju, a potom dvogodišnji studij filozofije. Studiranje je nastavio u Pešti gdje je slušao predavanja iz filozofije i matematike na tamošnjem sveučilištu i dobio zvanje „svobodnih hudožestva i filosofije doktor ". Bio je dobar poznavatelj latinskog i francuskog jezika, a razumio je i grčki i hebrejski, što je njegovom jezikoslovnom talentu bilo od velike koristi. Poznat je po tome što je 1810. godine, još tokom studiranja u Pešti, napisao tada veoma aktuelnu knjižicu o slaveno-srpskoj azbuci „Salo debelog jera libido azbukoprotres". U njoj se zalagao za reformu tadašnjeg zastarjelog i nerazumljivog pravopisa koji se upotrebljavao u crkvi i književnosti i tražio primjenu fonetskog pisma baziranom na narodnom jeziku. Napadan od službenih ckrvenih krugova zbog ovih svojih pogleda, Sava Mrkalj je mislio da će ih umiriti ako se zakaluđeri i zato je 1811. u manastiru Gomirje zaista i postao jerođakon Julijan. Međutim, progoni su se samo uvećavali i on je 1813. godine otpušten iz manastira. U strahu od osvete crkvene hijerarhije 1817. godine je objavio djelo „Paliondija" u kojoj se odrekao svoje grafičko-ortografske reforme. Godine 1827. je poludio pa je 1833. godine umro u bečkoj umobolnici. Smatra se da je Sava Mrkalj preteča Vuka Karadžića.

Literatura

Mala Enciklopedija Prosveta - Opšta Enciklopedija (M-Š), Prosveta, Beograd 1959.
Mile Mrkalj: Sjeničak, kronika kordunaškog sela, Historijski arhiv u Karlovcu, Karlovac 1980.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Sava Mrkalj''' ([[1783.]] [[Sjeničak]], [[Hrvatska]] - [[1833.]] [[Beč]]), učitelj i [[filolog]]. U dijelu ''Salo debelog jera libo azbukoprotres'' zalagao za reformu slaveno-srpske [[azbuka|azbuke]].
+'''Sava Mrkalj''' ([[1783.]] [[Sjeničak]], [[Hrvatska]] - [[1833.]] [[Beč]]), učitelj i [[filolog]].
-Sava Mrkalj je rođen 1783. godine u selu [[Sjeničak]]u, prvobanske pukovnije tadašnje [[Vojna krajina|Vojnojne krajine]]. Školu je završio [[1799.]] godine u [[Plaški|Plaškom]] i zatim postao učitelj u [[Gospić]]u. Kasnije je otišao u [[Zagreb]], gdje je završio najprije arhigimnaziju, a potom dvogodišnji studij filozofije. Studiranje je nastavio u [[Pešta|Pešti]] gdje je slušao predavanja iz filozofije i matematike na tamošnjem [[sveučilište|sveučilištu]] i dobio zvanje  „''svobodnih hudožestva i filosofije doktor ''". Bio je dobar poznavaoc [[latinski|latinskog]] i [[francuski|francuskog]] jezika, a razumio je i [[grčki]] i [[hebrejski]], što je njegovom jezikoslovnom talentu bilo od velike koristi.
+Sava Mrkalj je rođen 1783. godine u selu [[Sjeničak]]u, prvobanske pukovnije tadašnje [[Vojna krajina|Vojnojne krajine]]. Školu je završio [[1799.]] godine u [[Plaški|Plaškom]] i zatim postao učitelj u [[Gospić]]u. Kasnije je otišao u [[Zagreb]], gdje je završio najprije arhigimnaziju, a potom dvogodišnji studij filozofije. Studiranje je nastavio u [[Pešta|Pešti]] gdje je slušao predavanja iz filozofije i matematike na tamošnjem [[sveučilište|sveučilištu]] i dobio zvanje  „''svobodnih hudožestva i filosofije doktor ''". Bio je dobar poznavatelj [[latinski|latinskog]] i [[francuski|francuskog]] jezika, a razumio je i [[grčki]] i [[hebrejski]], što je njegovom jezikoslovnom talentu bilo od velike koristi.
-Poznat je po tome što je [[1810.]] godine, još tokom studiranja u Pešti, napisao tada veoma aktuelnu knjižicu o slaveno-srpskoj [[azbuka|azbuci]] „''Salo debelog jera libido azbukopretres''". U njoj se zalagao za reformu tadašnjeg zastarijelog i nerazumljivog [[pravopis]]a koji se upotrebljavao u crkvi i književnisti i tražio primjenu fonetskog pisma baziranom na narodnom jeziku.
+Poznat je po tome što je [[1810.]] godine, još tokom studiranja u Pešti, napisao tada veoma aktuelnu knjižicu o slaveno-srpskoj [[azbuka|azbuci]] „''Salo debelog jera libido azbukoprotres''". U njoj se zalagao za reformu tadašnjeg zastarjelog i nerazumljivog [[pravopis]]a koji se upotrebljavao u crkvi i književnosti i tražio primjenu fonetskog pisma baziranom na narodnom jeziku.
 Napadan od službenih ckrvenih krugova zbog ovih svojih pogleda, Sava Mrkalj je mislio da će ih umiriti ako se [[kaluđer|zakaluđeri]] i zato je [[1811.]] u [[manastir]]u [[Gomirje]] zaista i postao [[jerođakon]] Julijan. Međutim, progoni su se samo uvećavali i on je [[1813.]] godine otpušten iz manastira. U strahu od osvete crkvene hijerarhije [[1817.]] godine je objavio djelo „''Paliondija''" u kojoj se odrekao svoje grafičko-[[ortografija|ortografske]] reforme. Godine [[1827.]] je poludio pa je [[1833.]] godine umro u bečkoj [[umobolnica|umobolnici]].
 Smatra se da je Sava Mrkalj preteča [[Vuk Karadžić|Vuka Karadžića]].