Azbuka

Glagoljski *Codex Zographensis* (10 – 11. stoljeće, Bugarska)

Azbuka (az i buki – naziv prva dva slova u poretku) je glagoljička i stara ćirilična abeceda. Nazivi slova predstavljaju riječi koje tvore dugu mnemotehničku rečenicu azъ buky vĕdĕ glagoljǫ dobrĕ jestъ živĕtĕ… – »ja slova znajući govorim dobro je živjeti…«

Glagoljica i ćirilica su usko povezane – dijele nazive slova i uglavnom poredak. Neka slova su imala i brojčanu vrijednost, koja se malo razlikuje između ta dva pisma.

Nazivi i poredak slova

Nazivi slova su originalno na staroslavenskom, i ne navode se svugdje u istom obliku. Tako se slovo vĕdĕ ponegdje naziva i vĕdi.

Pojedina imena prilagođavana su kasnijem jezičnom razvoju u različitim sredinama koje su koristile glagoljicu i ćirilicu, pa je tako npr. črьvь u hrvatskom dalo črv, u bugarskom чръв – črăv, a u ruskom червь – červ´.^[1]

Poredak varira u literaturi,^[2] za glagoljicu uglavnom za slova črv, ci, ša, šta, te za us, jus, es, jes.

Brojčane vrijednosti

Ćirilica je naslijedila brojčane vrijednosti iz grčkog pisma, a glagoljica ima redom dodijeljene. Međutim, većina se vrijednosti poklapa. U literaturi postoje male razlike oko dodjele većih brojčanih vrijednosti u glagoljici (iznad 1000).^[1]

Kada su se slova glagoljice koristila za zapis brojeva, pisala su se između posebnog znaka, tzv. ano teleia [srednje točke, · (Unicode U+0387)].

Tablica

Sljedeća tablica je sažeti pregled glagoljice i stare ćirilice, prateći poredak glagoljice. Slova se mogu podijeliti u tri skupine:

slova naslijeđena iz grčkog (u ćirilici), odnosno za glasove slične grčkim (az, buki, dobrje…)
posebna slova za staroslavenske glasove (vjedi, živjeti, dzelo…)
slova koja su služila samo za transliteraciju grčkih slova, te za zapis brojeva, jer takvih glasova u staroslavenskom nije bilo (frt za fi, thita za theta, ot za omega…)

Imena u tablici su usporedno staroslavenska (kosim slovima) i kroatizirana.

Ime^[a]	Glagoljica			Ćirilica			Izgovor (IPA)	Slovo u hrvatskoj latinici
Ime^[a]	obla	uglata	broj	stara	broj	današnja	Izgovor (IPA)	Slovo u hrvatskoj latinici
azъ az			1		1	А а	/a/	a
buky buki			2		2	Б б	/b/	b
vĕdĕ vjedi			3			В в	/v/	v
glagoljǫ glagolju			4		3	Г г	/g/	g
dobrĕ dobrje			5		4	Д д	/d/	d
jestъ jest			6		5	Е е	/ɛ/	e
živĕtĕ živjeti			7			Ж ж	/ʒ/	ž
Ʒĕlo dzjelo			8		6	Ѕ ѕ (makedonska ćir.)	/dz/	dz
zemli zemlji			9		7	З з	/z/	z
ïže iže			10		8	И и	/i/	i
i i			20		10	І і (bjeloruski i ukr.)	/i/	i
g’ervь đerv			30			srpski Ћ ћ i Ђ ђ	/g'/	ć ili đ
kako kako			40		20	К к	/k/	k
ljudьje ljudje			50		30	Л л	/l/	l
myslite mislite			60		40	М м	/m/	m
našь naš			70		50	Н н	/n/	n
onъ on			80		70	О о	/ɔ/	o
pokojь pokoj			90		80	П п	/p/	p
rьci rci			100		100	Р р	/r/	r
slovo slovo			200		200	С с	/s/	s
tvrьdo tvrdo			300		300	Т т	/t/	t
ukъ uk			400		400	У у	/u/	u
frъtъ frt			500		500	Ф ф	/f/	f
hĕrъ hjer			600		600	Х х	/x/	h
otъ ot			700		800	odg. grčkom Ω više se ne koristi	/o/
šta šta			800			Щ щ	/ʃt/	šč
ci ci			900		900	Ц ц	/t͡s/	c
črьvь črv			1000		90	Ч ч	/t͡ʃ/	č
ša ša			2000			Ш ш	/ʃ/	š
jerъ jor						Ъ ъ – "tvrdi znak"
jery jeri						Ы ы – "jeri"	/ɨ/
jerь jer						Ь ь – "meki znak"
ĕtъ jat						izbačen iz ruskoga 1917., iz bugarskoga 1945.	/jæ/
jo jo				—	—	Ё	/jɔ/
ju ju						Ю ю	/ju/	ju, u
ęsъ es, »mali jus«						više se ne koristi	/ɛ̃/
jęsъ jes, »jotirani mali jus«						više se ne koristi	/jɛ̃/
ǫsъ us, »veliki jus«						više se ne koristi	/ɔ̃/
jǫsъ jus, »jot. veliki jus«						više se ne koristi	/jɔ̃/
t^hita thita					9	više se ne koristi	/f/
ižica ižica						izb. iz ruskoga 1917.
je, »jotirani e«						više se ne koristi	/jɛ/
ksi ksi						više se ne koristi	/ks/

Bilješke

↑ Nazivi glagoljskih slova izvorno su na staroslavenskome, koji ima neke glasove kojih u hrvatskome nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, »Glagoljica«, s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

Izvori

1 2 Michael Everson and Ralph Cleminson, "Revised proposal for encoding the Glagolitic script in the UCS", ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N2555, dostupno ovdje Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2007. (Wayback Machine) (PDF)
↑ Michael Everson, "Revised proposal for encoding the Glagolitic script in the UCS", ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N1931, dostupno ovdje (PDF)

[3] Nazivi glagoljskih slova izvorno su na staroslavenskome, koji ima neke glasove kojih u hrvatskome nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, »Glagoljica«, s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

[n2555-1] 1 2 Michael Everson and Ralph Cleminson, "Revised proposal for encoding the Glagolitic script in the UCS", ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N2555, dostupno ovdje Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2007. (Wayback Machine) (PDF)

[2] Michael Everson, "Revised proposal for encoding the Glagolitic script in the UCS", ISO/IEC JTC1/SC2/WG2 N1931, dostupno ovdje (PDF)

[1]

[2]

[a]