Iranska visoravan: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
prebacio članak na bs wiki, evo iw
Redak 23: Redak 23:


[[ar:الهضبة الإيرانية]]
[[ar:الهضبة الإيرانية]]
[[bs:Iranska visoravan]]
[[cs:Íránská vysočina]]
[[cs:Íránská vysočina]]
[[de:Iranisches Hochland]]
[[de:Iranisches Hochland]]

Inačica od 15. lipnja 2011. u 10:36

Datoteka:Iranian-Plateau.gif
Topografska karta Iranske visoravni koja se nadovezuje na Anatoliju prema zapadu odnosno Hindukuš i Himalaju prema istoku
Tektonska karta - Iranska visoravan južni je ogranak Euroazijske ploče; između Arapske i Indijske ploče

Iranska visoravan (poznata i kao Perzijska visoravan) je prostrani geološki oblik u jugozapadnoj Aziji. Područje je dijelom Euroazijske ploče i uklještena je između Arapske i Indijske ploče, a nalazi se između Zagrosa na zapadu, Kaspijskog jezera i Kopet Daga na sjeveru, Hormuškog tjesnaca i Perzijskog zaljeva na jugu, te Inda na istoku.

Kao povijesna relijga obuhvaća Partiju, Mediju i Perziju koje su žarište kulture Velikog Irana. Iranska visoravan okvirno je sastavljena od dijelova Irana, Azerbajdžana, Turkmenistana, Afganistana i Pakistana (Beludžistan), a ponekad se u pojam uvrštava i nizinski Huzistan koji je ogrankom ravničarske Mezopotamije.

Područje obuhvaća približno 2,7 milijuna km² i proteže se približno 1800 km u smjeru sjever-jug odnosno 2500 km u smjeru istok-zapad. Unatoč nazivu „visoravan“, reljef područja je zapravo izrazito raznolik i sastoji se od više planinskih planaca među kojima se ističe vrh Damavand (5610 m) na Alborzu, kao i od ravničarskih dijelova pustinje Lut iz pokrajine Kirman u središnjem Iranu čija je prosječna nadmorska visina ispod 300 m.

Poveznice

Vanjske poveznice

  • (hrv.) Iranska visoravan. Hrvatski obiteljski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2005. Pristupljeno 9. siječnja 2011.
  • (engl.) Iranian plateau. Encyclopædia Britannica. 2011. Pristupljeno 9. siječnja 2011.
  • (engl.) Iranian plateau. PeakBagger.com. 2004. Pristupljeno 9. siječnja 2011.