Neobizantska arhitektura: razlika između inačica
kat., zaglavlje |
|||
Redak 17: | Redak 17: | ||
[[Kategorija:Arhitektonski stilovi]] |
[[Kategorija:Arhitektonski stilovi]] |
||
[[Kategorija:Umjetnička razdoblja]] |
|||
[[ca:Arquitectura neobizantina]] |
[[ca:Arquitectura neobizantina]] |
Inačica od 4. srpnja 2011. u 18:58
Neobizant je stil u arhitekturi 19. i 20. stoljeća.
Neobizantski stil u Europi
Neobizantski stil široko je raširen od sredine 19. stoljeća u arhitekturi zemalja s brojnim ili većinskim pravoslavnim stanovništvom. Najčešće su sakralne građevine projektirane i građene u neobizantskom stilu, no katkada i javni pa i stambeni objekti. Krajem 19. stoljeća stil se pojavljuje i u sakralnoj arhitekturi katoličke crkve u zapadnoj Europi i europeiziranim društvima posvuda po svijetu. Glavni poticaj širenju neobizantskoga stila predstavljale su publikacije o ključnim spomenicima bizantske arhitekture Grčke i Konstantinopola. S buđenjem nacionalnih pokreta u pravoslavnim zemljama regionalne varijante neobizantskog stila (ruska, srpska, bugarska, grčka, itd.) počinju se smatrati nacionalnim arhitektonskim stilovima.
Neobizantski stil u Hrvatskoj
Neobizantski stil u javlja se u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća vezano gotovo isključivo uz građevine (crkve, parohijske i općinske zgrade) Srpske pravoslavne crkve. Ključni predstavnik neobizantskog stila u ranoj, romantičarskoj fazi hrvatske arhitekture bio je Franjo Klein, autor projekta za crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Nakon što je 1883.-84. Herman Bollé projektirao novu unutrašnju opremu crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ovaj arhitekt postaje glavnim predstavnikom neobizantskog stila u Hrvatskoj. Povjerena mu je gradnja kapele Kukulj na zagrebačkom groblju Mirogoj, restauracija Saborne crkve u Pakracu, manastira Grgetega na Fruškoj gori, gdje, u manastiru Krušedolu podiže spomenik srpskom kralju Milanu Obrenoviću. Rusku verziju neobizantskog stila u hrvatsku arhitekturu unosi Janko Holjac svojim projektima za restauraciju saborne crkve u Plaškom i nove grkokatoličke crkve u Petrovcima.
Izvori
- Mitropolit Jovan Pavlović, Dragan Damjanović, Nikolaj Muhin, Irina Buseva Davidova, Srpska pravoslavna crkvena opština i saborna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, Preobraženi hram, Eparhijski upravni odbor Eparhije zagrebačko - ljubljanske, Zagreb, 2008., str. 11-32. (ISBN 978-953-98867-5-0)
- Arhitektura ikonostasa u opusu Hermana Bolléa, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 18 (2010), 1 (39); Zagreb, 2010., str. 62 – 79.
- Stilsko rješenje arhitekta Janka Holjca za gradnju pravoslavne Saborne crkve u Plaškom i grkokatoličke župne crkve u Petrovcima, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 1 (27), Zagreb, 2004., str. 67 – 75.
- Dragan Damjanović, Herman Bollé, Josip Bauer i kapela svetih Petra i Pavla na Mirogoju. // Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti. 52 (2009) ; 151-164