Giovanni Pico della Mirandola: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Kubura (razgovor | doprinosi)
155.232 edits
Nema sažetka uređivanja
sadržaj
Redak 18: Redak 18:
== Životopis ==
== Životopis ==


Pico je bio potomak obitelji sjevernotalijanskih sitnih plemića. Kao mladić studirao je na sveučilištima u [[Bolonja|Bolonji]], Ferrari, [[Padova|Padovi]], Paviji i [[Pariz]]u, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, [[književnost]]i, srednjovjekovnoj skolastici i [[teologija|teologiji]], [[grčki jezik|grčkom jeziku]] i grčkoj filozofiji. Kasnije je naučio i [[hebrejski jezik|hebrejski]], [[arapski jezik|arapski]] i [[aramejski jezik|aramejski]].<ref>Eliksir i kamen, str. 122.</ref> Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s [[Marsilio Ficino|Ficinom]] i postao uglednim članom ''Firentinske Akademije''.
Pico se rodio u obitelji Giovannija Francesca, sjevernotalijanskog plemića. Obitelj je bila ugledna i bogata i pozivala se na podrijetlo od Konstantina.<ref>[http://www.luminarium.org/encyclopedia/pico.htm Luminarium Encyclopedia]</ref> Kao mladić studirao je na sveučilištima u [[Bolonja|Bolonji]], Ferrari, [[Padova|Padovi]], Paviji i [[Pariz]]u, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, [[književnost]]i, srednjovjekovnoj skolastici i [[teologija|teologiji]], a studirao je i [[grčki jezik]] te grčku filozofiju. Kasnije je naučio i [[hebrejski jezik|hebrejski]], [[arapski jezik|arapski]] i [[aramejski jezik|aramejski]].<ref>Eliksir i kamen, str. 122.</ref> Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s [[Marsilio Ficino|Ficinom]] i postao uglednim članom ''Firentinske Akademije''.


U filozofiji je pod jakim utjecajem [[Platon]]a, [[Aristotel]]a, [[novoplatonizam|novoplatonizma]] i [[kabala|kabale]]. Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.</ref> Zbog toga je [[1486]]., u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i [[Teologija|teologa]] različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom ''De dignitate hominis'' ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.<ref>Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.</ref> Međutim, papa [[Inocent VIII.]] (1484.-1492.) je zabranio taj skup i izopčio ga iz Crkve. Rehabilitiran je tek pred smrt.
U filozofiji je pod jakim utjecajem [[Platon]]a, [[Aristotel]]a, [[novoplatonizam|novoplatonizma]] i [[kabala|kabale]]. Upravo su ga hebrejski učitelji upoznali s kabalom, koja ga je fascinirala, jer je bio zainteresiran za mistične i teološke spekulacije.<ref>[http://www.luminarium.org/encyclopedia/pico.htm Luminarium Encyclopedia]</ref> Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.</ref> Zbog toga je [[1486]]., u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i [[Teologija|teologa]] različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom ''De dignitate hominis'' ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.<ref>Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.</ref> Najradikalnija teza bila je ta da, prema njegovom mišljenju, nijedna znanost ne može bolje dokazati [[Isus Krist|Isusovu]] božansku narav od [[magija|magije]] i kabale.<ref>[http://www.luminarium.org/encyclopedia/pico.htm Luminarium Encyclopedia]</ref> Zbog takvih i drugih neortodoksnih stavova, papa [[Inocent VIII.]] (1484.-1492.) je zabranio taj skup, izopčio Pica ga iz Crkve, a manifest stavio na [[Index Librorum Prohibitorum|popis zabranjenih knjiga]]. Rehabilitiran je tek pred smrt.


Borio se jednako tako i protiv mističkih [[astrologija|astroloških]] proricanja, ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i [[magija|magije]] kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.
Borio se jednako tako i protiv mističkih [[astrologija|astroloških]] proricanja (''Disputationes adversus astrologiam divinatricem''), ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i magije kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.


== Djela ==
== Djela ==
⚫
*O ljudskom dostojanstvu (''De dignitate hominis''), 1486.
⚫
*O biću i jednom
⚫
*Rasprave protiv proricateljske astrologije (''Disputationes adversus astrologiam divinatricem'')
⚫
*Filozofski, kabalistički i teološki zaključci
⚫
*Heptaplus


Neka djela mu je na hrvatski preveo [[Jozo Mršić]].
Picova djela izdao je njegov nećak, talijanski filozof [[Giovanni Francesco Pico della Mirandola|Giovanni Francesco]] 1496. u Bolonji, dok mu je neka djela na [[hrvatski jezik|hrvatski]] preveo [[Jozo Mršić]]:
⚫
* "O ljudskom dostojanstvu" (''De dignitate hominis''), 1486.
⚫
* "O biću i jednom" (''De ente et uno'')
⚫
* "Rasprave protiv proricateljske astrologije" (''Disputationes adversus astrologiam divinatricem'')
⚫
* "Filozofski, kabalistički i teološki zaključci" (''Conclusiones philosophicae, cabalasticae et theologicae''), 1486.
* "Apologija" (''Apologia J. Pici Mirandolani, Concordiae comitis''), 1489.
⚫
* "Heptaplus", 1491.


== Bilješke ==
== Bilješke ==
Redak 37: Redak 38:


== Literatura ==
== Literatura ==
*''Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen,: nasljeđe magije i alkemije, Zagreb, 2000.'' ISBN 953-6716-11-9
*''Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen,: nasljeđe magije i alkemije, Stari Grad, Zagreb, 2000.'' ISBN 953-6716-11-9
*''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Zagreb, 2007.'' ISBN 978-953-7224-16-5
*''[[Opća i nacionalna enciklopedija|Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka]], sv. XVI, Pro Leksis, Zagreb, 2007.'' ISBN 978-953-7224-16-5
*''Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008.'' ISBN 978-953-300-042-8
*''Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008.'' ISBN 978-953-300-042-8


Redak 44: Redak 45:
* [http://safarmer.com/pico/ 900 teza] {{en icon}}
* [http://safarmer.com/pico/ 900 teza] {{en icon}}
* [http://www.brown.edu/Departments/Italian_Studies/pico/ Progetto Pico - Projekt Pico] na sveučilištu u Bologni i Brown sveučilištu u Providenceu, SAD {{it icon}} {{en icon}} {{la icon}}
* [http://www.brown.edu/Departments/Italian_Studies/pico/ Progetto Pico - Projekt Pico] na sveučilištu u Bologni i Brown sveučilištu u Providenceu, SAD {{it icon}} {{en icon}} {{la icon}}
* [http://www.luminarium.org/encyclopedia/pico.htm Luminarium Encyclopedia] {{en icon}}
* [http://www.newadvent.org/cathen/10352a.htm Catholic Encyclopedia] {{en icon}}


===Ostali projekti===
===Ostali projekti===

Inačica od 5. svibnja 2012. u 17:38

Giovanni Pico della Mirandola
Giovanni Pico della Mirandola
Giovanni Pico della Mirandola na slici nepoznatog talijanskog slikara iz 16. stoljeća
Zapadna filozofija
Renesansna filozofija
Rođenje 24. veljače 1463.
(dvorac Mirandola kraj Modene, Italija)
Smrt 17. studenog 1494. (Firenca, Italija)
Škola/tradicija platonizam, novoplatonizam, kabalizam
Glavni interesi metafizika, kozmologija, misticizam, teologija
Poznate ideje definicija idealnog renesansnog umjetnika i intelektualca
Utjecaji Elia del Medigo, Platon, Aristotel, novoplatonisti, Sveti Augustin, Ibn Rušd, Ibn Sina, Majmonid, Pleton, Bessarion, Argiropul, Ficino, Kuzanski, Savonarola
Utjecao na Novalis, Schelling Hegel, Schopenhauer, Carlyle, Heinrich
Portal o životopisima

Giovanni Pico della Mirandola (dvorac Mirandola kraj Modene, 24. veljače 1463. - Firenca, 17. studenog 1494.), talijanski filozof i humanist iz razdoblja renesanse.

Životopis

Pico se rodio u obitelji Giovannija Francesca, sjevernotalijanskog plemića. Obitelj je bila ugledna i bogata i pozivala se na podrijetlo od Konstantina.[1] Kao mladić studirao je na sveučilištima u Bolonji, Ferrari, Padovi, Paviji i Parizu, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, književnosti, srednjovjekovnoj skolastici i teologiji, a studirao je i grčki jezik te grčku filozofiju. Kasnije je naučio i hebrejski, arapski i aramejski.[2] Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s Ficinom i postao uglednim članom Firentinske Akademije.

U filozofiji je pod jakim utjecajem Platona, Aristotela, novoplatonizma i kabale. Upravo su ga hebrejski učitelji upoznali s kabalom, koja ga je fascinirala, jer je bio zainteresiran za mistične i teološke spekulacije.[3] Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.[4] Zbog toga je 1486., u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i teologa različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom De dignitate hominis ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.[5] Najradikalnija teza bila je ta da, prema njegovom mišljenju, nijedna znanost ne može bolje dokazati Isusovu božansku narav od magije i kabale.[6] Zbog takvih i drugih neortodoksnih stavova, papa Inocent VIII. (1484.-1492.) je zabranio taj skup, izopčio Pica ga iz Crkve, a manifest stavio na popis zabranjenih knjiga. Rehabilitiran je tek pred smrt.

Borio se jednako tako i protiv mističkih astroloških proricanja (Disputationes adversus astrologiam divinatricem), ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i magije kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.

Djela

Picova djela izdao je njegov nećak, talijanski filozof Giovanni Francesco 1496. u Bolonji, dok mu je neka djela na hrvatski preveo Jozo Mršić:

  • "O ljudskom dostojanstvu" (De dignitate hominis), 1486.
  • "O biću i jednom" (De ente et uno)
  • "Rasprave protiv proricateljske astrologije" (Disputationes adversus astrologiam divinatricem)
  • "Filozofski, kabalistički i teološki zaključci" (Conclusiones philosophicae, cabalasticae et theologicae), 1486.
  • "Apologija" (Apologia J. Pici Mirandolani, Concordiae comitis), 1489.
  • "Heptaplus", 1491.

Bilješke

  1. ↑ Luminarium Encyclopedia
  2. ↑ Eliksir i kamen, str. 122.
  3. ↑ Luminarium Encyclopedia
  4. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.
  5. ↑ Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.
  6. ↑ Luminarium Encyclopedia

Literatura

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Giovanni Pico della Mirandola
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Giovanni_Pico_della_Mirandola&oldid=3363300"