Harmonija (glazba): razlika između inačica
m r2.6.5) (robot Dodaje: tr:Armoni (müzik) |
m Ispravak wikipoveznice |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:PianoChord Am7.svg|200px|mini|Invertirani a-mol septakord prikazan na klavijaturi]] |
[[Datoteka:PianoChord Am7.svg|200px|mini|Invertirani a-mol septakord prikazan na klavijaturi]] |
||
U [[glazba|glazbi]], '''harmonija''' je izraz koji označava dio [[glazbena teorija|glazbene teorije]] koji se bavi proučavanjem [[akord]]a, tj. dva ili više [[ton|tonova]] koji zvuče istodobno, njihove međuodnose, [[harmonijska progresija|progresije]], kao i njihovo praktično korištenje. |
U [[glazba|glazbi]], '''harmonija''' je izraz koji označava dio [[glazbena teorija|glazbene teorije]] koji se bavi proučavanjem [[akord]]a, tj. dva ili više [[ton|tonova]] koji zvuče istodobno, njihove međuodnose, [[harmonijska progresija|progresije]], kao i njihovo praktično korištenje. |
||
Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalne i vertikalne komponente. Dok se horizontalni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: [[melodija]], [[kontrapunkt]] i [[ritam (glazba)|ritam]], vertikalni aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnim međuodnosom tonova.<br>Prema [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] tekstovima, naziv '''harmonija''' prvi je koristio [[Pitagora]], a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je [[Jean-Philippe Rameau]], koji u knjize iz [[1722]]. godine "Traktat o harmoniji" prvi pokušava normirati akorde i rastumačiti njehove međusobne odnose.<ref>{{Citiranje knjige |
Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalne i vertikalne komponente. Dok se horizontalni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: [[melodija]], [[Polifonija|kontrapunkt]] i [[ritam (glazba)|ritam]], vertikalni aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnim međuodnosom tonova.<br>Prema [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] tekstovima, naziv '''harmonija''' prvi je koristio [[Pitagora]], a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je [[Jean-Philippe Rameau]], koji u knjize iz [[1722]]. godine "Traktat o harmoniji" prvi pokušava normirati akorde i rastumačiti njehove međusobne odnose.<ref>{{Citiranje knjige |
||
| first=Tihomir |
| first=Tihomir |
||
| last=Petrović |
| last=Petrović |
Inačica od 18. svibnja 2012. u 17:06
U glazbi, harmonija je izraz koji označava dio glazbene teorije koji se bavi proučavanjem akorda, tj. dva ili više tonova koji zvuče istodobno, njihove međuodnose, progresije, kao i njihovo praktično korištenje.
Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalne i vertikalne komponente. Dok se horizontalni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: melodija, kontrapunkt i ritam, vertikalni aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnim međuodnosom tonova.
Prema srednjovjekovnim tekstovima, naziv harmonija prvi je koristio Pitagora, a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je Jean-Philippe Rameau, koji u knjize iz 1722. godine "Traktat o harmoniji" prvi pokušava normirati akorde i rastumačiti njehove međusobne odnose.[1]
Povijesni razvoj
Od antike do renesanse
Harmonija je riječ grčkog porijekla i u starih Grka označava sporazum, način spajanja ili uravnoteživanja različitosti ili suprotnosti (od harmos = zglob, rame). U njih se taj pojam samo posredno odnosi na glazbu, jer se kroz odnos suzvučnih tonova sagledava kozmička harmonija sfera, tj. harmonija cijelog kozmosa.
Izvori
- ↑ Petrović, Tihomir. 2008. Od Arcadelta do Tristanova akorda. Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara. Zagreb. str. 6. ISBN 978-953-98095-5-1