Pokolj na Kočevskom Rogu: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
U svezi s ovim pokoljem je činjenica o dvojnoj zapovjednoj crti u partizanskoj paravojsci. Svaka postrojba i pojedini veći ratni pothvati koje su sprovodili imali su dva zapovjedna lanca. Jednim je zapovijedao vojni zapovjednik koji je imao ograničenu samostanost pri vođenu borbenih djelovanja. Drugi je bio politički, zvani komesar.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> On je donosio sve bitne vojne odluke i bio je svima nadređena osoba u svakom pogledu. Komesar je ujedno bio jedini vojni dužnosik koji je imao ovlast izdavati nareedbe za ubijenje, pljačku, silovanje i ina nasilja nad uhićenima i zarobljenima. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref>Na Kočevskom Rogu to je bila jedna osoba ženskog spola. Bila je nadređena Simi Dubajiću, a oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade 26. dalmatinske divizije u Sloveniji. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> |
U svezi s ovim pokoljem je činjenica o dvojnoj zapovjednoj crti u partizanskoj paravojsci. Svaka postrojba i pojedini veći ratni pothvati koje su sprovodili imali su dva zapovjedna lanca. Jednim je zapovijedao vojni zapovjednik koji je imao ograničenu samostanost pri vođenu borbenih djelovanja. Drugi je bio politički, zvani komesar.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> On je donosio sve bitne vojne odluke i bio je svima nadređena osoba u svakom pogledu. Komesar je ujedno bio jedini vojni dužnosik koji je imao ovlast izdavati nareedbe za ubijenje, pljačku, silovanje i ina nasilja nad uhićenima i zarobljenima. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref>Na Kočevskom Rogu to je bila jedna osoba ženskog spola. Bila je nadređena Simi Dubajiću, a oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade 26. dalmatinske divizije u Sloveniji. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> |
||
Odluka o komesaru koji će biti nadređen Dubajiću donesena je na pijanci najužeg vodstrva Komunističke partije Jugoslavije u Ljubljani. Dubajić i ta komesarka su se za tu zadaću izborile dragovoljno.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Nakon što su postavljeni, generalštab i njih dvoje su isplanirali svaku pojedinost pokolja do u tančine. Među pripadnicima 11. dalmatinske brigade izabrali su (duševno poremećene?) dragovoljce koji su bili voljni pobiti tolike ljude. Potom su ih poveli u prašumsko područje Kočevskog Roga. Za izvršenje je uključena jedna slovenska partizanska postrojba nepoznate designacije, koja je također podređena Dubajiću i komesarki. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Pretpostavlja se da je njihova uloga bila u tome što su dobro poznavali skrivena mjesta pogodna za masovnoj ubijanje i skrivanje leševa, pa su odredili vodiče za ta mjesta.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> |
|||
== Povezani članci == |
== Povezani članci == |
||
Inačica od 28. svibnja 2012. u 14:39
Pokolj na Kočevskim Rogu označava pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u regiji Kočevskog roga. Bez suđenja masovno su ubijali vojnike i civile, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i osoba iz drugih bivših jugoslavenskih republika.
Simo Dubajić je kao prvi javno progovorio (i to na televiziji) o poslijeratnim zločinima jugokomunista u Sloveniji.
Izjavio je da je i sam sudjelovao u masovnim smaknućima ljudi. Javno se je pokajao za zlodjela koja je počinio.
Dubajić je izjavio da je "ubojstva činila dalmatinska brigada, a Milka Planinc je kao komesarka osobno birala komuniste koji bi ubijali žrtve".
"Slobodna Dalmacija" od 12. rujna 1999. donosi izjavu OZNI-nog partijskog sekretara Alberta Svetine da su na Kočevskom Rogu komunisti pobili najmanje 40.000 osoba, muškaraca, žena i djece.
Zarobljenici su uglavnom bili zaklani i bačeni u dvije kočevske gudure.
Osim protiv Sime Dubajića do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu podignute istrage ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.
U svezi s ovim pokoljem je činjenica o dvojnoj zapovjednoj crti u partizanskoj paravojsci. Svaka postrojba i pojedini veći ratni pothvati koje su sprovodili imali su dva zapovjedna lanca. Jednim je zapovijedao vojni zapovjednik koji je imao ograničenu samostanost pri vođenu borbenih djelovanja. Drugi je bio politički, zvani komesar.[1] On je donosio sve bitne vojne odluke i bio je svima nadređena osoba u svakom pogledu. Komesar je ujedno bio jedini vojni dužnosik koji je imao ovlast izdavati nareedbe za ubijenje, pljačku, silovanje i ina nasilja nad uhićenima i zarobljenima. [2]Na Kočevskom Rogu to je bila jedna osoba ženskog spola. Bila je nadređena Simi Dubajiću, a oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade 26. dalmatinske divizije u Sloveniji. [3]
Odluka o komesaru koji će biti nadređen Dubajiću donesena je na pijanci najužeg vodstrva Komunističke partije Jugoslavije u Ljubljani. Dubajić i ta komesarka su se za tu zadaću izborile dragovoljno.[4] Nakon što su postavljeni, generalštab i njih dvoje su isplanirali svaku pojedinost pokolja do u tančine. Među pripadnicima 11. dalmatinske brigade izabrali su (duševno poremećene?) dragovoljce koji su bili voljni pobiti tolike ljude. Potom su ih poveli u prašumsko područje Kočevskog Roga. Za izvršenje je uključena jedna slovenska partizanska postrojba nepoznate designacije, koja je također podređena Dubajiću i komesarki. [5] Pretpostavlja se da je njihova uloga bila u tome što su dobro poznavali skrivena mjesta pogodna za masovnoj ubijanje i skrivanje leševa, pa su odredili vodiče za ta mjesta.[6]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
- ↑ Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
- ↑ Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
- ↑ Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
- ↑ Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
- ↑ Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
Literatura
- Kozina, France; Zajec, Milan; Dejak, France (1998): Ušli so smrti (slovenski). Hermagoras Verlag Klagenfurt, 224 str.
- Griesser-Pecar, Tamara (2003): Das zerrissene Volk. Slowenien 1941-1946. Böhlau Verlag Wien, 604 str, ISBN 3-205-77062-5