Razlika između inačica stranice »Bitka na Grobničkom polju«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
bez sažetka
m (r2.7.3) (robot Dodaje: he:קרב שדה גרובניק)
slika= [[File:Mongol soldiers by Rashid al-Din 1305.JPG|thumb|250px|center|]]|
opis slike= Mongolski strijelci na brzim konjima dospjeli su i do zapadnog dijela srednjovjekovne Hrvatske |
sukob = Mongolskatatarski invazijapohod Europena Europu |
vrijeme = godina [[1242]]. |
mjesto = [[Grobničko polje]] u zaleđu [[Rijeka|Rijeke]], [[Primorsko-goranska županija]], [[Hrvatska]] |
Nekako u to vrijeme su se, prema predaji, Tatari (uobičajen tradicionalni hrvatski naziv za vojsku sastavljenu od brojnih različitih azijskih naroda i plemena, predvođenu mongolskim vođama) našli i na [[Grobničko polje|Grobničkom polju]]. Tu ih je dočekala hrvatska feudalna vojska, čiji sastav, brojnost, kao ni njen zapovjednik, nisu poznati. Zna se samo da su Tatari, kojima je na čelu bio Džingis-kanov unuk [[Batu-kan]], bitku izgubili i da su skoro svi izginuli, te da je poprište sukoba bilo prepuno mrtvih tijela, odnosno grobova.
 
Povijesno verificirane činjenice govore da je tatarska vojska koja se [[1242]]. godine nalazila u Hrvatskoj iznenada napustila naše krajeve, što je bilo u vezi sa smrću vrhovnog kana [[Ogotaj]]a i sudjelovanjem Batu-kana na kurultaju[[kurultaj]]u - skupštini kanova za izbor njegovog nasljednika.
 
== Osvrti, sjećanja i osporavanja ==
 
Na temu bitke na Grobničkom polju su se tijekom prošlih stoljeća osvrnuli svojim djelima neki hrvatski književnici i umjetnici, kao što su na primjer [[Dimitrije Demeter]] (ranoromantička poema „Grobničko„[[Grobničko polje“polje (poema)|Grobničko polje]]“ iz 1842. godine, na 600-tu obljetnicu bitke), [[Celestin Medović]] (slika „Boj na Grobničkom polju“ iz 1894. godine), [[Antun Vramec]], [[Pavao Ritter Vitezović]] i [[Andrija Kačić Miošić]].
 
Kako zbog nedostatka izvornih vjerodostojnih dokaza stručnjaci ovu bitku drže samo legendom, o njoj se relativno malo govori i piše. Ipak, u narodu se održava sjećanje na nju, gdjekad s maštovitim detaljima, kao na primjer, da je tijekom same bitke hrvatskim vitezovima priskočilo u pomoć lokalno seosko stanovništvo, koje je bilo odjeveno u pokladnu odjeću od ovčjeg krzna, noseći na glavi zastrašujuće maske s lubanjom i rogovima bika, a na leđima velika bučna zvona (dondole). Ti su tzv. „dondolaši“ ([[zvončari]]) utjerali strah u kosti Tatarima i tako pridonijeli pobjedi Hrvata.
155.232

uređivanja

Navigacijski izbornik