Suspenzija (kemija): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 41 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q26100 na Wikidati
Redak 44: Redak 44:


[[Kategorija:Kemija]]
[[Kategorija:Kemija]]

<!--interwiki-->

[[ar:مستعلق]]
[[bg:Суспензия]]
[[ca:Suspensió (mescla)]]
[[cs:Suspenze (chemie)]]
[[da:Suspension (kemi)]]
[[de:Suspension (Chemie)]]
[[el:Αιώρημα]]
[[en:Suspension (chemistry)]]
[[eo:Suspensio]]
[[es:Suspensión (química)]]
[[et:Suspensioon]]
[[eu:Esekidura (kimika)]]
[[fa:سوسپانسیون]]
[[fi:Suspensio]]
[[fr:Suspension (chimie)]]
[[frr:Suspensjoon]]
[[ht:Sispansyon]]
[[hu:Szuszpenzió]]
[[id:Suspensi]]
[[it:Sospensione (chimica)]]
[[ja:懸濁液]]
[[kk:Суспензия]]
[[ko:현탁액]]
[[lt:Suspensija]]
[[ms:Ampaian]]
[[nds:Suspension (Chemie)]]
[[nl:Suspensie (scheikunde)]]
[[no:Suspensjon (kjemi)]]
[[pl:Zawiesina]]
[[pt:Suspensão (química)]]
[[ru:Суспензия]]
[[simple:Suspension (chemistry)]]
[[sk:Suspenzia (chémia)]]
[[sl:Suspenzija]]
[[sv:Suspension]]
[[th:สารแขวนลอย]]
[[tr:Süspansiyon (kimya)]]
[[uk:Суспензія]]
[[uz:Suspenziya]]
[[vi:Huyền phù]]
[[zh:悬浊液]]

Inačica od 25. ožujka 2013. u 23:06

Koloidna suspenzija brašna u vodi izgleda svijetlo plavo zato što se plavo svjetlo bolje reflektira na česticama brašna nego crveno svjetlo. Ovo je poznato kao Tyndallov učinak.

U kemiji, suspenzija je heterogeni fluid koji sadrži čvrste čestice koje su prevelike za sedimentaciju. Obično moraju biti veće od 1 mikrometra. Čvrsta tvar je raspršena u fluidu mehaničkim utjecajem. Za razliku od koloida, suspenzija će se s vremenom sedimentirati. Primjer suspenzija bi bio pijesak u vodi. Čestice čvrste tvari su vidljive mikroskopom i sedimentirati će se s vremenom ako su ostavljene nesmetano. Koloidi i suspenzije se razlikuju od otopina u kojima otopljena tvar ne postoji kao čvrsta tvar, a otapalo i otopljena tvar su homogeno pomiješane.

Suspenzija tekućih čestica ili finih čvrstih čestica u zraku se naziva aerosol. U atmosferi se oni sastoje od finih čestica prašine i čađe, morske soli, biogenih i vulkanskih sulfata, nitrata i kapljica vode.

Suspenzije se klasificiraju na osnovu disperzione faze i disperzione sredine gdje je ono prvo uobičajeno čvrsta tvar, a drugo može biti čvrsta, tekuća ili plinovita tvar.

U modernim kemijskim industrijskim postrojenjima, visoko-tehnološke miješalice se koriste za stvaranje mnogih novih suspenzija.

Suspenzije su, s termodimačkog pogleda, nestabilne, ali ipak mogu biti kinetički stabline dugo vremena. Njihovo vrijeme sedimentacije mora biti precizno izmjereno da bi se mogla osigurati najbolja kvaliteta proizvoda. "Stabilnost suspenzije se očituje u njezinoj sposobnosti da odolijeva promjenama vlastitih svojstava tijekom vremena." - D.J. McClements.

Destabilizacijski fenomeni suspenzije

Destabilizacije suspenzije se mogu podijeliti u dva glavna procesa:

  1. Fenomen migracije - gdje različitost gustoća baze i raspršene tvari dovodi do razdvajanja zbog gravitacije. Sedimentacija se događa ako je raspršena tvar gušća od baze.
  2. Fenomen povećanja veličine čestica - kada se raspršene čestice spajaju i dobivaju na volumenu. Tipovi ovog fenomena su :
  • Povratni (flokulacija)
  • Nepovratni (agregacija)
  • Tehnika za praćenje fizičkih stabilnosti

    Mnogostruko raspršenje svjetlosti spregnuto s vertikalnim skeniranjem je najraširenija tehnika za praćenje stanja suspenzije, zato što prepoznaje i kvantificira fenomen destabilizacije. Koristi se na koncentriranim suspenzijama bez razrjeđivanja. Kada svjetlo prolazi kroz suspenziju čestice čvrste tvari odbijaju svjetlost. Intezitet odbijene svjetlosti je proporcionalan količini i volumenu čvrste tvari u suspenziji. Dakle, lokalne promjene u koncentraciji (sedimentacija) i globalne promjene u koncentraciji (flokulacija i agregacija) se mogu pratiti i detektirati.

    Ubrzanje metode za predviđanje trajnosti suspenzije

    Kinetički proces destabilizacije može biti dosta dug (čak i do nekoliko mjeseci ili godina za neke suspenzije) i često su potrebni katalizatori za ubrzavanje rastavljanja suspenzije da bi se postiglo kraće potrebno vrijeme za dizajn novog proizvoda. Termalne metode su najkorištenije i funkcioniraju tako što povećaju temperaturu za ubrzavanje destabilizacije suspenzije (ispod kritične temperature potrebne za kemijsku degradaciju). Temperatura utječe ne samo na gustoću suspenzije nego i na površinsku napetost u slučaju ne-ionskih površina, ili općenito govoreći, na interakcije sila unutar sustava. Čuvanje suspenzije na visokim temperaturama simulira uvjete iz stvarnog života (npr. tuba kreme za sunčanje ljeti), ali i ubrzava proces destabilizacije do 200 puta.

    Mehaničko ubrzanje uključuje vibracije, djelovanje centrifugalne sile i mućkanje. Podvrgavaju suspenziju različitim silama, koje pritišću čestice, i tako pomažu u procesu razdvajanja. Neke se suspenzije nikada ne bi razdvojile pri normalnoj gravitaciji, stoga se koristi umjetna gravitacija. Štoviše, podjela različitih čestica se događa samo kada koristite centrifugalnu silu i vibracije.

    Svakodnevni primjeri