Brzina svjetlosti: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Uklonjena promjena suradnika 89.172.229.117, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Lotje
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Sun to Earth.JPG|mini|250px|right|[[Sunčeva svjetlost|Sunčevoj svjetlosti]] je potrebno 8 [[minuta]] i 19 [[sekunda|sekundi]] da bi stigla do [[Zemlja|Zemlje]] (udaljenost od 150 milijuna [[kilometar]]a)]]
[[Datoteka:Sun to Earth.JPG|mini|250px|right|[[Sunčeva svjetlost|Sunčevoj svjetlosti]] je potrebno 8 [[minuta]] i 19 [[sekunda|sekundi]] da bi stigla do [[Zemlja|Zemlje]] (udaljenost od 150 milijuna [[kilometar]]a)]]
'''Brzina svjetlosti''' je najveća moguća [[kurčina]] koja u [[vakuum]]u iznosi 299.792.458 [[metara]].
'''Brzina svjetlosti''' je najveća moguća [[brzina]] koja u [[vakuum]]u iznosi 299.792.458 [[metar u sekundi|metara u sekundi]].


:<math> c \,=\, 299.792.458\ \,m/s\,</math>
:<math> c \,=\, 299.792.458\ \,m/s\,</math>

Inačica od 12. lipnja 2013. u 11:07

Sunčevoj svjetlosti je potrebno 8 minuta i 19 sekundi da bi stigla do Zemlje (udaljenost od 150 milijuna kilometara)

Brzina svjetlosti je najveća moguća brzina koja u vakuumu iznosi 299.792.458 metara u sekundi.

U nekoj drugoj materiji (plinu, tekućini ili svjetlopropusnoj krutini − npr. staklu) brzina svjetlosti je manja od brzine u vakuumu. Brzina svjetlosti jedan je od važnijih fizikalnih pojmova Teorije relativnosti.


Povijest

Prije prvih znanstvenih pokušaja da se izmjeri brzina svjetlosti, najveće rasprave su se vodile oko toga putuje li svijetlost konačnom brzinom, ili se širi prostorom trenutačno (beskonačno brzo).

Römerov pokušaj mjerenja

Skica Römerove metode za određivanje brzine svjetlosti na osnovu kašnjenja zalaska Jupiterova mjeseca

1675. je Olaf Römer dobio vrijednost brzine svijetlosti od oko 200.000 km/s. Promatrao je zalaske i izlaske jednog od Jupiterovih prirodnih mjeseca, u trenucima kada je Zemlja bila najbliže i najdalje Jupiteru. Proračunima je predvidio kada se točno trebao desiti zalazak Jupiterova mjeseca sa najudaljenijeg položaja, no on je kasnio, po njegovim proračunima, oko 1000 s. To je objasnio većim putem koji svijetlost mora preći kada se Jupiter i Zemlja međusobno najviše udaljeni. Römer je koristio pogrešnu vrijednost za promjer Zemljine putanje oko Sunca, korištenjem prave vrijednosti bi dobio da je brzina svjetlosti 300.000 km/s.

Mjerenja na Zemlji

Glavni problem sa prvim zemaljskim mjerenjima (terestičkim) je bio što su znanstvenici u eksperimentima mogli proučavati rasprostiranje svjetlosti na relativno malim udaljenostima. Prvi važniji pokušaj je proveo Armand Fizeau pomoću uređaja sa rotirajućim zupčanikom kroz čije zupce je propuštao svjetlost. Mjerenjima je dobio vrijednost od oko 313.300 km/s.

Američki fizičar, Michelson je za svoja mjerenja svjetlosti u razdoblju od 1880. do 1920. primio Nobelovu nagradu. Koristio se osmostraničnim rotirajućim zrcalom i izvorom svjetlosti udaljenim oko 35 km. Svojim mjerenjima je dobio vrijednost od oko 300.000 km/s.

Poslije je sa kolegom Edward Morleyem proveo čuveni Michelson–Morleyev eksperiment, u kojem su dokazali da brzina svjetlosti ne ovisi o izvoru niti o brzini kretanja izvora.

Suvremena mjerenja su utvrdila brzinu svjetlosti na točno 299.792.458 m/s.

Nedovršeni članak Brzina svjetlosti koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA