Andro Vid Mihičić: razlika između inačica
popravljanje |
Lektura |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Andro Vid Mihičić školovao se na [[Košljun|Košljunu]] |
Andro Vid Mihičić školovao se na [[Košljun|Košljunu]], [[Badija|Badiji]] i [[Dubrovnik|Dubrovniku]], a zahvaljujući don [[Frane Bulić|Frani Buliću]] dobiva stipendiju za studij u [[Pariz|Parizu]]. Završio je studij povijesti umjetnosti, estetike i psihologije na [[Sorbona|Sorboni]] 1927. godine.<ref name="Dlaka">Irena Dlaka, Ostavština Andra Vida Mihičića – intimna zbirka umjetnina i misli,Muzeologija 43/44, 2007. </ref> Radio kao profesor u Dubrovniku (1932.), potom u franjevačkoj gimnaziji na Badiji (1933.-1944). Aktivno se uključuje u partizanski pokret i izlazi iz franjevačke službe. Neposredno nakon završetka rata dvije je godine radio kao kustos splitske Galerije umjetnina, da bi 1947. bio imenovan kustosom Moderne galerije u Zagrebu. Iste godine pozvan je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je, kao sljednik Ljube Babića, predavao povijest umjetnosti do umirovljenja 1966. godine.<ref>Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Knjiga 1, HLZ 1995., str.572.</ref> Svoju zbirku "umjetnina i misli” Mihičić je 1988. godine darovao svome rodnom kraju. Zbirka njegovih rukopisa i djela [[Frano Kršinić|Kršinića]], [[Emanuel Vidović|Vidovića]], [[Antun Augustinčić|Augustinčića]], [[Vanja Radauš|Radauša]], [[Kerdić|Kerdića]], [[Krstulović|Krstulovića]], [[Želimir Janeš|Janeša]], [[Ivan Meštrović|Meštrovića]], [[Motika|Motike]], [[Ivan Aralica|Aralice]], [[Vladimir Filakovac|Filakovca]], [[Omer Mujadžić|Mujadžića]], [[Vjeko Parać|Paraća]] nalaze se u palači Fritzy u [[Mali Lošinj|Malom Lošinju]], sjedištu [[Lošinjski muzej|Lošinjskog muzeja]]. <ref>[http://www.kvarner.hr/kultura/likovnost.html Nataša Šegota Lah:LIKOVNA BAŠTINA]</ref> |
||
: Posljednja misao koju je zapisao uklesana je na njegov grob u Belom: “''Pred tajnom smrti svaki je čovjek mali''.”<ref name="Dlaka"/> |
: Posljednja misao koju je zapisao uklesana je na njegov grob u Belom: “''Pred tajnom smrti svaki je čovjek mali''.”<ref name="Dlaka"/> |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
Objavio je knjige: |
Objavio je knjige: |
||
* O kiparu Dujmu Peniću, Pariz 1930. |
|||
* Zbirke pjesama Sonde i Stope u prahu, Beli, 1988. |
|||
* Kucanje na vratima tajne i Prividi i slutnje, 1990./91. |
|||
Objavljivao je likovne zapise u periodičnim izdanjima od 1923., poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u časopisima Bulletin JAZU i Marulić. |
Objavljivao je likovne zapise u periodičnim izdanjima od 1923., poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u časopisima Bulletin JAZU i Marulić. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 26. siječnja 2014. u 17:15
| Andro Vid Mihičić | |
 | |
| Rođenje | 25. ožujka 1896. |
|---|---|
| Smrt | 26. siječnja 1992. |
| Zanimanje | povjesničar umjetnosti i pjesnik |
| Portal o životopisima | |
Andro Vid Mihičić (Beli na otoku Cresu, 26. ožujka 1896. - Mali Lošinj, 26. siječnja 1992.) hrvatski povjesničar umjetnosti, redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pjesnik.
Životopis
Andro Vid Mihičić školovao se na Košljunu, Badiji i Dubrovniku, a zahvaljujući don Frani Buliću dobiva stipendiju za studij u Parizu. Završio je studij povijesti umjetnosti, estetike i psihologije na Sorboni 1927. godine.[1] Radio kao profesor u Dubrovniku (1932.), potom u franjevačkoj gimnaziji na Badiji (1933.-1944). Aktivno se uključuje u partizanski pokret i izlazi iz franjevačke službe. Neposredno nakon završetka rata dvije je godine radio kao kustos splitske Galerije umjetnina, da bi 1947. bio imenovan kustosom Moderne galerije u Zagrebu. Iste godine pozvan je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je, kao sljednik Ljube Babića, predavao povijest umjetnosti do umirovljenja 1966. godine.[2] Svoju zbirku "umjetnina i misli” Mihičić je 1988. godine darovao svome rodnom kraju. Zbirka njegovih rukopisa i djela Kršinića, Vidovića, Augustinčića, Radauša, Kerdića, Krstulovića, Janeša, Meštrovića, Motike, Aralice, Filakovca, Mujadžića, Paraća nalaze se u palači Fritzy u Malom Lošinju, sjedištu Lošinjskog muzeja. [3]
- Posljednja misao koju je zapisao uklesana je na njegov grob u Belom: “Pred tajnom smrti svaki je čovjek mali.”[1]
Djela
Objavio je knjige:
- O kiparu Dujmu Peniću, Pariz 1930.
- Zbirke pjesama Sonde i Stope u prahu, Beli, 1988.
- Kucanje na vratima tajne i Prividi i slutnje, 1990./91.
Objavljivao je likovne zapise u periodičnim izdanjima od 1923., poslije Drugog svjetskog rata u časopisima Bulletin JAZU i Marulić.
Izvori
- ↑ a b Irena Dlaka, Ostavština Andra Vida Mihičića – intimna zbirka umjetnina i misli,Muzeologija 43/44, 2007.
- ↑ Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Knjiga 1, HLZ 1995., str.572.
- ↑ Nataša Šegota Lah:LIKOVNA BAŠTINA