Trijalizam: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Trijalistička_zastava_tri_grba.jpg|mini|desno|Rekonstrukcija prijedloga izgleda zastave trijalističke monarhije]] |
|||
'''Trijalizam''' ili podjela na tri dijela je ideja i težnja da se [[Austro-Ugarska Monarhija]] preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz [[Austrija|Austriju]] i [[Ugarska|Ugarsku]] postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala sve [[Slaveni|slavenske]] zemlje na području Monarhije. Pobornik te opcije bio je i [[Franjo Ferdinand]], austrougarski prijestolonasljednik. Neki smatraju da je i to jedan od razloga zašto je ubijen u [[Sarajevski atentat|Sarajevu]]. |
|||
[[Datoteka:Trialistični_zemljevid_Beč_1905.jpg|mini|desno|Prijedlog trijalističkog ustroja K.u.K. carevine prem Henriku Hanau, Beč 1905.g.]] |
|||
[[Datoteka:Zemljovid_trijalizma_prema_NZB_1910.png|mini|desno|Prijedlog trijalističkog ustroja prema Nikoli Zvonimiru Bjelovučiću]] |
|||
[[Datoteka:Trijalistički_zemljovid_prema_Ivi_Pilaru_1910.png|mini|desno|Prijedlog trijalističkog ustroja prema dr. Ivi Pilaru]] |
|||
'''Trijalizam''' ili podjela na tri dijela je zamisao i težnja da se [[Austro-Ugarska Monarhija]] preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz carevinu [[Austrija|Austriju]] i kraljevinu [[Ugarska|Ugarsku]] postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala južne Slavene u jednu državnu cjelinu predvođenu kraljevinom [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatskom]]. Pobornici te zamisli unutar Habsburške obitelji bili su kraljević [[Princ Rudolf (Austro-Ugarska)|Rudolf]], nadvojvoda [[Leopold Salvator]], prijestolonasljednik [[Franjo Ferdinand]], upravo podržavanje preustroja carevine je jedan od glavnih razloga atentata na njega u [[Sarajevski atentat|Sarajevu]]. Posljednji kralj [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.(IV.)]] u nekoliko navrata je podržao trijalistički preustroj na čije neprovođenje djeluje Ugarska vlada i ponajprije grof [[Istvan Tisza]], no u posljednjim danima carevine daje potporu trijalizmu pod pritiskom kralja Karla 22. Listopada 1918.g. <ref name="Matijević">Matijević, Zlatko, ''Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.)'', Zagreb, 2008, UDK: 329.17(497.5)SP”1918”, str. 1109.</ref> U Hrvatskoj poznati zagovaratelji trijalističkog preustroja carevine su [[Nikola Zvonimir Bjelovučić]], [[Ivo Pilar]], [[Stjepan Sarkotić]], [[Svetozar Borojević]], [[Ivo Prodan]]… |
|||
{{mrva-pol}} |
|||
'''Austro-Ugarsko-Hrvatska monarhija''' |
|||
U prijedlozima trijalizma [[Austro-Ugarska Monarhija]] preimenovala bi se u Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju. Svaki vladar bi se morao zasebno kruniti u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Svi zajednički poslovi bi nosili prednaslov c.k. (carski i kraljevski). <ref name="Bjelovučić">Bjelovučić, Nikola Zvonimir, ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 7.</ref> |
|||
'''Zajednički poslovi''' u Austro-Ugarsko-Hrvatskoj: |
|||
-Ministarstvo mornarice sa sjedištem u Puli, za koje svaka državna cjelina izdvaja 1/3 troškova. Zastava mornarice plave je boje sa slovima A-H-C (Austria, Hungaria, Croatia). Visoke pomorske škole nalazile bi se u [[Rijeka|Rijeci]] i [[Split|Splitu]]. Glavne ratne luke postale bi [[Pula]] i [[Neum|Klek-Neum]]. <ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 11.</ref> |
|||
-Ministarstvo kopnene vojske, čini zajedničku vojsku sa sjedištem u [[Beč|Beču]]. Svaka državna cjelina imala bi zasebnu obuku i upravu nad vojskom sa vlastitim časničkim kadrom i jezikom. <ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 12.</ref> |
|||
-Ministarstvo vanjskih poslova, sa sjedištem u Beču. Poslanici ministarstva bi se izdvajali po trećinu iz svake državne cjeline, ujedno bi i troškove ministarstva jednu trećinu morala plaćati svaka državna cjelina. <ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 12.</ref> |
|||
-Skupština, prema trijalističkom prijedlogu svaki državni sabor bi slao po četrdeset predstavnika u zajedničku skupštinu. <ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 13.</ref> |
|||
'''Kraljevina Hrvatska''' |
|||
Prema Bjelovučićevu prijedlogu opseg države bi činile Slovenske zemlje, Istra, Rijeka, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina. Trst uz zapadnu Istru postali bi posebno autonomno područje sa Talijanima u političkom smislu izjednačenima sa Hrvatima unutar Kr. Hrvatske. Slovenci, Hrvati i Srbi uživali bi narodnu slobodu pogotovo na lokalnoj razini. Službeni grb čini šahirana bijelo-crvena polja i hrvatska kruna iznad njega, on se također nalazi na sredini trobojne (crveno-bijelo-plave) zastave. Trijalistički prijedlog nalaže zasebno hrvatsko tituliranje plemstva i izjednačavanje bosanskog (Islamskog) sa onim hrvatskim. Školstvo je definirano kroz hrvatski jezik kao službeni, traži se osnivanje visokih učilišta, pomorskih i vojnih akademija na prostoru Kr. Hrvatske. Bogoštovlje čine službene vjere a to su Katolička, koja bi se uzdigla na nacionalnu razinu te bi zagrebački nadbiskup ujedno postao i primas hrvatski. Pravoslavna crkva, razdvojila bi se na srpsku i hrvatsku pravoslavnu. Protestantska crkva, uveo bi se hrvatski jezik. Islamska vjeroispovijest, sa sjedištem u Sarajevu u kojem se nalazi Reisul-ulema i vakufsko-mearifskih sabor. Judaizam, pokušalo bi se uvesti hrvatski jezik koliko to dopušta vjera.<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 7.-20.</ref> |
|||
'''Ministarstva u Kr. Hrvatskoj''', prema Bjelovučićevu prijedlogu |
|||
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo financija.<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 16.</ref> |
|||
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo pravde.<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 16.</ref> |
|||
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo trgovine i hrvatskih kolonija (kolonije predstavljaju iseljene Hrvate) .<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 16.</ref> |
|||
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo poljodjelstva.<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 17.</ref> |
|||
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo domobranstva<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 17.</ref> |
|||
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo željeznica i saobraćaja<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 17.</ref> |
|||
{{Izvori}} |
|||
[[Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija| ]] |
|||
[[Kategorija:Austro-Ugarska]] |
[[Kategorija:Austro-Ugarska]] |
||
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1790.-1918.]] |
[[Kategorija:Hrvatska povijest 1790.-1918.]] |
||
Inačica od 13. ožujka 2014. u 16:57
Trijalizam ili podjela na tri dijela je zamisao i težnja da se Austro-Ugarska Monarhija preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz carevinu Austriju i kraljevinu Ugarsku postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala južne Slavene u jednu državnu cjelinu predvođenu kraljevinom Hrvatskom. Pobornici te zamisli unutar Habsburške obitelji bili su kraljević Rudolf, nadvojvoda Leopold Salvator, prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, upravo podržavanje preustroja carevine je jedan od glavnih razloga atentata na njega u Sarajevu. Posljednji kralj Karlo I.(IV.) u nekoliko navrata je podržao trijalistički preustroj na čije neprovođenje djeluje Ugarska vlada i ponajprije grof Istvan Tisza, no u posljednjim danima carevine daje potporu trijalizmu pod pritiskom kralja Karla 22. Listopada 1918.g. [1] U Hrvatskoj poznati zagovaratelji trijalističkog preustroja carevine su Nikola Zvonimir Bjelovučić, Ivo Pilar, Stjepan Sarkotić, Svetozar Borojević, Ivo Prodan…
Austro-Ugarsko-Hrvatska monarhija
U prijedlozima trijalizma Austro-Ugarska Monarhija preimenovala bi se u Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju. Svaki vladar bi se morao zasebno kruniti u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Svi zajednički poslovi bi nosili prednaslov c.k. (carski i kraljevski). [2]
Zajednički poslovi u Austro-Ugarsko-Hrvatskoj:
-Ministarstvo mornarice sa sjedištem u Puli, za koje svaka državna cjelina izdvaja 1/3 troškova. Zastava mornarice plave je boje sa slovima A-H-C (Austria, Hungaria, Croatia). Visoke pomorske škole nalazile bi se u Rijeci i Splitu. Glavne ratne luke postale bi Pula i Klek-Neum. [2]
-Ministarstvo kopnene vojske, čini zajedničku vojsku sa sjedištem u Beču. Svaka državna cjelina imala bi zasebnu obuku i upravu nad vojskom sa vlastitim časničkim kadrom i jezikom. [2]
-Ministarstvo vanjskih poslova, sa sjedištem u Beču. Poslanici ministarstva bi se izdvajali po trećinu iz svake državne cjeline, ujedno bi i troškove ministarstva jednu trećinu morala plaćati svaka državna cjelina. [2]
-Skupština, prema trijalističkom prijedlogu svaki državni sabor bi slao po četrdeset predstavnika u zajedničku skupštinu. [2]
Kraljevina Hrvatska
Prema Bjelovučićevu prijedlogu opseg države bi činile Slovenske zemlje, Istra, Rijeka, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina. Trst uz zapadnu Istru postali bi posebno autonomno područje sa Talijanima u političkom smislu izjednačenima sa Hrvatima unutar Kr. Hrvatske. Slovenci, Hrvati i Srbi uživali bi narodnu slobodu pogotovo na lokalnoj razini. Službeni grb čini šahirana bijelo-crvena polja i hrvatska kruna iznad njega, on se također nalazi na sredini trobojne (crveno-bijelo-plave) zastave. Trijalistički prijedlog nalaže zasebno hrvatsko tituliranje plemstva i izjednačavanje bosanskog (Islamskog) sa onim hrvatskim. Školstvo je definirano kroz hrvatski jezik kao službeni, traži se osnivanje visokih učilišta, pomorskih i vojnih akademija na prostoru Kr. Hrvatske. Bogoštovlje čine službene vjere a to su Katolička, koja bi se uzdigla na nacionalnu razinu te bi zagrebački nadbiskup ujedno postao i primas hrvatski. Pravoslavna crkva, razdvojila bi se na srpsku i hrvatsku pravoslavnu. Protestantska crkva, uveo bi se hrvatski jezik. Islamska vjeroispovijest, sa sjedištem u Sarajevu u kojem se nalazi Reisul-ulema i vakufsko-mearifskih sabor. Judaizam, pokušalo bi se uvesti hrvatski jezik koliko to dopušta vjera.[2]
Ministarstva u Kr. Hrvatskoj, prema Bjelovučićevu prijedlogu
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo financija.[2]
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo pravde.[2]
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo trgovine i hrvatskih kolonija (kolonije predstavljaju iseljene Hrvate) .[2]
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo poljodjelstva.[2]
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo domobranstva[2]
-Kraljevsko hrvatsko ministarstvo željeznica i saobraćaja[2]
- ↑ Matijević, Zlatko, Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.), Zagreb, 2008, UDK: 329.17(497.5)SP”1918”, str. 1109.
- ↑ a b c d e f g h i j k l Bjelovučić, Nikola Zvonimir, Trijalizam i Hrvatska država, Dubrovnik, 1911, str. 7. Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>oznaka; ime "Bjelovučić" definirano više puta s različitim sadržajem