Janez Vajkard Valvasor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 6. rujna 2014. u 23:56

Janez Vajkard Valvasor (njem. Johann Weichard von Valvasor, hrv. Ivan Vajkard Valvasor) (Ljubljana, mjeseca svibnja 1641.; kršten 28. svibnja – Krško, vjerojatno mjeseca listopada, danima prije 16. studenoga 1693.),^[1] kranjski plemić, slovenski geograf, polihistor,^[2] povjesničar, topograf, etnograf, kartograf, crtač i član Londonskoga kraljevskoga društva za unaprjeđivanje prirodoslovnih znanja.

Životopis

Janez Vajkard Valvasor se je rodio na Starom trgu u Ljubljani. Roditelji su mu bili Ana Marija rođ. barunica Ravbar (Anna Maria Raubar) i zemaljski odbornik Jernej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz Bergama u Italiji. Valvasorov otac bio je vlasnik gospodstava Gamberka i Medije u Izlakama kod Zagorja ob Savi, gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara. Ivan Vajkard je bio dvanaesto dijete po redu.

Gimnaziju je završio kod isusovaca u Ljubljani. Prema tadašnjem plemićko običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu (Njemačka, Sjeverna Afrika, Francuska, Švicarska) te u vojnim službama, pa je 1663. i 1664. sudjelovao u ratovima protiv Turaka. Kad se 1672. vratio u domovinu, kupio je utvrde Bogenšperk, Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u Ljubljani. Iste se godine (10. srpnja 1672.) i prvi put oženio s Anom Rosinom pl. Graffenweger, a po njezinoj smrti i s Anom Maksimilom barunicom Zetschker (20. srpnja 1687.). Imao je ukupno jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u Krškom. Drži se da je pokopan u obiteljskoj grobnici u Izlakama ili u Krškom.

Polihistor

Zemljovid Hrvatske prema Valvasoru (1689.)

Premda je pozivom bio vojnik, veći dio svoga života posvetio je znanosti, kolekcionarstvu i proučavanju Kranjske, središnjeg dijela današnje Slovenije. Za njim je ostalo opširno znanstveno djelo. Bio je jedan od prvih sustavnih slovenskih kartografa, a prvi se počeo baviti bakrotiskom te utemeljio grafičko poduzeće. O njegovu obrazovanju i bogatstvu svjedoči i velika knjižnica, u kojoj je imao sva tada značajna znanstvena djela. Skupljao je instrumente, stari novac, te razne zanimljivosti. U svojim je djelima nastojao pisati objektivno, iako ga je snažno obilježila vjera u vraga, vještice i sl. Troškovi njegovih djelatnosti prelazili su Valvasorove financijske mogućnosti, pa je 1692. rasprodao većinu svoga vlasništva.

Proučavanje Cerkniškog jezera

Izučavanje Cerkniškog jezera predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine 1687. izabran je za člana Kraljevskoga društva (Royal Society) u Londonu, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.

Slava Kranjskoga vojvodstva

Prikaz Hrvata u Valvasorovu djelu *Slava vojvodine Kranjske* (1689.)

"Slava vojvodine Kranjske" (njem. Die Ehre dess Hertzogthums Crain) predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u Nürnbergu 1689. godine. Valvasor ga je napisao na njemačkom jeziku, kako bi bilo razumljivo što širem čitateljstvu, te kako bi na taj način lakše svoju domovinu predstavio strancima. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjiv izvor za prikaz života prostora današnje Slovenije koncem 17. stoljeća. Djelo je vrlo opsežno, jer sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim crtežima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih gradova, utvrda i samostana. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.

Nacrt tunela pod Ljubeljom

Tunel ispod vrha prijevoja Ljubelj, koji je otvoren 1575., jedan je od prvih gorskih tunela u Europi i bio je u uporabi sve do 1728., kad je sasvim otkopan, a u usjeku je proširena cesta.

Valvasor je bio svjestan važnosti te prometne veze Kranjske s drugim sjevernim zemljama, koja je zimi, zbog obilja snijega, bila prekinuta. Upravo je zbog toga vjerojatno izradio nacrt o gradnji tunela. Koliko je bio ispred vremena pokazuje i činjenica da je današnji tunel otvoren tek 1964.

Djela

Dominicæ passionis icones, 1679., reprint 1970.
Topographia arcium Labergianarum id est arces, castella et dominia in Carniolia habita possident comites a Lamberg; Bagenspergi (Bogenšperg), 1679, reprint 1995.
Topographia Archiducatus Carinthiæ antiquæ & morenæ completa: Das ist Vollkommene und gründliche Land - Beschreibung des berühmten Erzherzogtums Kärndten; Nürnberg 1688.
Opus insignium armorumque...; (1687.-1688.)
Die Ehre dess Hertzogthums Crain: das ist, Wahre, gründliche, und recht eigendliche Belegen- und Beschaffenheit dieses Römisch-Keyserlichen herrlichen Erblandes; Laybach (Ljubljana) 1689.

Izvori

Branko Reisp, Kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1983.
Mirko Rupel, Valvasorjevo berilo, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1951.

Izvori

↑ Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: Historični seminar 6 / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 (COBISS.SI), ISBN 978-961-254-060-9 (COBISS.SI)
↑ Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.

Vanjske poveznice

[1] Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: Historični seminar 6 / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 (COBISS.SI), ISBN 978-961-254-060-9 (COBISS.SI)

[2] Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.

[1]

[2]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-[[datoteka:Janez Vajkard Valvasor.jpg|mini|Barun Janez Vajkard Valvasor]]
+[[datoteka:Janez Vajkard Valvasor.jpg|mini|barun Janez Vajkard Valvasor]]
-'''Janez Vajkard Valvasor''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Johann Weichard von Valvasor'', [[hrvatski jezik|hrv.]] ''Ivan Vajkard Valvasor'') ([[Ljubljana]], [[svibanj]] [[1641.]]; kršten [[28. svibnja]] – [[Krško]], [[19. rujna]] [[1693.]]) [[kranjska|kranjski]] [[plemstvo|plemić]], [[Slovenija|slovenski]] [[geograf]], [[polihistor]],<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija|Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija]] (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.</ref> [[povjesničar]], [[topograf]], [[etnograf]], [[kartograf]], [[crtač]] i član [[Kraljevsko društvo|Kraljevskoga društva]].
+'''Janez Vajkard Valvasor''' ([[njemački jezik|njem.]] ''Johann Weichard von Valvasor'', [[hrvatski jezik|hrv.]] ''Ivan Vajkard Valvasor'') ([[Ljubljana]], mjeseca [[svibanj|svibnja]] [[1641.]]; kršten [[28. svibnja]] – [[Krško]], vjerojatno mjeseca [[listopad]]a, danima prije [[16. studenoga]] [[1693.]]),<ref>Boris Golec, »Nova spoznanja o življenju in pozabljenem potomstvu Janeza Vajkarda Valvasorja«. U publikaciji: ''Historični seminar 6'' / ur. Katarina Keber i Katarina Šter, Založba ZRC, ZRC SAZU, Ljubljana, 2008., str. 77. – 117., ISBN 978-961-254-059-3 {{COBISS.SI|id=237840640}}, ISBN 978-961-254-060-9 {{COBISS.SI|id=237890816}}</ref> [[kranjska|kranjski]] [[plemstvo|plemić]], [[Slovenija|slovenski]] [[geograf]], [[polihistor]],<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija|Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija]] (Javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/49902/). Pristupljeno: 4. rujna 2014.</ref> [[povjesničar]], [[topograf]], [[etnograf]], [[kartograf]], [[crtač]] i član [[Londonsko kraljevsko društvo za unaprjeđivanje prirodoslovnih znanja|Londonskoga kraljevskoga društva za unaprjeđivanje prirodoslovnih znanja]].
 ==Životopis==
 [[Datoteka:Valvasor-rojstnahisa-Ljubljana.JPG|mini|Valvasorova rodna kuća u Ljubljani]]
-Janez Vajkard Valvasor se je rodio na Starom trgu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Roditelji su mu bili Ana-Marija Rauber i zemaljski odbornik Bartolomej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz [[Bergamo|Bergama]] u [[Italija|Italiji]]. Valvasorov otac bio je vlasnik [[gospodstvo|gospodstava]] Gamberka i Medije u Izlakama kod [[Zagorje ob Savi|Zagorja ob Savi]], gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara.
+Janez Vajkard Valvasor se je rodio na Starom trgu u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Roditelji su mu bili Ana Marija rođ. barunica Ravbar (Anna Maria Raubar) i zemaljski odbornik Jernej Valvasor, potomak stare plemićke obitelji iz [[Bergamo|Bergama]] u [[Italija|Italiji]]. Valvasorov otac bio je vlasnik [[gospodstvo|gospodstava]] [[Gamberk-Grad|Gamberka]] i [[Medijski Grad|Medije]] u [[Izlake|Izlakama]] kod [[Zagorje ob Savi|Zagorja ob Savi]], gdje je mladi Valvasor proživio svoje djetinjstvo, skupa sa šesnaestero braće i sestara. Ivan Vajkard je bio dvanaesto dijete po redu.
-[[Gimanzija|Gimnaziju]] je završio kod [[isusovci|isusovaca]] u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Prema tadašnjem plemićko običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu ([[Njemačka]], [[Sjeverna Afrika]], [[Francuska]], [[Švicarska]]) te u [[vojska|vojnim]] službama, pa je [[1663]]. i [[1664]]. sudjelovao u ratovima protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Kad se [[1672]]. vratio u domovinu, kupio je [[utvrda|utvrde]] Bogenšperk, Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Iste se godine i prvi put oženio s Anom Rosinom Graffenawer, a po njezinoj smrti i s barunicom Anom Maksimilinom. Imao je ukupno jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u [[Krško]]m. Drži se da je pokopan u obiteljskoj [[grobnica|grobnici]] u [[Izlake|Izlakama]].
+[[Gimanzija|Gimnaziju]] je završio kod [[isusovci|isusovaca]] u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Prema tadašnjem plemićko običaju dopunjavao je svoje znanje i skupljao iskustva na putovanjima po inozemstvu ([[Njemačka]], [[Sjeverna Afrika]], [[Francuska]], [[Švicarska]]) te u [[vojska|vojnim]] službama, pa je [[1663.]] i [[1664.]] sudjelovao u ratovima protiv [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Kad se [[1672]]. vratio u domovinu, kupio je [[utvrda|utvrde]] Bogenšperk, Črni potok i već porušeni grad Lichtenberg, kao i kuću u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Iste se godine ([[10. srpnja]] [[1672.]]) i prvi put oženio s Anom Rosinom pl. Graffenweger, a po njezinoj smrti i s Anom Maksimilom barunicom Zetschker ([[20. srpnja]] [[1687.]]). Imao je ukupno jedanaestero djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Umro je u 53. godini starosti u [[Krško]]m. Drži se da je pokopan u obiteljskoj [[grobnica|grobnici]] u Izlakama ili u Krškom.
 ==Polihistor==
@@ Redak 13: / Redak 13: @@
 ==Proučavanje Cerkniškog jezera==
-Izučavanje [[Cerkniško jezero|Cerkniškog jezera]] predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine [[1687]]. izabran je za člana engleskog [[Kraljevsko društvo|Kraljevskog društva]] (''Royal Society'') u [[London]]u, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.
+Izučavanje [[Cerkniško jezero|Cerkniškog jezera]] predstavlja jedan od vrhunaca Valvasorova znanstvenog rada. Cerkniško je jezero zbog svoga presušujućeg djelovanja od davnine bunilo duhove i poticalo razna domišljanja o ustroju toga fenomena. Iz Valvasorova promatranja i izučavanja nastao je i dulji spis u četvrtom poglavlju "Slave vojvodine Kranjske". Proučavanje jezera Valvasoru je donijelo i jedino priznanje u životu: Godine [[1687.]] izabran je za člana [[Kraljevsko društvo|Kraljevskoga društva]] (''Royal Society'') u [[London]]u, a njegov je spis objavljen i u dvama stranim znanstvenim zbornicima.
 ==Slava Kranjskoga vojvodstva==
 [[Datoteka:Slava vojvodine Kranjske.JPG|mini|Naslovna stranica ''Slave vojvodine Kranjske'']]
 [[Datoteka:Hrvati-Valvasor.jpg|mini|Prikaz [[Hrvati|Hrvata]] u Valvasorovu djelu ''Slava vojvodine Kranjske'' (1689.)]]
-"Slava vojvodine Kranjske" ([[njemački jezik|njem.]] ''Die Ehre dess Hertzogthums Crain'') predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u [[Nürnberg]]u [[1689]]. godine. Valvasor ga je napisao na [[njemački jezik|njemačkom jeziku]], kako bi bilo razumljivo što širem čitateljstvu, te tako lakše svoju domovinu predstavi strancima. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjih izvor za prikaz života prostora današnje [[Slovenija|Slovenije]] koncem [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. svoju domovinu strancima. Djelo je vrlo opsežno, jer sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim [[crtež]]ima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih [[grad]]ova, [[utvrda]] i [[samostan]]a. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.
+"Slava vojvodine Kranjske" ([[njemački jezik|njem.]] ''Die Ehre dess Hertzogthums Crain'') predstavlja vrhunac njegova djelovanja. Djelo je izašlo u [[Nürnberg]]u [[1689]]. godine. Valvasor ga je napisao na [[njemački jezik|njemačkom jeziku]], kako bi bilo razumljivo što širem čitateljstvu, te kako bi na taj način lakše svoju domovinu predstavio strancima. Sa suradnicima, Valvasor je sabrao podatke koji su danas neprocjenjiv izvor za prikaz života prostora današnje [[Slovenija|Slovenije]] koncem [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Djelo je vrlo opsežno, jer sadrži 15 poglavlja i ima 3532 stranice. Opremljeno je brojnim [[crtež]]ima, što ih je nacrtao sam Valvasor koji je na svako svoje putovanje nosio knjigu za skiciranje i olovku. U 11. knjizi opisao je i tadašnjih 300 najznamenitijih [[grad]]ova, [[utvrda]] i [[samostan]]a. Premda je knjiga postala prava uspješnica, Valvasoru nije donijela zarade.
 ==Nacrt tunela pod Ljubeljom==