Narodnooslobodilački pokret: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 1. veljače 2015. u 21:39

Pojam narodnooslobodilački pokret, u općem smislu koristi se za političke pokrete koji vode borbu za narodno odnosno nacionalno oslobođenje od "nenarodnih" vlasti: diktatorskoga režima, okupatorskoga ili kvislinškoga režima, ili od kolonijalne vlasti. U pravilu, pojam se koristi za pokrete koji vode gerilski, odnosno narodnooslobodilački rat. Pojam pokret otpora ima šire značenje.

Oslobodilački pokreti u svijetu

Kovanica "narodnooslobodilački" odnosno "nacionalnooslobodilački", ili samo "oslobodilački" uz ime konkretnog naroda/nacije, nalazila se i još se nalazi u imenima mnogih političkih pokreta, organizacija, vojski: Narodnooslobodilački pokret Južnog Vijetnama (Viet-kong), Alžirski Fronta nacionalnoga oslobođenja (FLN), Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO), Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), Narodnooslobodilačka fronta Šri Lanke (JVP) i ini.

Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj 1941.–1945.

Podrobniji članak o temi: Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj

Narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji 1941.–1945.

Posebno, u hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti, pojam "Narodnooslobodilački pokret" (NOP) odnosi se na pokret na čelu s Komunističkom partijom Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1941.–1945..

Termin "narodno oslobođenje" označavao je u komunističkoj terminologiji oslobođenje svih naroda i narodnosti Jugoslavije od okupatora, ali također i borbu protiv srpskih, hrvatskih i slovenskih »reakcionarnih kapitalističkih klika«, koje žele »pomoću engleskoga imperijalizma uspostaviti ono staro stanje koje je upropastilo narode Jugoslavije«. Značio je također borbu za »bratstvo naroda Jugoslavije i svih naroda na Balkanu« i »čuvanje jedinstva radničke klase«. (Iz Prvomajskog proglasa CK KPJ i dokumenta Majskog savjetovanja KPJ u Zagrebu, 1941.) Tako već prije početka ustanka proklamiran cilj provođenja socijalističke revolucije istovremeno s borbom protiv okupatora (»nacionalno i socijalno oslobođenje«). (Vidi članak Narodnooslobodilački rat za objašnjenje razlike prema pojmu Pokret otpora.) Kasnije je taj cilj u službenim dokumentima iz taktičkih razloga prikrivan, ali je u svakodnevnoj promidžbi imao golem značaj i utjecaj na mase. Dosljedno suprotstavljanje svima koji su širili međunacionalnu mržnju i poduzimali međusobne pokolje ("bratoubilački rat") imalo je također velik značaj i s vremenom je privuklo masovnu podršku. Četnici, ustaše i belogardejci zbog provođenja terora gube podršku i u svojima narodima.

Pokret se uspješno razvio na svim područjima predratne Kraljevine Jugoslavije. Bio je usmjeren, između ostaloga, i protiv kvislinške Nezavisne Države Hrvatske.

Kao vojne jedinice osnovani su narodnooslobodilački partizanski odredi, koji u studenome 1942. godine prerastaju u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije.

Pokret je, osim u Sloveniji, nastao na inicijativu KPJ i od početka je pod čvrstom kontrolom komunista. Partija uspijeva mobilizirati široku potporu, pa u pokret ulaze i predstavnici "građanskih" političkih stranaka (Vidi npr. članak Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata, poglavlje Lijevo krilo) i održava se privid političkog pluralizma. Uz iskazanu značajnu vojnu snagu i uspješnost, te dokaze o kvislinškom djelovanju četnika, to je pomoglo prihvaćanju NOP-a od strane zapadnih saveznika (SAD i Velika Britanija).

Sporazum Tito-Šubašić vodio je do formiranja koalicijske vlade Demokratske federativne Jugoslavije 7. ožujka 1945. godine, koja je faktički značila potpuni politički trijumf NOP-a, odnosno KPJ. Narodnooslobodilačka vojska preimenovana je u Jugoslavensku armiju i postala legalna državna vojska. Obračun s poraženim protivnicima bio je okrutan (vidi npr. članak Bleiburški pokolj). KPJ je ubrzo terorom onemogućila djelovanje svake oporbe.

Osvobodilna fronta u Sloveniji

U Sloveniji, ustanak je započela Osvobodilna fronta kao savez desetak stranaka i organizacija među kojima je i Komunistička partija Slovenije. Komunisti postepeno preuzimaju kontrolu i prisiljavaju ostale na prihvaćanje Osvobodilne fronte kao jedinstvene, a ne koalicijske organizacije, gdje komunisti, kao i drugdje, ostaju jedina autonomno organizirana snaga.

Sudionici NOP-a i sudionici NOB-a

Poslije rata, svi koji su sudjelovali u nekim oblicima otpora nazivani su "učesnici (sudionici) NOP-a", dok su oni koji su sudjelovali u borbama kao partizani nazivani "učesnici (sudionici) NOB-a" ("narodnooslobodilačke borbe"). Svaki sudionik NOB-a je i sudionik NOP-a, ali ne i obrnuto.

Unutarnje poveznice

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-Pojam '''narodnooslobodilački pokret''', u općem smislu koristi se za političke pokrete koji vode borbu za [[narod]]no odnosno [[nacija|nacionalno]] oslobođenje od "nenarodnih" vlasti. U pravilu, pojam se koristi za pokrete koji vode [[Gerilski rat|gerilski]], odnosno [[narodnooslobodilački rat]]. Pojam [[pokret otpora]] ima šire značenje.
+Pojam '''narodnooslobodilački pokret''', u općem smislu koristi se za političke pokrete koji vode borbu za [[narod]]no odnosno [[nacija|nacionalno]] oslobođenje od "nenarodnih" vlasti: [[diktatura|diktatorskoga]] režima, [[okupacija|okupatorskoga]] ili [[kvisling|kvislinškoga]] režima, ili od [[kolonija]]lne vlasti. U pravilu, pojam se koristi za pokrete koji vode [[Gerilski rat|gerilski]], odnosno [[narodnooslobodilački rat]]. Pojam [[pokret otpora]] ima šire značenje.
 == Oslobodilački pokreti u svijetu ==
@@ Redak 12: / Redak 12: @@
 Termin "narodno oslobođenje" označavao je u komunističkoj terminologiji oslobođenje svih ''naroda i narodnosti'' [[SFRJ|Jugoslavije]] od okupatora, ali također i borbu protiv srpskih, hrvatskih i slovenskih »reakcionarnih kapitalističkih klika«, koje žele »pomoću engleskoga imperijalizma uspostaviti ono staro stanje koje je upropastilo narode Jugoslavije«. Značio je također borbu za »bratstvo naroda Jugoslavije i svih naroda na Balkanu« i »čuvanje jedinstva radničke klase«. (Iz ''Prvomajskog proglasa'' [[Centralni komitet KPJ|CK KPJ]] i dokumenta ''Majskog savjetovanja'' KPJ u Zagrebu, [[1941.]]) Tako već prije početka ustanka proklamiran cilj provođenja [[socijalistička revolucija|socijalističke revolucije]] istovremeno s borbom protiv okupatora (»nacionalno i socijalno oslobođenje«). ''(Vidi članak [[Narodnooslobodilački rat]] za objašnjenje razlike prema pojmu [[Pokret otpora]].)'' Kasnije je taj cilj u službenim dokumentima iz taktičkih razloga prikrivan, ali je u svakodnevnoj promidžbi imao golem značaj i utjecaj na mase. Dosljedno suprotstavljanje svima koji su širili međunacionalnu mržnju i poduzimali međusobne pokolje ("bratoubilački rat") imalo je također velik značaj i s vremenom je privuklo masovnu podršku. [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]], [[ustaše]] i [[Bela_Garda_(Slovenija)|belogardejci]] zbog provođenja terora gube podršku i u svojima narodima.
-Pokret se uspješno razvio na svim područjima predratne [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Bio je usmjeren, između ostaloga, i protiv [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]].
+Pokret se uspješno razvio na svim područjima predratne [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Bio je usmjeren, između ostaloga, i protiv kvislinške [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]].
 Kao vojne jedinice osnovani su [[NOPOJ|narodnooslobodilački partizanski odredi]], koji u studenome [[1942.]] godine prerastaju u [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije]].
-Pokret je, osim u Sloveniji, nastao na inicijativu [[KPJ]] i od početka je pod čvrstom kontrolom komunista. Partija uspijeva mobilizirati široku potporu, pa u pokret ulaze i predstavnici "građanskih" političkih stranaka ''(Vidi npr. članak [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata]], poglavlje [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata#Lijevo krilo|Lijevo krilo]])'' i održava se privid političkog pluralizma. Uz iskazanu značajnu vojnu snagu i uspješnost, te dokaze o pravom djelovanju [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]], to je pomoglo prihvaćanju NOP-a od strane zapadnih [[Saveznici|saveznika]] (SAD i Velika Britanija).
+Pokret je, osim u Sloveniji, nastao na inicijativu [[KPJ]] i od početka je pod čvrstom kontrolom komunista. Partija uspijeva mobilizirati široku potporu, pa u pokret ulaze i predstavnici "građanskih" političkih stranaka ''(Vidi npr. članak [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata]], poglavlje [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata#Lijevo krilo|Lijevo krilo]])'' i održava se privid političkog pluralizma. Uz iskazanu značajnu vojnu snagu i uspješnost, te dokaze o [[kvisling|kvislinškom]] djelovanju [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]], to je pomoglo prihvaćanju NOP-a od strane zapadnih [[Saveznici|saveznika]] (SAD i Velika Britanija).
 [[Sporazum Tito-Šubašić]] vodio je do formiranja koalicijske vlade [[Demokratska federativna Jugoslavija|Demokratske federativne Jugoslavije]] [[7. ožujka]] [[1945.]] godine, koja je faktički značila potpuni politički trijumf NOP-a, odnosno [[KPJ]]. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačka vojska]] preimenovana je u [[Jugoslavenska armija|Jugoslavensku armiju]] i postala legalna državna vojska. Obračun s poraženim protivnicima bio je okrutan ''(vidi npr. članak [[Bleiburški pokolj]])''. KPJ je ubrzo terorom onemogućila djelovanje svake oporbe.