Tarot: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 26: | Redak 26: | ||
Inters za tarot kartama u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] evocirao je britanski okultist [[Arthur Edward Waite]] (1857.-1942.) koji je u prosincu [[1909.]], u suradnji s [[london]]skom izdavačkom kućom "Rider", dizajnirao tzv. ''Rider-Waite'' tarot karte, koje su do danas najpoznatiji špil tarota. Ilustrirala ih je britanska umjetnica Pamela Colman Smith (1878.-1951.). Drugi najpoznatiji špil tarota karata je ''Thothov tarot'' kojeg je osmislio britanski okultist [[Aleister Crowley]] (1875.-1947.), a ilustrirala ga je britanska okultistica Frieda Harris (1877.-1962.).<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 310.</ref> |
Inters za tarot kartama u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] evocirao je britanski okultist [[Arthur Edward Waite]] (1857.-1942.) koji je u prosincu [[1909.]], u suradnji s [[london]]skom izdavačkom kućom "Rider", dizajnirao tzv. ''Rider-Waite'' tarot karte, koje su do danas najpoznatiji špil tarota. Ilustrirala ih je britanska umjetnica Pamela Colman Smith (1878.-1951.). Drugi najpoznatiji špil tarota karata je ''Thothov tarot'' kojeg je osmislio britanski okultist [[Aleister Crowley]] (1875.-1947.), a ilustrirala ga je britanska okultistica Frieda Harris (1877.-1962.).<ref>Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 310.</ref> |
||
Tradicionalno vjerovanje za tarot karte je da se one ne bave doslovno proricanjem, već istraživanjem puteva sudbine što znaći da će nam pomoći onoliko koliko u njih vjerujemo. Zanimljivo je da svaki dan u godini ima svoju tarot kartu, kao što svaki čovjek ima svoju kartu koju je potrebno uvijek držati uz sebe. |
Tradicionalno vjerovanje za tarot karte je da se one ne bave doslovno [[Proricanje|proricanjem]], već istraživanjem puteva sudbine što znaći da će nam pomoći onoliko koliko u njih vjerujemo. Zanimljivo je da svaki dan u godini ima svoju tarot kartu, kao što svaki čovjek ima svoju kartu koju je potrebno uvijek držati uz sebe. |
||
== Vrste tarota == |
== Vrste tarota == |
||
| Redak 34: | Redak 34: | ||
* '''Klasični tarot''' |
* '''Klasični tarot''' |
||
Najvažniji klasični kupovi karata su: stari firentinski minchiate nepoznatog autora i datuma nastanka gdje su prikazani klasični prikazi te znakovi zodijaka, vatre, vode i drugo. ''Manatijev tarot'' iz [[1465.]] godine, stari sicilijanski tarot koji se sastoji od 50 karata raspoređenih u 5 skupina. ''Tarot de Marseille'' nastao tijekom 18. stoljeća, te je ujedno i jedan od najizvornijih tarot špilova. Stari švicarski tarot u kojem su likovi |
Najvažniji klasični kupovi karata su: stari firentinski minchiate nepoznatog autora i datuma nastanka gdje su prikazani klasični prikazi te znakovi zodijaka, vatre, vode i drugo. ''Manatijev tarot'' iz [[1465.]] godine, stari sicilijanski tarot koji se sastoji od 50 karata raspoređenih u 5 skupina. ''Tarot de Marseille'' nastao tijekom 18. stoljeća, te je ujedno i jedan od najizvornijih tarot špilova. Stari [[Švicarska|švicarski]] tarot u kojem su likovi [[Svećenik|svećenika]] na kartama zamjenjeni drugim simbolima. To se radilo namjerno jer [[Crkva|crkva]] nije dozvoljavala da se njihovo vodstvo prikazuje na kartama. ''Gringonneurov tarot'', iako se smatra kako je autor ovih karata Jacques Gringonneur, francuski astrolog, točno vrijeme nastanka je nepoznato. Ove karte su pohranjene u francuskoj Narodnoj biblioteci. <ref>Havens, Nigel, Tajne tarota, str. 2.-4.</ref> |
||
* '''Privatizirani špil''' |
* '''Privatizirani špil''' |
||
| Redak 42: | Redak 42: | ||
* '''Okultni tarot''' |
* '''Okultni tarot''' |
||
Najveći broj špilova tarota pripada kategoriji okultnih špilova, među kojima se izdvajaju: ''Etteillin tarot'' (egipatsko-ciganski) objavljen [[1783.]] godine, objavio ga je francuski frizer Alliettea. Tarot [[Hermetički red Zlatne zore|Zlatne zore]], tarot [[Arthur Edward Waite|Arthura Edwarda Waitea]] iz [[1910.]] godine i ''[[Aleister Crowley|Crowleyjev]] tarot''.<ref>Havens, Nigel, Tajne tarota, str. 5.-6.</ref> |
Najveći broj špilova tarota pripada kategoriji okultnih špilova, među kojima se izdvajaju: ''Etteillin tarot'' (egipatsko-ciganski) objavljen [[1783.]] godine, objavio ga je [[Francuska|francuski]] frizer Alliettea. Tarot [[Hermetički red Zlatne zore|Zlatne zore]], tarot [[Arthur Edward Waite|Arthura Edwarda Waitea]] iz [[1910.]] godine i ''[[Aleister Crowley|Crowleyjev]] tarot''.<ref>Havens, Nigel, Tajne tarota, str. 5.-6.</ref> |
||
==Vidi još== |
==Vidi još== |
||
Inačica od 5. veljače 2015. u 14:16
Ovo je članak o kartama za proricanje sudbine. Za kartašku igru pogledajte članak tarok.Tarot, špil od sedamdeset i osam karata koje se u raznim krajevima Europe koristi od sredine 15. stoljeća za igru i predviđanje sudbine. Danas je tarot najpoznatiji špil u kartomanciji te općenito, jedna od najpoznatijih divinacijskih metoda.[1]
Sastoji se od pedeset i šest igračih karata (Mala Arkana), kakve se koriste za igranje širom Europe i od posebnih dvadeset i dva komada (Velika Arkana). U tim brojevima okultisti nalaze određenu simboliku uspoređujući broj karata Velike Arkane sa hebrejskim alfabetom koji se sastoji od dvadeset i dva slova i nekim hramovima koji imaju pedeset i šest stepenica.
Mala Arkana podijeljena je na četiri jednake grupe poznate kao karo (pločice), herc (srca), tref (novčići) i pik (koplja). U svakoj od ovih grupa nalazi se po deset karata kojima su pridodane i karte Kralja, Kraljice, Viteza i Paža. Mnogi okultisti koriste samo karte Velike Arkane za gatanje, dok karte Male Arkane vide samo kao igrače karte.
Etimologija
Postoji nekoliko različitih tumačenja podrijetla imena "tarot". Pojedini lingvisti smatraju da je riječ arapskog podrijetla (turuq - "putovi" ili tarh - "oduzimanje"), dok drugi naziv riječi izvode iz naziva rijeke Taro u sjevernoj Italiji. S vremnom je taj špil karata postao poznat u Italiji kao tarocchi i taj je izraz najvjerojatnije povezan s glagolom taroccare, što znači "varati, "krivotvoriti" što očito ukazuje na to da se špil ispočetka upotrebljavao za igru. Naziv tarocchi prešao je na njemačkom u oblik Tarock, a na francuskom tarot ili jeu de tarot što u prijevodu znači igra tarota".[2]
Povijest
Neki okultisti su kao vrijeme nastanka tarot karata uzimali razdoblje drevnog Egipta ili stara kabalistička učenja, međutim pojava karata sa klasičnim tarot simbolima može se sa sigurnošću pratiti tek od 18. stoljeća.
Prve tarot karte pojavile su se u Italiji sredinom 15. stoljeća, dok je njihova uporaba u okultne svrhe prvi put zabilježena u 16. stoljeću. Izvorne četiri boje tarota bile su: "štapovi" (bastoni), mačevi (spade), pehari (coppe) i novčići (denari). Te četiri boje predstavljale su četiri društvena staleža poznata u to vrijeme u Europi, redom, seljake, plemstvo i ratnike, svećenstvo i trgovce. Kasnije su u francuskom špilu "štapovi" postali karo (carreaux), "mačevi" pik (piques), "pehari" su nazvani herc (coeurs), a "novčići" tref (trèfles).[3]
Široka primjena tarot karata među okultistima započinje tek od kraja 18. stoljeća, kada ih je švicarski pastor i mason Antoine Court de Gébelin (1725.-1784.) promovirao kao sredstvo za proricanje, vjerujući da karte sadržavaju ključ za drevno i mistično egipatsko znanje koje je svijetu obznanio bog Thoth[4], čime je utro put okultnom, ezoterijskom i divinacijskom tarotu.[5] Istovremeno, Jean-Baptiste Alliette, poznatiji kao Etteilla (1738.-1791.) objavio je 1770. godine djelo o proricateljskom značenju tarot karata i popularizirao tarot za divinacijske svrhe.
Premda kasnija arheološka istraživanja nisu dovela tarot karte u vezu s njihovim navodnim egipatskim podrijetlom, tijekom 19. stoljeća nastalo je vjerovanje da su Romi, koji su ovladali tehnikom proricanja pomoću tarot karata, zapravo daleki potomci Egipćana i da su ondje stekli svoje divinacijsko znanje.[6]
Francuski okultist Eliphas Lévi (1810.-1875.) razvio je vezu između tarot karata i kabale, hebrejskog mističnog sustava. Tarot karte i njihovu simboliku prihvatila su i razna mistična i okultna udruženja poput Teozofskog društva, Hermetičkog reda Zlatne zore ili rozenkrojcera.
Inters za tarot kartama u 20. stoljeću evocirao je britanski okultist Arthur Edward Waite (1857.-1942.) koji je u prosincu 1909., u suradnji s londonskom izdavačkom kućom "Rider", dizajnirao tzv. Rider-Waite tarot karte, koje su do danas najpoznatiji špil tarota. Ilustrirala ih je britanska umjetnica Pamela Colman Smith (1878.-1951.). Drugi najpoznatiji špil tarota karata je Thothov tarot kojeg je osmislio britanski okultist Aleister Crowley (1875.-1947.), a ilustrirala ga je britanska okultistica Frieda Harris (1877.-1962.).[7] Tradicionalno vjerovanje za tarot karte je da se one ne bave doslovno proricanjem, već istraživanjem puteva sudbine što znaći da će nam pomoći onoliko koliko u njih vjerujemo. Zanimljivo je da svaki dan u godini ima svoju tarot kartu, kao što svaki čovjek ima svoju kartu koju je potrebno uvijek držati uz sebe.
Vrste tarota
Postoji više različitih stilova karata, a najrašireniji su egipatski, francuski i ciganski, jer su najbliži izvornim kartama.[8] Također, razlikuju se tri osnovna kupa karata:
- Klasični tarot
Najvažniji klasični kupovi karata su: stari firentinski minchiate nepoznatog autora i datuma nastanka gdje su prikazani klasični prikazi te znakovi zodijaka, vatre, vode i drugo. Manatijev tarot iz 1465. godine, stari sicilijanski tarot koji se sastoji od 50 karata raspoređenih u 5 skupina. Tarot de Marseille nastao tijekom 18. stoljeća, te je ujedno i jedan od najizvornijih tarot špilova. Stari švicarski tarot u kojem su likovi svećenika na kartama zamjenjeni drugim simbolima. To se radilo namjerno jer crkva nije dozvoljavala da se njihovo vodstvo prikazuje na kartama. Gringonneurov tarot, iako se smatra kako je autor ovih karata Jacques Gringonneur, francuski astrolog, točno vrijeme nastanka je nepoznato. Ove karte su pohranjene u francuskoj Narodnoj biblioteci. [9]
- Privatizirani špil
Od privatiziranih špilova izdvajaju se: "Mea Vita tarot", Viscontijev tarot što ga je početkom 15. stoljeća oslikao talijanski slikar Bonifacio Bembo. Na ovim kartama su oslikani i članovi obitelji Visconti. Tarot karte Salvadora Dalija u kojemu je on sam sebe oslikao na prvoj karti.[10]
- Okultni tarot
Najveći broj špilova tarota pripada kategoriji okultnih špilova, među kojima se izdvajaju: Etteillin tarot (egipatsko-ciganski) objavljen 1783. godine, objavio ga je francuski frizer Alliettea. Tarot Zlatne zore, tarot Arthura Edwarda Waitea iz 1910. godine i Crowleyjev tarot.[11]
Vidi još
Bilješke
- ↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.
- ↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.
- ↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 309.
- ↑ Povijest tarota
- ↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 308.
- ↑ Povijest tarota
- ↑ Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, str. 310.
- ↑ Panić, Maja, Tarot, str. 24.
- ↑ Havens, Nigel, Tajne tarota, str. 2.-4.
- ↑ Havens, Nigel, Tajne tarota, str. 5.
- ↑ Havens, Nigel, Tajne tarota, str. 5.-6.
Literatura
- Havens, Nigel, Tajne tarota, Nova arka, Zagreb, 1994. ISBN 953-6123-20-7
- Iolar, Paganizam u teoriji i praksi, Knjiga druga, Magija i vještičarstvo, Despot Infinitus, Zagreb, 2013. ISBN 978-953-7892-13-5
- Panić, Maja, Tarot, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-7313-41-8
Vanjske poveznice
- Povijest tarota (engl.)
- Astro Savjetnici