Ilija Trifunović-Birčanin: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
Bio je među prevratnicima koji su izveli [[Vojni puč 27. ožujka 1941.]] |
Bio je među prevratnicima koji su izveli [[Vojni puč 27. ožujka 1941.]] |
||
Nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|kapitulacije Jugoslavije]] u travnju 1941. godine sklanja se u selo Lipovo pokraj [[Kolašin|Kolašina]] (Crna Gora). U rujnu 1941. dolazi u godine u Split, gdje zajedno s [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđevićem]] uspostavlja četničko zapovjedništvo koje |
Nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|kapitulacije Jugoslavije]] u travnju 1941. godine sklanja se u selo Lipovo pokraj [[Kolašin|Kolašina]] (Crna Gora). U rujnu 1941. dolazi u godine u Split, gdje zajedno s [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđevićem]] uspostavlja četničko zapovjedništvo koje kolaborira s talijanskim okupacijskim vlastima.<ref>[https://books.google.hr/books/about/The_Three_Yugoslavias.html?id=FTw3lEqi2-oC&redir_esc=y "The Three Yugoslavias: State-building and Legitimation, 1918-2005"] Sabrina P. Ramet, Indiana University Press, 147 |
||
</ref> Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dva časnika za vezu, koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu).<ref>[http://www.znaci.net/00001/41_7.htm "Četnici u Hrvatskoj 1941-1945."], Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.</ref> |
</ref> Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dva časnika za vezu, koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu).<ref>[http://www.znaci.net/00001/41_7.htm "Četnici u Hrvatskoj 1941-1945."], Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.</ref> |
||
Inačica od 6. studenoga 2015. u 15:20
Ilija Trifunović-Birčanin (Topola, Srbija 1887. - Split, 3. veljače 1943.), četnički vojvoda tijekom drugog svjetskog rata.
Životopis
Kao 19-godišnjak pridružuje se četnicima - paravojnim postrojbama koje vlasti Kraljevine Srbije šalju u Makedoniju radi specijalnih oružanih operacija protiv turskih vlasti. Sudjeluje u Prvom i drugom balkanskom ratu, te u I. svjetskom ratu; 1916. godine nakon ranjavanja na Solunskom frontu u borbi gubi ruku. Tijekom ratovanja postupno napreduje do zapovjednika čete, a nakon ranjavanja u istom boju na Sivoj stijeni u kojem je poginuo četnički zapovjednik vojvoda Vojin Popović („vojvoda Vuk“), četnici biraju Birčanina za vojvodu.
Između dva svjetska rata je jedan od trojice najistaknutijih četničkih vojvoda - uz Punišu Račića i Kostu Pećanca. Od 1929. do 1932. je predsjednik "Udruženja srpskih četnika Petar Mrkonjić za kralja i otadžbinu" (1929.-32.), a od 1932. godine predsjednik velikosrpske organizacije "Narodna odbrana". 1934. osniva i predvodi "Udruženje starih četnika".
S četnicima povezana ORJUNA ga 1924. godine bira za „velikog čelnika“.
Bio je među prevratnicima koji su izveli Vojni puč 27. ožujka 1941.
Nakon kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. godine sklanja se u selo Lipovo pokraj Kolašina (Crna Gora). U rujnu 1941. dolazi u godine u Split, gdje zajedno s Dobroslavom Jevđevićem uspostavlja četničko zapovjedništvo koje kolaborira s talijanskim okupacijskim vlastima.[1] Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dva časnika za vezu, koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu).[2]
Barem nominalno, Birčanin je zapovijedao svim četničkim postrojbama (nekih 29.000 pripadnika) unutar talijanske okupacijske zone u NDH: takvo imenovanje je dobio od Draže Mihailovića, koji u travnju 1942. godine potvrđuje Birčaninovo zapovjedništvo nad štabom zapadnobosnaskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda, te zapovjednikom Dinarske četničke divizije (Birčanin je, pak, posredovao u imenovanju Mihailovića ministrom obrane u Jugoslavenskoj vladi u egzilu), a i Talijani su mnoge odnose s četnicima (koje su Talijani naoružavali, odijevali, hranili i plaćali) uređivali putem Birčaninovog zapovjedništva u Splitu.[3] Četničke postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile su niz ratnih zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva - među njima Pokolj u Rami 1942. i Pokolj u Zabiokovlju 1942.
Teško je obolio i umro u Splitu 3. veljače 1943. godine.
Izvori
- ↑ "The Three Yugoslavias: State-building and Legitimation, 1918-2005" Sabrina P. Ramet, Indiana University Press, 147
- ↑ "Četnici u Hrvatskoj 1941-1945.", Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.
- ↑ "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945.: Okupacija i koloboracija", Europapres holding Zagreb, 2010