Dinarska četnička divizija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tradicionalna četnička zastava s čirilićnim natpisom Za Kralja i otadžbinu-sloboda ili smrt

Dinarska četnička divizija, bila je četnička postrojba sastavljena od lokalnog srpskog stanovništva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Djelovala je od 1941. do 1945. godine pod zapovjedništvom Momčila Đujića, bivšega pravoslavnoga svećenika. Zadatak joj je bio provođenje etničkog čišćenja ne-srpskog stanovništva - Hrvata s prostora tzv. "srpskih zemalja" do crte Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

Povijest[uredi VE | uredi]

Četnički zapovednik Momčilo Đujić s talijanskim časnikom.

Nazvana je po Dinarskoj diviziji[1] bivše kraljevske jugoslavenske vojske koja se raspala za vrijeme travanjskog rata, a stvorena je od srpskih pobunjenika protiv NDH koji su u ljeto 1941. godine započeli borbu protiv Nezavisne Države Hrvatske.

Skupina oko Momčila Đujića zaključila je kako s Talijanima - u zamjenu za oružje, opremu i zaštitu od hrvatske odmazde - treba surađivati, te je njegovo ljudstvo od Talijana organizirano u Dobrovoljačku antikomunističku miliciju (Milizia Volontaria AntiCommunista, MVAC), te počelo borbu protiv suprotstavljene frakcije koja je kasnije postala poznata pod nazivom partizani.

Od 1942. godine Dinarska divizija formalno dio je četničke Jugoslovenske vojske u otadžbini.

Jedinice Dinarske četničke divizije su nakon kapitulacije Italije nastavile suradnju s nacističkom Njemačkom.[2] Poražene su od NOVJ (partizana) u kninskoj operaciji krajem 1944. godine, nakon čega su njeni ostaci - uz suglasnost vlasti NDH (Pavelić je 21. prosinca 1944. godine izdao zapovijed kojom se omogućava Đujićevim četnicima siguran prolazak kroz Hrvatsku)[3][4] - vlakom transportirani u sjevernu Istru i dijelove Slovenije. Na tom su se prostoru ostatci Dinarske divizije spojili s postrojbama nacističkog Srpskog dobrovoljačkog korpusa koji je, uz pomoć Nijemaca, koncem 1944. godine evakuiran iz Srbije.

Krajem rata predali su se anglo-američkim snagama u Italiji. To im je omogućilo emigriraciju u razne zemlje Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Južne Amerike.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Navodi o raspadu Dinarske divizije Vojske Kraljevine Jugoslavije, pristupljeno 8. veljače 2016.
  2. Domagoj Zovak, Dinarska četnička divizija i njemački okupator, povijest.net, 5. travnja 2010., pristupljeno 8. veljače 2016.
  3. Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Bijeg pred snagama NOP-a: U naredbi od 21. prosinca on se poziva na sporazum između vlade NDH i vlade Trećeg Reicha, prema kojemu će se otpremiti "četnička skupina popa Đujića, ukupne jakosti oko 6.000 ljudi, iz područja južno od Bihaća i južne Like prema sjeveru u Njemačku". U naredbi se kao "vjerojatni smjerovi pokreta" navodi pravac Bihać-Bos. Novi-Kostajnica-Novska-Dugo Selo-Zagreb-Zaprešić-granica, ili Gospić-Ogulin-Karlovac-Zagreb-Zaprešić-granica. Pavelić je naredio da se spomenuta grupacija "bezuvjetno nesmetano" propusti, prijeteći ratnim sudom onima koji bi to ometali. Četnike je do granice trebala pratiti jedna vojna jedinica NDH., preuzeto 6. travnja 2012.
  4. Domagoj Zovak, prof.: Odlazak četničke divizije iz kninske krajine i predaja saveznicima, preuzeto 1. travnja 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]