Domenico Ghirlandaio: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
stilska dorada i poveznice
m slike i poveznice
Redak 9: Redak 9:
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]]
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]]
|praksa = [[Firenca]], [[Venecija]], [[Rim]]
|praksa = [[Firenca]], [[Venecija]], [[Rim]]
|utjecao = [[Rafael]], [[Andrea Del Sarto]], itd.
|utjecao = [[Michelangelo]], [[Andrea Del Sarto]], itd.
|utjecali= [[Andrea del Verrocchio]], [[Sandro Botticelli]]
|utjecali= [[Andrea del Verrocchio]], [[Sandro Botticelli]]
|djela = ''[[Posljednja večera]]'', ''[[Vizitacija Marijina]]'', ''Djed s unukom''
|djela = ''[[Posljednja večera]]'', ''[[Pohod Marije Elizabeti]]'', ''Djed s unukom''
}}
}}
'''Domenico Ghirlandaio''', pravog imena '''Domenico di Tommaso Bigordi''' ([[Firenca]], [[1449]]. - [[Firenca]], [[11. siječnja]] [[1494]].), bio je [[Talijani|talijanski]] [[rana renesansa|ranorenesansni]] slikar.
'''Domenico Ghirlandaio''', pravog imena '''Domenico di Tommaso Bigordi''' ([[Firenca]], [[1449]]. - [[Firenca]], [[11. siječnja]] [[1494]].), bio je [[Talijani|talijanski]] [[renesansa|renesansni]] slikar.


[[Datoteka:Domenico Ghirlandaio 005.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Vizitacija Marijina]]'', 1491., ulje na platnu, 172 × 165 cm, [[Louvre]], [[Pariz]]]]
[[Datoteka:Adoration_of_the_Magi_Spedale_degli_Innocenti.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Poklonstvo mudraca]]'', 1488.-89.., tempera na dasci, 285 x 243 cm, [[Spedale degli innocenti]], [[Firenca]]]]
Učio je kod oca zlatara i slikara [[Alessio Baldovinetti|Baldovinettija]], pod čijim je utjecajem naslikao freske ''Život Sv. Fine'' u kolegijatskoj crkvi u [[San Gimignano|San Gimignanu]] (1475.)<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21894 Ghirlandaio, Domenico], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 24. studenoga 2016.</ref>. Nastavio je raditi u radionici [[Andrea del Verrocchio|Andrea del Verrocchija]] gdje je izrađivao je [[freska|freske]] sa sakralnim temama pri čemu je zbivanja prenosio u firentinsku sredinu i interijere otmjenih firentinskih kuća s tipičnim arhitektonskim i dekorativnim elementima ''[[rana renesansa|quattrocenta]]'', a likovi su [[portret]]i njegovih suvremenika u svečano ruho onoga doba (npr. freske u crkvi i refektoriju Svih Svetih u Firenci kao što su ''Sv. Jeronim u ćeliji'' i ''[[Posljednja večera]]'', 1480.).
Učio je kod oca zlatara i slikara [[Alessio Baldovinetti|Baldovinettija]], pod čijim je utjecajem naslikao freske ''Život Sv. Fine'' u kolegijatskoj crkvi u [[San Gimignano|San Gimignanu]] (1475.-77.)<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21894 Ghirlandaio, Domenico], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 24. studenoga 2016.</ref>. Nastavio je raditi u radionici [[Andrea del Verrocchio|Andrea del Verrocchija]] gdje je izrađivao je [[freska|freske]] sa sakralnim temama pri čemu je zbivanja prenosio u firentinsku sredinu i interijere otmjenih firentinskih kuća s tipičnim arhitektonskim i dekorativnim elementima ''[[rana renesansa|quattrocenta]]'', a likovi su [[portret]]i njegovih suvremenika u svečano ruho onoga doba (npr. freske u crkvi i refektoriju Svih Svetih (''Ognisanti'') u Firenci kao što su ''Sv. Jeronim u ćeliji'' i ''[[Posljednja večera]]'', 1480.). Na tim monumentalnim freskama bogata kolorita i uravnoteženih kompozicija oslikao je firentinski način života i običaje toga grada u doba renesanse, te tako zabilježio humanističku atmosferu za vladavine [[Lorenzo de' Medici|Lorenza de Medicija]]<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/23235/ Ghirlandaio, Domenico], Proleksis enciklopedija; Pristupljeno 24. studenoga 2016.</ref>.


Nakon fresaka (''Krist povjerava apostolski poziv Petru i Andriji'', 1481–82) u vatikanskoj [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]] radio je svoja glavna djela: freske u kapeli ''Sassetti u Sta Trinità'' (''Život Sv. Franje'', 1483.–85.) i ciklus prizora u kapeli ''Tornabuoni'' crkve ''[[Sta Maria Novella]]'' (Ž''ivot Blažene Djevice Marije i Život Sv. Ivana Krstitelja'', 1486.–90.)<ref name=HE/>.
Nakon fresaka (''Krist povjerava apostolski poziv Petru i Andriji'', 1481.–82.) u [[vatikan]]skoj [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]] i na zidovima biblioteke [[Siksto IV.|Siksta IV.]] radio je svoja glavna djela: freske u kapeli ''Sassetti u Santa Trinità'' (''Život Sv. Franje'', 1483.–85.) i ciklus prizora u kapeli ''Tornabuoni'' crkve ''[[Santa Maria Novella]]'' (''Život Blažene Djevice Marije i Život Sv. Ivana Krstitelja'', 1486.–90.)<ref name=HE/>.


Naslikao je nekoliko oltarnih kompozicija (''Poklonstvo pastira'', 1485., s očiglednim utjecajem [[Hugo van der Goes|Huga van der Goesa]]; ''[[Vizitacija Marijina]]'', 1491.) i pojedinačne portrete (''Giovanna Tornabuoni'', 1488.; ''Djed s unukom'', 1480./90.).
Naslikao je nekoliko oltarnih kompozicija (''[[Poklonstvo pastira]]'', 1485., s očiglednim utjecajem [[Hugo van der Goes|Huga van der Goesa]]; ''[[Pohod Marije Elizabeti]] ([[Vizitacija Marijina]])'', 1491.) i pojedinačne portrete individualiziranih fizionomija (''Francesco Sasseti sa sinom''; ''Giovanna Tornabuoni'', 1488.; ''Djed s unukom'', 1480./90.).


U Firenci je vodio slikarsku radionicu, a njegov najpoznatiji učenik je bio [[Michelangelo]].
U Firenci je vodio slikarsku radionicu, a njegov najpoznatiji učenik je bio [[Michelangelo]].
<center>
<gallery>
Slika:Announcement_of_Death_to_St_Fina.jpg|''Papa Grgur navještava smrt svetoj Fini'', u kolegijatskoj crkvi u [[San Gimignano|San Gimignanu]], 1477.
Slika:Cappella_Sassetti_Adoration_of_the_Shepherds.jpg|''[[Poklonstvo pastira]]'', kapela Sassetti u crkvi Svetog Trojstva iz 1485.
Slika:Ghirlandaio,_ultima_cena_di_san_marco.jpg|''[[Posljednja večera]]'', 1486., San Marco, Firenca.
Slika:Ghirlandaio-Giovanna_Tornabuoni.jpg|''Giovanna Tornabuoni'', 1488., Muzej Thyssen-Bornemisza, [[Madrid]].
Slika:Ritratto_di_vecchio_con_nipote_2%2C024_%C3%97_2%2C654_pixels_463_KB.jpg|''Djed s unukom'', 1480./90., [[Louvre]], [[Pariz]].
Datoteka:Domenico Ghirlandaio 005.jpg|''[[Pohod Marije Elizabeti]]'', 1491., ulje na platnu, 172 × 165 cm, [[Louvre]], [[Pariz]]
</gallery>
</center>

==Izvori==
==Izvori==
{{commons|Domenico Ghirlandaio}}
{{commons|Domenico Ghirlandaio}}
{{izvori}}
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [http://www.domenico-ghirlandaio.org/ Domenico Ghirlandaio - sva djela] {{eng oznaka}}
* [http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/g/ghirland/domenico/biograph.html Domenico Ghirlandaio, životopis] {{eng oznaka}}


[[Kategorija:Talijanski renesansni slikari|Ghirlandaio, Domenico]]
[[Kategorija:Talijanski renesansni slikari|Ghirlandaio, Domenico]]

Inačica od 24. studenoga 2016. u 19:41

Domenico Ghirlandaio
renesansa
Domenico Ghirlandaio
Autoportret s Poklonstva mudraca iz 1488.
Rođenje 1449., Firenca, Italija
Smrt 11. siječnja 1494., Firenca
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa Firenca, Venecija, Rim
Utjecao Michelangelo, Andrea Del Sarto, itd.
Utjecali Andrea del Verrocchio, Sandro Botticelli
Poznata djela Posljednja večera, Pohod Marije Elizabeti, Djed s unukom
Portal o životopisima

Domenico Ghirlandaio, pravog imena Domenico di Tommaso Bigordi (Firenca, 1449. - Firenca, 11. siječnja 1494.), bio je talijanski renesansni slikar.

Poklonstvo mudraca, 1488.-89.., tempera na dasci, 285 x 243 cm, Spedale degli innocenti, Firenca

Učio je kod oca zlatara i slikara Baldovinettija, pod čijim je utjecajem naslikao freske Život Sv. Fine u kolegijatskoj crkvi u San Gimignanu (1475.-77.)[1]. Nastavio je raditi u radionici Andrea del Verrocchija gdje je izrađivao je freske sa sakralnim temama pri čemu je zbivanja prenosio u firentinsku sredinu i interijere otmjenih firentinskih kuća s tipičnim arhitektonskim i dekorativnim elementima quattrocenta, a likovi su portreti njegovih suvremenika u svečano ruho onoga doba (npr. freske u crkvi i refektoriju Svih Svetih (Ognisanti) u Firenci kao što su Sv. Jeronim u ćeliji i Posljednja večera, 1480.). Na tim monumentalnim freskama bogata kolorita i uravnoteženih kompozicija oslikao je firentinski način života i običaje toga grada u doba renesanse, te tako zabilježio humanističku atmosferu za vladavine Lorenza de Medicija[2].

Nakon fresaka (Krist povjerava apostolski poziv Petru i Andriji, 1481.–82.) u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli i na zidovima biblioteke Siksta IV. radio je svoja glavna djela: freske u kapeli Sassetti u Santa Trinità (Život Sv. Franje, 1483.–85.) i ciklus prizora u kapeli Tornabuoni crkve Santa Maria Novella (Život Blažene Djevice Marije i Život Sv. Ivana Krstitelja, 1486.–90.)[1].

Naslikao je nekoliko oltarnih kompozicija (Poklonstvo pastira, 1485., s očiglednim utjecajem Huga van der Goesa; Pohod Marije Elizabeti (Vizitacija Marijina), 1491.) i pojedinačne portrete individualiziranih fizionomija (Francesco Sasseti sa sinom; Giovanna Tornabuoni, 1488.; Djed s unukom, 1480./90.).

U Firenci je vodio slikarsku radionicu, a njegov najpoznatiji učenik je bio Michelangelo.

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Domenico Ghirlandaio
  1. a b Ghirlandaio, Domenico, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 24. studenoga 2016.
  2. Ghirlandaio, Domenico, Proleksis enciklopedija; Pristupljeno 24. studenoga 2016.

Vanjske poveznice