Teorija vjerojatnosti

Teorija vjerojatnosti

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Dijagram normalne razdiobe ili tzv. zvonolika krivulja po kojoj se događaju mnoge pojave u prirodi.

Teorija vjerojatnosti je grana matematike koja se bavi analizom slučajnih pojava. Glavni objekti teorije vjerojatnosti su slučajne varijable i stohastički procesi.

Teorija vjerojatnosti je matematički temelj statistike. U današnje vrijeme teorija vjerojatnosti jedno je od najvažnijih područja suvremene matematike, jer se uvelike primjenjuje u raznim područjima fizike, tehnike, biologije, ekonomije, genetike i drugdje.

Matematička teorija vjerojatnosti ima svoje korijene u pokušajima Gerolamo Cardana da analizira igre na sreću u šesnaestom stoljeću, i u radu Pierre de Fermata i Blaise Pascala u sedamnaestom stoljeću.

Na primjer, po teoriji vjerojatnosti možemo izračunati koja je najveća vjerojatnost za put. Ako npr. imamo jedno raskrižje od kojeg vode dva puta do odredišta. Put A ima 2 moguća međuodredišta, a put B ima jedno moguće međuodredište. Sad, ako je jednako moguće skrenuti na oba puta, veća je vjerojatnost za put A.

Teoriju vjerojatnosti koriste i računalne simulacije. Tako npr. ako igramo šah s računalom, računalo ce pokušati predvidjeti koji je najpametniji potez, i to radi po teoriji vjerojatnosti.

Račun za neku vjerojatnost je ovakav: Vjerojatnost da će se nešto dogoditi je jednaka zbroju traženih ishoda podijeljeno sa brojem pokušaja.

Npr. Ako bacamo kocku, kolika je vjerojatnost da ćemo, ako bacimo kocku dobiti broj 6. To računamo ovako: broj povoljnih ishoda je 1 (broj 6) a broj mogućih ishoda je 6. 1 kroz 6 je ~0.1666, što je ~17%.

U računalnim simulacijama, kao "kocka", koriste se razni programi, kao sto je Random Generator, tj. program za generiranje slučajnih brojeva.

Također možemo spomenuti i vjerojatan susret. Susret kao takav se vrednuje nakon analize slučajnih pojava po vjerojatnosti pojave i/ili ponavljanju iste. Ovdje možemo primijetiti postojanje više vrsta susreta.

• Susreti organske (žive) vrste
• Susreti anorganske (nežive) vrste

Susreti organske (žive) vrste

Pod ovom vrstom smatramo ljudski susret, to jest, susret ljudskih vrsta.

On može biti namjeran ili "slučajan".

Namjeran susret je preddogovoreni susret dvaju ili više strana, te takav ima veliku matematičku vjerojatnost pojave.

Nenamjeran, "slučajan", susret je susret koji nije dogovoren, te se strane koje se susreću ne znaju za susret, a tako ni za drugu stranu s kojom se susreću. Takav susret ima relativno malu matematičku vjerojatnost pojave, pa se rijetko nalazi u stvarnome svijetu. Takva pojava se naziva "sret slučaja" ili "susret slučaja", te je najveća uloga i korist upravo te pojave u nalaženju slučajnih partnera.

Susreti anorganske (nežive) vrste

Anorganski susret još nazivamo i reakcijom, ponajviše iz razloga što se nalazi i pojavljuje uglavnom u kemiji.

Nedovršeni članak Teorija vjerojatnosti koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.