Sivi sokol: razlika između inačica

Sivi sokol
	Ilustracija u katalogu ptica Britanskog muzeja iz 1874. god. (John Gerrard Keulemans)
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Falconiformes;
Podred:	Falcones ;
Porodica:	Falconidae;
Rod:	Falco;
Vrsta:	F. peregrinus;
Dvojno ime
	Falco peregrinus; (Tunstall, 1771.)
Rasprostranjenost
	; Rasprostiranje sivih sokolova; žuto: sjedilica ljeti; zeleno: gniježđenje sjedilice; plavo: selica zimi; zeleno: gniježđenje selice
Potporodice
	17-19 vrsta (navedene u tekstu)
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 5. kolovoza 2017. u 11:02

Sivi sokol (lat. Falco peregrinus) je vrsta kozmopolitskog sokola koja u obrušavanju dostiže brzinu i do 250 km/h, što je čini najbržom životinjom na svijetu. Prema časopisu National Geographic, najveća zabilježena brzina sivog sokola je 389 km/h,^[1]^[2] što je gotovo 200 km/h brže od najbrže čiope.

Opis

John James Audubon ilustracija iz 19. st. (SAD)

Sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm, te kao i kod drugih grabljivica, ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teški od 440 do 750 g, dok ženke teže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i čaporci crni.^[3] Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320 km/h.

Stanište, prehrana, razmnožavanje

Sivi sokol živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast^[4]. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na Medvednici i u Zagrebu^[5]. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.

Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima područja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjeseci.

Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe), a može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisavcima i drugim životinjama (šišmiši, kukci). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i progoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom.

Veoma je prilagodljiva vrsta i upotrebljava se u sokolarstvu posljednjih 3.000 godina.

Vrste

U Hrvatskoj se sreću dvije podvrste: F. p. peregrinus (srednjoeuropska podvrsta, zimovalica i selica) i F. p. brookei (sredozemna podvrsta, sjedilica). Na karti ispod je prikazano rasprostiranje svih 19 podvrsta, s tim da je ovdje navedeno kako su Kanarski sokol (F. p. madens) i Babilonski sokol (F. p. babylonicus) zasebne vrste od Sjevernoafričkog sokola (F. p. pelegrinoides):

Izvori

↑ Tom Harpole, Falling with the Falcon, Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. (engl.) Preuzeto 9. lipnja 2013.
↑ Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed (engl.)
↑ C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6
↑ J. van Bommel i F. Burfield, Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies, 2004. BirdLife International, Cambridge
↑ Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije

Vanjske poveznice

Javier Blasco-Zumeta, Vodič za identifikaciju sivih sokolova (PDF) (engl.)
Peregrine Falcon Fund (engl.)

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sivi sokol
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Falco peregrinus

[1] Tom Harpole, Falling with the Falcon, Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. (engl.) Preuzeto 9. lipnja 2013.

[2] Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed (engl.)

[3] C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6

[4] J. van Bommel i F. Burfield, Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies, 2004. BirdLife International, Cambridge

[5] Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Redak 32: / Redak 32: @@
 == Stanište, prehrana, razmnožavanje ==
-Sivi soko živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast<ref>J. van Bommel i F. Burfield, ''Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies'', 2004. BirdLife International, Cambridge</ref>. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na [[Medvednica|Medvednici]] i u [[Zagreb]]u<ref>[http://www.zagorje-priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=17 Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije]</ref>. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.
+Sivi sokol živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast<ref>J. van Bommel i F. Burfield, ''Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies'', 2004. BirdLife International, Cambridge</ref>. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na [[Medvednica|Medvednici]] i u [[Zagreb]]u<ref>[http://www.zagorje-priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=17 Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije]</ref>. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.
 Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove ([[SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima područja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjeseci.