Sirena

Ovo je glavno značenje pojma Sirena. Za druga značenja pogledajte Sirena (razdvojba).

Sirene (grč. Σειρήν, Seirến) ili Morske Ninfe u grčkoj mitologiji su misteriozna bića koja imaju žensku glavu, a riblje tijelo. Navode im se, prema raznim izvorima, sljedeća imena: Telksipia/Telksipeja/Telksiopa/Telksinoa, Molpa, Pizinoja, Partenopa, Ligeja/Ligija, Leukozija, Redna, Teles/Teleda i sl.

Etimologija

Grčko ime Sirena vjerojatno je izvedeno od seira = "uže" te bi one bile "povezivačice". Značenje riječi "sirena" kao upozoravajućeg zvuka razvilo se prema analogiji i značenjskom povezanošću s pjesmom Sirena.

Karakteristike

U ranoj grčkoj umjetnosti Sirene su prikazivane kao ptice s velikim glavama i nogama, a katkad i s lavljom grivom ili ptičjim tijelom. Također su i prikazivane kako sviraju neko glazbalo, posebice harfu. Poznate su po neodoljivoj pjesmi zbog koje je i Odisej imao teškoća.

Poslije su Sirene počele biti prikazivane kao prekrasne žene čija su i tijela i glas bili zavodljivi ili kao polužene i poluribe, što je današnje značenje Sirena, često prikazivano u popularnoj kulturi. U mnogo je jezika riječ za Sirenu (sam hrvatski, a i španjolski, francuski, talijanski, poljski, portugalski itd.) jednaka riječi za poluženu i poluribu (eng. mermaid) što pridonosi pomutnji.

Mitologija

Podrijetlo

Sirena, posuda iz 6. stoljeća pr. Kr.

Sirene su bile Ahelojeve kćeri s Terpsihorom/Melpomenom/Steropom ili pak Forkisove, prema Vergiliju i Ovidiju. Homer ne govori ništa o njihovu broju, ali kasniji su pisci spominjali od dvije do pet Sirena.

Jedna inačica mita donosi da je Hera nagovorila Sirene da se natječu u pjevanju s Muzama. Muze su pobijedile.Hera je zbog toga bila kažnjena.

Prema nekim inačicama mita, a također i u Ovidijevim Metamorfozama bile su Perzefonine družice koje je Demetra pretvorila u krilata čudovišna stvorenja nakon što nisu reagirale kad je Had oteo njezinu kćer Perzefonu.

Sirene su se sramile svog ptičjeg izgleda te su otišle živjeti na otok zvan Sirenum scopuli ili na druge otoke, ovisno o inačicama mita, a otoci su bili okruženi kamenjem i stijenama. Unatoč svom ružnom ptičjem izgledu i dalje su imale svoje prekrasne glasove.S vrememon Demetrina čarolija bačena na sirene je oslabjela i one su natrag dobile svoju ljepotu i riblje repove,ali su bile ljute i ostale su živjeti na Sirenumu,tamo su koristile svoje prekrasne glasove te su njima mamile mornare u more i jele ih.

Viđenja

John William Waterhouse: Odisej odolijeva Sirenama, 1891.

Odisej je, kako doznajemo u Homerovoj Odiseji, pobjegao sirenama. Nakon putovanja u Had opet se vratio na Kirkin otok, a Kirka ga je upozorila na Sirene koje bi ga mogle uništiti te mu je savjetovala da ili začepi uši ili, ako baš mora čuti njihov pjev, bude privezan za jarbol, tako da ne može slijediti zvuk i tako postati nepovratno izgubljen. Potom su krenuli s Kirkina otoka.

Njegovi su ljudi začepili uši voskom, a on im je zapovjedio da ignoriraju njegova zapomaganja. On je sam bio privezan za jarbol - htio je iz znatiželje čuti pjesmu, a suborcima je rekao da mu je Kirka rekla da je mora čuti. Tako su uspjeli proći pokraj Sirena.

Jazona je upozorio Kentaur Hiron da će Orfej biti nužan u argonautskom putovanju. Naime, kad su začuli pjev Sirena, Orfej je uzeo svoju liru i svirao još ljepše od Sirena, zaglušujući njihove glasove. Jedan član posade ipak je čuo pjesmu i skočio u more, ali spasila ga je Afrodita. Nakon što je brod uspješno prošao pored Sirena, one su se same protestirajući bacile u more i čekale nove plijen.

Literatura

• Higin: Fabulae
• Homer: Odiseja
• Ovidije: Metamorfoze
• Vergilije: Eneida

Vanjske poveznice

• Sirene u klasičnoj literaturi i umjetnosti (engl.)