Miko Tripalo: razlika između inačica
m sitno |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
|malaslika = |
|malaslika = |
||
|opis male slike = |
|opis male slike = |
||
|datum rođenja = [[16. studenog]] [[1926]] |
|datum rođenja = [[16. studenog]] [[1926]] [[Sinj]], [[Kraljevina SHS]] |
||
|datum smrti = [[11. prosinca]] [[1995]] |
|datum smrti = [[11. prosinca]] [[1995]] [[Zagreb]], [[Hrvatska]] |
||
|položaj = |
|položaj = |
||
Inačica od 5. ožujka 2020. u 12:55
| Miko Tripalo | |
 Miko Tripalo | |
| Rođenje | 16. studenog 1926 Sinj, Kraljevina SHS |
|---|---|
| Smrt | 11. prosinca 1995 Zagreb, Hrvatska |
Ante Miko Tripalo (Sinj, 16. studenog 1926. - Zagreb, 11. prosinca 1995.), hrvatski političar.
Završio je Pravni fakultet. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu. Dužnosnik je Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Tajnik je Gradskoga komiteta SKH Zagreba (1962.–1966.), Izvršnoga komiteta CK SKH (1966.–1969.).[1]
Od 1969. bio je član Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ i Predsjedništva SFRJ. Jedan je od vođa Hrvatskog proljeća, zagovornik demokratizacije, te veće samostalnosti i ravnopravnosti republika.[1] Nakon sjednice predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1971. uklonjen je s položaja,[1] isključen iz političkog života i umirovljen. Godine 1990. je jedan od vođa Koalicije narodnog sporazuma, te jedan od osnivača HNS-a. Od 1993. je saborski zastupnik, a jedan je od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava[2] i predsjednik zaklade Otvoreno društvo - Hrvatska.
Bio je jednim od prvih značajnih članova stranke Akcije socijaldemokrata Hrvatske.
Životopis
Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1961. U gimnazijskim danima postao je član SKOJ-a (1941.) te je bio sudionik antifašističke borbe. Nakon rata bio je predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske i CK Narodne omladine Jugoslavije te poslanik u Saveznom vijeću Narodne skupštine. Od 1962. bio je sekretar Gradskoga komiteta SKH Zagreba i član Izvršnoga komiteta CK SK Hrvatske, a zatim njegov sekretar od 1966. Od 1969. bio je član Izvršnoga biroa Predsjedništva SKJ, a 1970. imenovan je u komisiju za promjenu Ustava SFRJ.[3]
Za predavača Ustavnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu izabran je u svibnju 1971. Sabor SRH imenovao ga je u srpnju 1971. hrvatskim članom novouspostavljenoga Predsjedništva SFRJ. Isticao je važnost uspostave i očuvanja ravnopravnosti nacija, upozoravao na opasnosti reakcionarnoga djelovanja unutar komunističke nomenklature te je poticao demokratizaciju politike. Kao jedan od vođa Hrvatskoga proljeća, nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971. morao je podnijeti ostavke na sve državne i partijske funkcije. Iz Saveza komunista bio je isključen 1972. te umirovljen.[3]
Iznova se politički aktivirao početkom 1990. kada je, kao nestranačka osoba, ušao u Koaliciju narodnoga sporazuma smatrajući ju nastavljačem ideja Hrvatskoga proljeća. U listopadu 1990. sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne stranke (HNS) i postao je član njezina Predsjedništva. Podržao je formiranje Vlade nacionalnoga jedinstva 1991. predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), no tijekom kasnijih godina bio je snažan kritičar HDZ-ova načina vladavine.[3]
Zauzimao se za uspostavu demokratske, socijalne i pravne države, te slobodu misli i javne riječi. Bio je zastupnik u Zastupničkom domu Sabora 1992.–1995., jedan od suosnivača Hrvatskoga helsinškog odbora 1993., a iste godine postao je i predsjednik zaklade Otvoreno društvo Hrvatska. Potkraj života napustio je HNS te je osnovao Akciju socijaldemokrata Hrvatske.[3]
Djela
- "Bez kompromisa" (1969.),
- "S poprišta" (1971.),
- "Hrvatsko proljeće" (1989.).
Izvori
Vanjske poveznice