Ariel (mjesec): razlika između inačica
m robot Dodaje: uk:Аріель (супутник) |
m robot Mijenja: lt:Arielis (palydovas) |
||
| Redak 70: | Redak 70: | ||
[[it:Ariel (astronomia)]] |
[[it:Ariel (astronomia)]] |
||
[[ja:アリエル]] |
[[ja:アリエル]] |
||
[[lt:Arielis]] |
[[lt:Arielis (palydovas)]] |
||
[[nl:Ariel (maan)]] |
[[nl:Ariel (maan)]] |
||
[[nn:Uranusmånen Ariel]] |
[[nn:Uranusmånen Ariel]] |
||
Inačica od 21. veljače 2007. u 23:10
| Ariel | |
|---|---|
.jpg) Ariel | |
| Otkriće | |
| Otkrio | xxxx |
| Datum otkrića | xxxx xxxx. |
| Privremena oznaka | xxxx |
| Planet | xxxx |
| Grupa satelita | xxxx |
| Orbitalni elementi | |
| Ekscentricitet (e) | xxxx |
| Prosječna udaljenost | xxxx km (xxxx AJ) |
| Periapsis (P) | xxxx km (xxxx AJ) |
| Apoapsis (A) | xxxx km (xxxx AJ) |
| Orbitalni period (P) | xxxx d, xxxx h, xxxx min, xxxx s |
| Maks. orbit. brzina | xxxx km/s |
| Prosj. orbit. brzina | xxxx km/s |
| Min. orbit. brzina | xxxx km/s |
| Inkl. prema ekliptici | xxxx ° |
| Inkl. prema ekvatoru planeta | xxxx ° |
| Fizičke osobine | |
| Srednji promjer | xxxx km |
| Površina | xxxx km² |
| Masa | xxxx x 10x kg |
| Volumen | xxxx x 10x km³ |
| Gustoća | xxxx g/cm³ |
| Gravitacija na površini | xxxx m/s² (xxxx (g) |
| Brzina oslobađanja | xxxx m/s |
| Ekvatorijalna brzina rotacije |
xxxx m/s |
| Period rotacije | xxxx d (xxxx godina) |
| Apsolutna magnituda | xxxx |
| Albedo | xxxx |
| Prosječna površinska temperatura |
xxxx K |
| Atmosferski pritisak | xxxx Pa |
| Nagib osi | xxxx ° |
Ariel je prirodni satelit Urana. Kruži oko Urana na udaljenosti oko 190 930 km. Približno je kružnog oblika, s prosječnim polumjerom 579 km i masom 1.27 × 1021 kg. Ariel je vrlo sličan Titaniji, iako je manji.
Otkrio ga je William Lassell, 1851. godine. Voyager 2 (1986.) je jedina letjelica koja je posjetila Ariel.
Sastav i reljef
Ariel je građen od stijenja i vodenog leda.
Arielova površina je mješavina rasjeda, jaraka i kružnih udubina. Kao i kod Titanije, stotinama kilometara dugačke doline se prostiru cijelom površinom i međusobno se sijeku.
Neki krateri izgledaju do polovice "potopljeni". Fluid koji je poravnao dna kratera nije, zbog niskih temperatura, mogla biti voda, nego tekući amonijak, metan ili ugljik monoksid.
Arielova površina je relativno mlada, što upućuje na postojanje procesa koji mijenja površinu. Krateri veći od 50 km su vrlo rijetki. Smatra se da je Ariel nekad imao vruću unutrašnjost, ali danas je ona hladna. Doline su mogle nastati zbog stezanja uslijed hlađenja, te zbog uzdizanja leda. Ariel je najsvjetliji Uranov satelit (ima najveći albedo).
Vanjske poveznice
| |||||||||||