Epitet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 82.132.84.250 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Hamish Oznaka: brzo uklanjanje |
O Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor |
||
Redak 6: | Redak 6: | ||
* kod starih epova, primjerice, kod [[Homer]]a: |
* kod starih epova, primjerice, kod [[Homer]]a: |
||
:''brzonogi [[Ahilej]], volooka [[Hera]], egidonoša [[Zeus]], sjajnošljemac [[Hektor]], sjajnooka [[Atena (mitologija)|Atena]], daljnometni [[Apolon]], silni [[Agamemnon]], ljepoobrazna Briseida, lukav [[Odisej]], vjerna [[Penelopa]]'' |
:''brzonogi [[Ahilej]], volooka [[Hera]], egidonoša [[Zeus]], sjajnošljemac [[Hektor]], sjajnooka [[Atena (mitologija)|Atena]], daljnometni [[Apolon]], silni [[Agamemnon]], ljepoobrazna Briseida, lukav [[Odisej|disej]], vjerna [[Penelopa]]'' |
||
* u usmenoj i narodnoj književnosti, [[ep]]ovima i [[poema]]ma: |
* u usmenoj i narodnoj književnosti, [[ep]]ovima i [[poema]]ma: |
Inačica od 9. studenoga 2020. u 16:13
Epitet (grč. επιθετον, epitheton = nametnut) svaki je atribut, odnosno dodatak imenici koji ju pobliže objašnjava i opisuje. Epiteti su najčešće pridjevi.
Stalni epiteti
Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod Homera, Ahilej biti brzonog čak i kad sjedi.
- kod starih epova, primjerice, kod Homera:
- brzonogi Ahilej, volooka Hera, egidonoša Zeus, sjajnošljemac Hektor, sjajnooka Atena, daljnometni Apolon, silni Agamemnon, ljepoobrazna Briseida, lukav disej, vjerna Penelopa
- Otoman-paša silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...'
- u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:
- okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, drakonske mjere, uvodna riječ, ljudska prava, crkveni miš...
Epiteti u poeziji
- Dobriša Cesarić, "Voćka poslije kiše"
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana
- Antun Gustav Matoš, "Srodnost"
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
- Dragutin Tadijanović, "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć"
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.