Prijeđi na sadržaj

Dobriša Cesarić

Izvor: Wikipedija
Dobriša Cesarić
Puno imeDobroslav Cesarić
Rođenje 10. siječnja 1902.
Smrt18. prosinca 1980. (78 god.)
Zanimanjepjesnik i prevoditelj
NacionalnostHrvat
Period pisanja1931.1978.
Književne vrstepoezija
Književni periodmodernizam
SuprugaElza (rođ. Šohay)
Važnija djela
  • Lirika, Spasena svjetla, Osvijetljeni put, Proljeće koje nije moje, Svjetla za daljine, Voćka poslije kiše.
Normativni nadzor
Portal o životopisima

Dobriša Cesarić[a] (Požega, 10. siječnja 1902.Zagreb, 18. prosinca 1980.) bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i akademik.[2] Pjesme su mu prevedene na dvadeset jezika.[2] Smatra se jednim od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena.

Zbog svoje jezgrovite narativne poezije obilježene jednostavnošću izraza, prozvan je „Čarobnjakom stiha”.[3] Jure Kaštelan o pjesniku je napisao:[4]

Pjesnički čin istovremeno je i čin spoznaje. Pjesnička istina vraća nas blizini vlastitog bitka, zajedništvu svemira. A to je „more života što vječito kipi, što vječito hlapi” kako unutarnjim okom vidi pjesnik Povratka. Slijedeći tim tragom, Cesarićevo viđenje svijeta otkriva se kao magija slikâ u kretanju. To je neprolazna i uvijek prisutna magija riječi, zvuka i slike; jednostavne, prirodne i elementarne slike.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se u obitelji Đure Cesarića (1868. – 1919.), šumarskog inženjera (županijski šumarski nadzornik) i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873. – 1956.).[1] Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvoga svjetskog rata, 1916. godine, došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju.[5] Nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.[6]

Kuća Dobriše Cesarića u Strossmayerovoj ulici u Osijeku

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.[7] Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik,[7] a nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.[8] Bio je redoviti član HAZU-a (Razred za književnost) od 1951. godine[8] te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske.[7]

Cesarić je živio skromno i samozatajno. U jednome je periodu života obolio od alkoholizma, a ponavljale su mu se i suicidalne misli. Nekoliko je puta pokušao samoubojstvo, a o jednom takvom događaju koji se zbio 1931. piše i Miroslav Krleža,[9] s kojim se Cesarić upoznao u ljeto 1923. godine.[10] Nesklon javnim istupima, rijetko je javno recitirao svoje pjesme i davao intervjue,[b] smatrajući kako je sve što je imao reći rekao u svojim pjesmama.[11] Godine 1938. veliki pjesnik Ivan Goran Kovačić objavio je pjesmu Dobriši Cesariću u čast svojem kolegi i prijatelju.[12]

Kao jedan od najvećih hrvatskih pjesnika umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.[8] Pokopan je na zagrebačkome Mirogoju.[13]

Književno stvaralaštvo

[uredi | uredi kôd]

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom „I ja ljubim...” koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim:[7][14]


I ja ljubim...

I ja ljubim premaljeće
i pjev skladni slavuj-ptice,
i ja ljubim rosno cvijeće
i pošteno ljudsko lice.

Ljubim svijet taj, pun divota,
sunce ono, što mu sine,
al ko prvu svih milota,
ljubim grudu domovine.[14]

Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze. U intervjuu u siječnju 1962. godine izjavio je da mu je najdraža vlastita pjesma Tiho, o tiho govori mi jesen,[15] čiji stihovi glase:


Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike Poeti del mondo te u njemačku antologiju suvremene europske lirike, a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.[5]

Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine.

Arhaizmi i nekrotizmi

[uredi | uredi kôd]

Cesarić je poznat po uporabi arhaizama, regionalizama te nekrotizama. Primjeri takvih riječi uključuju njino (njezino), ženstvo (ženstvenost), trenut (trenutak), probdita (probdjevena), dalja (daljina), sjen (sjena), pismena (slovo), uglar (čovjek koji stoji na uglu ulice)[16] i tako dalje. Te riječi uglavnom nisu izlazile iz okvira Cesarićeve poezije.

Prevoditeljski rad

[uredi | uredi kôd]

Prevodio je djela s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.[8] Neki od pjesnika čije je pjesme Cesarić prevodio jesu Sergej Jesenjin, Aleksandar Puškin, Mihail Jurjevič Ljermontov, Johann Wolfgang Goethe, Heinrich Heine, Rainer Maria Rilke i drugi.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Lirika, Zagreb, 1931.
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
  • Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
  • Pjesme, Zagreb, 1951.
  • Knjiga prepjeva, Zagreb 1951.[c]
  • Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
  • Tri pjesme, Zagreb, 1955.
  • Goli časovi, Novi Sad, 1956.
  • Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
  • Poezija, Skoplje, 1965.
  • Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
  • Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
  • Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
  • Izabrana lirika, Beograd, 1975.
  • Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
  • Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976. (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113.)[17]
  • Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.

Posmrtno

[uredi | uredi kôd]
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1985.
  • Srebrna zrnca u pjesniku, Zagreb, 1985.
  • Balada iz predgrađa, Zagreb, 1992.
  • Povratak, Zagreb, 1995.
  • Kadikad, Zagreb, 1997.
  • Dobriša Cesarić. Pjesme., ABC naklada, Zagreb, 2007.
  • Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), 2. dopunjeno izd., Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Spomen

[uredi | uredi kôd]
  • U Požegi se od 2003. godine održavaju Dani Dobriše Cesarića, na kojima se dodjeljuje pjesnička nagrada Dobriša Cesarić.
  • U Osijeku je 2011. godine prigodom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osječkoga Zavoda, u godini 150. obljetnice HAZU, na osječkom Filozofskom fakultetu upriličena svečana akademija posvećena liku i djelu Dobriše Cesarića.[20]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Rođen kao Dobroslav Cesarić.[1]
  2. Unatoč tome, neke su njegove radijske deklamacije sačuvane, kao i dokumentarni film Dugo putovanje Dobriše Cesarića (snimljen 1976. godine).
  3. Prva Cesarićeva knjiga prijevoda pjesama, uglavnom s njemačkog i ruskog.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Cesarić, Dobriša. Izabrana djela, prir. Vinko Brešić, 2. dopunjeno izd., Zagreb: Matica hrvatska, 2008., ISBN 978-953-150-298-6, str. 31., str. 192.
    »U "Kritici" izlazi pjesma Buđenje šume potpisana njegovim pravim imenom: Dobroslav Cesarić.«
    (Brešić, 2008., 31.)
  2. 1 2 CESARIĆ, Dobriša Hrvatski biografski leksikon. Pristupljeno 8. kolovoza 2025.
  3. Dobriša Cesarić, čarobnjak poetskog govora Abrašmedia. Pristupljeno 7. ožujka 2026.
  4. Dobriša Cesarić, Voćka poslije kiše, Mladost, Zagreb, 1980., str. 180
  5. 1 2 3 Biografija: Dobriša Cesarić. Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2011. (Wayback Machine), essekeri.hr, preuzeto 26. rujna 2011.
  6. Dobriša Cesarić - izabrane pesme. Poezija noći. Pristupljeno 18. travnja 2026.
  7. 1 2 3 4 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. – 1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 69.
  8. 1 2 3 4 HAZU: Cesarić Dobriša, akademik Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2022. (Wayback Machine), preuzeto 11. studenogaa 2021.
  9. Mario Marinić, Na današnji dan 1902. godine rodio se Dobriša Cesarić Nacional, 10. siječnja 2020. Pristupljeno 23. lipnja 2025.
  10. Dobriša Cesarić, Voćka poslije kiše, Mladost, Zagreb, 1980., str. 162–163
  11. Mario Marinić, Dobriša Cesarić živio je samozatajno, skromno. Nije se žalio nikome i nikada Nacional, 18. prosinca 2023. Pristupljeno 23. lipnja 2025.
  12. Dobriši Cesariću poezija.hr. Pristupljeno 11. siječnja 2026.
  13. Gradska groblja Zagreb - C. Gradska groblja Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2018. Pristupljeno 11. studenoga 2021.
  14. 1 2 Štefka Batinić. 23. veljače 2021. Pobratim – prvi hrvatski časopis za „odrasliju mladež“. Hrvatski školski muzej. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2021. Pristupljeno 9. studenoga 2021.
  15. Jozo Puljizević, Zbunjeno srce Matica hrvatska. Kolo, 2, 2002. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
  16. Željko Lukić, Gdje god se gradilo - kesten se sadilo 034portal.hr. 16. listopada 2011. Pristupljeno 17. srpnja 2025.
  17. worldcat.org: Pjesme ; Memoarska proza, preuzeto 8. prosinca 2012. (engl.)
  18. Priznanja i nagrade, cakavskisabor.hr, pristupljeno 11. siječnja 2026.
  19. Kronologija Čakavskog sabora i katedri, cakavskisabor.hr, pristupljeno 11. siječnja 2026.
  20. HAZU: Akademija posvećena Dobriši Cesariću Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2021. (Wayback Machine), sib.hr, 19. svibnja 2011., preuzeto 26. rujna 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Dobriša Cesarić

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]