Pridjevi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.

U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).

U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).

U hrvatskom jeziku[uredi | uredi kôd]

U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:

Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.

Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.

Podjela pridjeva[uredi | uredi kôd]

Pridjevi se dijele po značenju na:

  • opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
  • posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
  • gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)

Imenička (neodređena) promjena[uredi | uredi kôd]

Ova promjena pridjeva se koristi:

  • kada su pridjevi dio imenskog predikata
  • kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)

U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.

Imenička ili neodređena sklonidba
Padež Muški rod (jd.) Ženski rod (jd.) Srednji rod (jd.) Muški rod (mn.) Ženski rod (mn.) Srednji rod (mn.)
Nominativ lijep-Ø lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Genitiv lijep-a lijep-e lijep-a lijep-ih lijep-ih lijep-ih
Dativ lijep-u lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Akuzativ lijep-a (za živo)
lijep-Ø (za neživo)
lijep-u lijep-o lijep-e lijep-e lijep-a
Vokativ lijep-i lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Lokativ lijep-u lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Instrumental lijep-im lijep-om lijep-im lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)

Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena[uredi | uredi kôd]

Ova promjena pridjeva se koristi:

  • ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
  • u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
  • kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
  • kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
  • kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
  • kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
  • kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
  • kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
Pridjevsko-zamjenička ili određena sklonidba
Padež Muški rod (jd.) Ženski rod (jd.) Srednji rod (jd.) Muški rod (mn.) Ženski rod (mn.) Srednji rod (mn.)
Nominativ lijep-i lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Genitiv lijep-og(a) lijep-e lijep-a lijep-ih lijep-ih lijep-ih
Dativ lijep-om(u)[a] lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Akuzativ lijep-og(a) (za živo)
lijep-i (za neživo)
lijep-u lijep-o lijep-e lijep-e lijep-a
Vokativ lijep-i lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Lokativ lijep-om(e)[a] lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Instrumental lijep-im(a) lijep-om lijep-im lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)

Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.

Stupnjevi pridjeva[uredi | uredi kôd]

U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:

  • pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
  • komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
  • superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.

Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.

Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:

  • dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
  • dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
  • od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...

Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).

Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.

Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. a b Gramatike hrvatskoga jezika navode različite naveske za dativni i lokativni oblik određenih pridjeva muškog roda u jednini. Novije gramatike (među kojima su Školska gramatika hrvatskoga jezika Sande Ham iz 2017. i Hrvatska školska gramatika Lane Hudeček i Milice Mihaljević iz 2017.) tvrde da u dativu dolazi isključivo navezak -u, a u lokativu -e.[1][2] Međutim, u nekim starijim gramatikama (među kojima su Gramatika hrvatskoga jezika Josipa Silića i Ive Pranjkovića iz 2007. i Hrvatska gramatika Eugenije Barić i suradnika iz 2005.) za naveske -u i -e tvrdi se da dolaze uz oba padeža.[3][4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ham 2017., str. 62.
  2. Opisni pridjevi – Hrvatska školska gramatika. Gramatika.hr. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
  3. Silić i Pranjković 2007., str. 136.
  4. Barić 2005., str. 178.

Literatura[uredi | uredi kôd]