Epitet: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
uklanjanje izmjene 5691905 suradnika 31.217.4.27 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
Redak 1: Redak 1:
'''Epitet''' ([[grčki jezik|grč.]] επιθετον, ''epitheton'' = nametnut) svaki je [[atribut]], odnosno dodatak [[imenica|imenici]] koji ju pobliže objašnjava i opisuje. Epiteti su najčešće [[pridjevi]].
<blockquote><i>Gle '''malu voćku''' poslije kiše:<br>

== Stalni epiteti ==

Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod [[Homer]]a, [[Ahilej]] biti brzonog čak i kad sjedi.

* kod starih epova, primjerice, kod [[Homer]]a:
:''brzonogi [[Ahilej]], volooka [[Hera]], egidonoša [[Zeus]], sjajnošljemac [[Hektor]], sjajnooka [[Atena (mitologija)|Atena]], daljnometni [[Apolon]], silni [[Agamemnon]], ljepoobrazna Briseida, lukav [[Odisej]], vjerna [[Penelopa]]''

* u usmenoj i narodnoj književnosti, [[ep]]ovima i [[poema]]ma:
:''Otoman-paša silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...'''

* u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i [[metafora|metafore]]:
:''okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, drakonske mjere, uvodna riječ, ljudska prava, crkveni miš...''

== Epiteti u poeziji ==

* [[Dobriša Cesarić]], "Voćka poslije kiše"
<blockquote><i>
Gle '''malu voćku''' poslije kiše:<br>
Puna je kapi pa ih njiše.<br>
Puna je kapi pa ih njiše.<br>
I blješti '''suncem obasjana''',<br>
I blješti '''suncem obasjana''',<br>

Inačica od 11. prosinca 2020. u 15:51

Epitet (grč. επιθετον, epitheton = nametnut) svaki je atribut, odnosno dodatak imenici koji ju pobliže objašnjava i opisuje. Epiteti su najčešće pridjevi.

Stalni epiteti

Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod Homera, Ahilej biti brzonog čak i kad sjedi.

  • kod starih epova, primjerice, kod Homera:
brzonogi Ahilej, volooka Hera, egidonoša Zeus, sjajnošljemac Hektor, sjajnooka Atena, daljnometni Apolon, silni Agamemnon, ljepoobrazna Briseida, lukav Odisej, vjerna Penelopa
Otoman-paša silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...'
  • u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:
okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, drakonske mjere, uvodna riječ, ljudska prava, crkveni miš...

Epiteti u poeziji

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana

Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.