Muhamed Hevaji Uskjufi: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.4
Nema sažetka uređivanja
Redak 13: Redak 13:
}}
}}


'''Muhamed Hevaji Uskjufi, Muhamed Hevaji Uskufi, Muhamed Uskufi Hevaija, Hevaji Uskufi Bosnevi, Hevajija Uskufija, Hevāji Uskūfī, Hevayi, Hawā’i, Uskifi, Üsküfi Bosnevija, Üskūfī; Mahammad, Mehmed''' ([[Dobrnja (Tuzla, BiH)|Dobrnja]] kraj [[Donja Tuzla|Donje Tuzle]], [[1601.]]/[[1602.]] – ?, nakon [[1651.]]), [[pjesnik]] i [[leksikograf]].<ref name="Ingrid Runtić">[https://web.archive.org/web/20160426095922/http://hop-portal.com/2015/08/veliki-doprinos-hrvata-islamske-vjere-hrvatskoj-knjizevnosti/ HOP portal] Dragan Ilić - kolumne. Ingrid Runtić: ''Veliki doprinos Hrvata islamske vjere hrvatskoj književnosti'', 31. kolovoza 2015., pristupljeno 17. travnja 2016., arhivirano 26. travnja 2016.</ref><ref name="HL-AK">[[Hrvatski leksikon]] A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., {{ISBN|9539672813}}, str. 441</ref><ref name="Pavletić">Vlatko Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1970., str. 150–155.</ref><ref>[https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25319 Hevaji Uskufi, Muhamed], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupjeno 4. svibnja 2020.</ref>
'''Muhamed Hevaji Uskjufi, Muhamed Hevaji Uskufi, Muhamed Uskufi Hevaija, Hevaji Uskufi Bosnevi, Hevajija Uskufija, Hevāji Uskūfī, Hevayi, Hawā’i, Uskifi, Üsküfi Bosnevija, Üskūfī; Mahammad, Mehmed''' ([[Dobrnja (Tuzla, BiH)|Dobrnja]] kraj [[Donja Tuzla|Donje Tuzle]], [[1601.]]/[[1602.]] – ?, nakon [[1651.]]), bošnjački [[pjesnik]] i [[leksikograf]].


== Životopis ==
== Životopis ==
Redak 20: Redak 20:
Tekstovi na hrvatskom pisani su [[ikavica|ikavicom]], a jekavske ili ekavske riječi rijetke su i gotovo sigurno su posljedica rada [[prepisivač]]a. I. Smailović smatra da je Hevaijina ikavica više zbog njegova obiteljskog ikavskog podrijetla, nego činjenice da se tada ikavicom govorilo u okolici Tuzle. U pjesmama gotovo nema [[turcizam]]a. Jezik si naziva bosanskim (bosança), a sebe Bosancem ili Bošnjakom (Bosnevi).<ref name="hbl"/>
Tekstovi na hrvatskom pisani su [[ikavica|ikavicom]], a jekavske ili ekavske riječi rijetke su i gotovo sigurno su posljedica rada [[prepisivač]]a. I. Smailović smatra da je Hevaijina ikavica više zbog njegova obiteljskog ikavskog podrijetla, nego činjenice da se tada ikavicom govorilo u okolici Tuzle. U pjesmama gotovo nema [[turcizam]]a. Jezik si naziva bosanskim (bosança), a sebe Bosancem ili Bošnjakom (Bosnevi).<ref name="hbl"/>


Autor stihovana prvog tursko-bosanskog rječnika iz 1631. godine ''Potur Šahidije'' (''Makbūl-i ‘Ārif'')<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=591 Enciklopedija.hr] ''adžamijska književnost'', pristupljeno 17. travnja 2016.</ref> pisanog [[arabica|arabicom]], pisanog bez pravopisnih uzusa.<ref>[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3488 Enciklopedija.hr] ''arabica'', pristupljeno 30. ožujka 2017.</ref> Uzor prema kojem je sastavio bio je perzijsko-turski rječnik [[Mevlevi Ibrahim Šahidi|Mevlevija Ibrahima Šahidija]] (1470. – 1550.).<ref name="hbl"/> Osnova rječnika bio je govor seljaka njegova kraja ''potur''.<ref name="HL-AK"/> Hevaijin tursko-bosanski rječnik pronašao je i objavio njemački znanstvenik i diplomat [[Otto Blau]].<ref>[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8102 Enciklopedija.hr] ''Blau, Otto'', pristupljeno 30. ožujka 2017.</ref> [[Alija Nametak]] ga je predstavio 1968. u Građi za povijest književnosti hrvatske 1968. godine.<ref name="hbl"/>
Autor stihovana prvog tursko-bosanskog rječnika iz 1631. godine ''Potur Šahidije'' (''Makbūl-i ‘Ārif'')<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=591 Enciklopedija.hr] ''adžamijska književnost'', pristupljeno 17. travnja 2016.</ref> pisanog [[arabica|arabicom]], pisanog bez pravopisnih uzusa.<ref>[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3488 Enciklopedija.hr] ''arabica'', pristupljeno 30. ožujka 2017.</ref> Uzor prema kojem je sastavio bio je perzijsko-turski rječnik [[Mevlevi Ibrahim Šahidi|Mevlevija Ibrahima Šahidija]] (1470. – 1550.).<ref name="hbl"/> Osnova rječnika bio je govor seljaka njegova kraja ''potur''. Hevaijin tursko-bosanski rječnik pronašao je i objavio njemački znanstvenik i diplomat [[Otto Blau]].<ref>[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8102 Enciklopedija.hr] ''Blau, Otto'', pristupljeno 30. ožujka 2017.</ref> [[Alija Nametak]] ga je predstavio 1968. u Građi za povijest književnosti hrvatske 1968. godine.<ref name="hbl"/>


Uz rječnik, Hevaija je napisao religijsko-etički spis ''Tabsirat al-ārifīn'' te pjesme [[ilahija|ilahije]] i [[kasida|kaside]]. Ističu se ''Molimo se tebi Bože'', ''Bože jedini, ti nas ne kinji'', ''Višnjem Bogu koji sve sazda'', ''Poziv na viru'' gdje sunarodnjake kršćane poziva na prelazak na islam i ''Savjet ženama''. Opus pjesama je mali, ali jedan je od najvećih pjesnika adžamijske književnosti iz Bosne.<ref name="HL-AK"/><ref name="hbl"/> [[Vlatko Pavletić]] uvrstio je Hevaijine ''Višnjemu Bogu sve koji sazda'', ''Ja, kauri, vami velju'' (Poziv na viru) i ''A Boga vam sve žene'' (Savjet ženama) u antološku Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas.<ref name="Pavletić"/>
Uz rječnik, Hevaija je napisao religijsko-etički spis ''Tabsirat al-ārifīn'' te pjesme [[ilahija|ilahije]] i [[kasida|kaside]]. Ističu se ''Molimo se tebi Bože'', ''Bože jedini, ti nas ne kinji'', ''Višnjem Bogu koji sve sazda'', ''Poziv na viru'' gdje sunarodnjake kršćane poziva na prelazak na islam i ''Savjet ženama''. Opus pjesama je mali, ali jedan je od najvećih pjesnika adžamijske književnosti iz Bosne. [[Vlatko Pavletić]] uvrstio je Hevaijine ''Višnjemu Bogu sve koji sazda'', ''Ja, kauri, vami velju'' (Poziv na viru) i ''A Boga vam sve žene'' (Savjet ženama) u antološku Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas.


Prema [[Derviš Korkut|Dervišu Korkutu]] Hevaji je umirovio se i živio u Zvorničkom sandžaku, vjerojatno u nekom selu koje se zvalo Crkvina. Izvjesno da je bio živ još 1651. godine.<ref name="hbl"/>
Prema [[Derviš Korkut|Dervišu Korkutu]] Hevaji je umirovio se i živio u Zvorničkom sandžaku, vjerojatno u nekom selu koje se zvalo Crkvina. Izvjesno da je bio živ još 1651. godine.<ref name="hbl"/>

⚫
== Izvori ==
⚫
{{izvori|2}}


== Izabrana literatura ==
== Izabrana literatura ==
Redak 36: Redak 39:
* K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969.
* K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969.
* V. Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, 150–155.
* V. Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, 150–155.

⚫
== Izvori ==
⚫
{{izvori}}


[[Kategorija:Bošnjački književnici]]
[[Kategorija:Bošnjački književnici]]

Inačica od 11. ožujka 2021. u 09:27

Muhamed Hevaji Uskjufi
Rođenje 1601./1602.
Smrt 1651.
Važnija djela
  • :::Bosansko-turski rječnik
Portal o životopisima

Muhamed Hevaji Uskjufi, Muhamed Hevaji Uskufi, Muhamed Uskufi Hevaija, Hevaji Uskufi Bosnevi, Hevajija Uskufija, Hevāji Uskūfī, Hevayi, Hawā’i, Uskifi, Üsküfi Bosnevija, Üskūfī; Mahammad, Mehmed (Dobrnja kraj Donje Tuzle, 1601./1602. – ?, nakon 1651.), bošnjački pjesnik i leksikograf.

Životopis

Malo se zna o njemu. Ime mu nije izvjesno, jer suglasnici njegova imena Mhmd nisu vokalizirani, pa mogu biti i Muhamed i Mehmed. Hevaji mu je pjesničko ime, a Uskufi nadimak. Potječe iz bosanske begovske obitelji iz okolice Tuzle u tadašnjem Zvorničkom sandžaku, koji naziva svojim zavičajem, a sebe Bošnjakom (Bosnevi). Pretpostavlja se zbog stila pisanja da je bio vrlo učen. Po nadimku koje aludira na janjičarske časnike smatra se da je boravio u Carigradu, jer sultana Murata IV. naziva svojim velikim zaštitnikom i dobro je znao dvorske prilike. Alija Nametak smatra da je bio kadija u Zvorničkom sandžaku.[1]

Tekstovi na hrvatskom pisani su ikavicom, a jekavske ili ekavske riječi rijetke su i gotovo sigurno su posljedica rada prepisivača. I. Smailović smatra da je Hevaijina ikavica više zbog njegova obiteljskog ikavskog podrijetla, nego činjenice da se tada ikavicom govorilo u okolici Tuzle. U pjesmama gotovo nema turcizama. Jezik si naziva bosanskim (bosança), a sebe Bosancem ili Bošnjakom (Bosnevi).[1]

Autor stihovana prvog tursko-bosanskog rječnika iz 1631. godine Potur Šahidije (Makbūl-i ‘Ārif)[2] pisanog arabicom, pisanog bez pravopisnih uzusa.[3] Uzor prema kojem je sastavio bio je perzijsko-turski rječnik Mevlevija Ibrahima Šahidija (1470. – 1550.).[1] Osnova rječnika bio je govor seljaka njegova kraja potur. Hevaijin tursko-bosanski rječnik pronašao je i objavio njemački znanstvenik i diplomat Otto Blau.[4] Alija Nametak ga je predstavio 1968. u Građi za povijest književnosti hrvatske 1968. godine.[1]

Uz rječnik, Hevaija je napisao religijsko-etički spis Tabsirat al-ārifīn te pjesme ilahije i kaside. Ističu se Molimo se tebi Bože, Bože jedini, ti nas ne kinji, Višnjem Bogu koji sve sazda, Poziv na viru gdje sunarodnjake kršćane poziva na prelazak na islam i Savjet ženama. Opus pjesama je mali, ali jedan je od najvećih pjesnika adžamijske književnosti iz Bosne. Vlatko Pavletić uvrstio je Hevaijine Višnjemu Bogu sve koji sazda, Ja, kauri, vami velju (Poziv na viru) i A Boga vam sve žene (Savjet ženama) u antološku Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas.

Prema Dervišu Korkutu Hevaji je umirovio se i živio u Zvorničkom sandžaku, vjerojatno u nekom selu koje se zvalo Crkvina. Izvjesno da je bio živ još 1651. godine.[1]

Izvori

  1. ↑ a b c d e Hrvatski biografski leksikon Pejo Ćošković: Hevaji Uskufi, Muhamed, 2002., pristupljeno 30. ožujka 2017.
  2. ↑ Enciklopedija.hr adžamijska književnost, pristupljeno 17. travnja 2016.
  3. ↑ Enciklopedija.hr arabica, pristupljeno 30. ožujka 2017.
  4. ↑ Enciklopedija.hr Blau, Otto, pristupljeno 30. ožujka 2017.

Izabrana literatura

  • I. A. Kaznačić: Bosnia, Hercegovina e Croazia-turca. Zara 1862, 32–33
  • (Tristagodišnjica prvog tursko-hrvatskog rječnika (1631–1831): A. Nametak, Napredak, 6(1931) 9/10, str. 133–135.
  • M. Hadžijahić: Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine. Sarajevo 1938., 4.
  • D. M. Korkut: Makbûl-i ‘âryf (Potur-Šahidija) Üsküff Bosnevije. Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, 54(1942) str. 371–408.
  • M. Hadžijahić: Islamiziranje seljačtva Bosne. Spremnost, 3(1944.) 111/112, str. 9.
  • S. Ježić: Hrvatska književnost od početaka do danas. Zagreb 1944., 123.
  • A. Nametak: Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1968, 29, str. 231–380.
  • K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969.
  • V. Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, 150–155.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Muhamed_Hevaji_Uskjufi&oldid=5775253"