Prijeđi na sadržaj

Turcizam

Izvor: Wikipedija

Turcizam je usvojenica u hrvatskom jeziku preuzete iz turskog jezika, koji je utjecao na sve jezike prostora na kojem se rasprostiralo Osmansko Carstvo u srednjem i novom vijeku.

Najčešći su u štokavskom narječju, a rijetki u drugim narječjima. Mnogi su turcizmi prihvaćeni u standardnom jeziku, neki su rasprostranjeni samo regionalno i dijalektalno, a neki su potisnuti iz upotrebe.

Turcizam ne implicira isključivo riječi izvornog turskog ili turkijskog podrijetla jer većina njih su usvojenice i u samom turskom jeziku, pretežito iz perzijskog, grčkog i arapskog jezika.

Primjeri u standardnom jeziku

[uredi | uredi kôd]

Neki primjeri za turcizme ušle u standardni jezik:

hrvatski turski izvornik
alatâletarap. ālāt
bakarbakır
bojaboya
bubregböbrek
budalabudalaarap. badal
bunarpınar
čakçakperz. čak
čarapaçorapperz. đūrāb
čičakçiçek
čelikçelik
ćupkȕpperz. kūp
dadiljadadıperz. dādā
dućandükkanarap. duhkān
dugmedüǧmeperz. tukme
devadeve
džepceparap. ǧäyb
fitiljfitilarap. fätīl
jastukyastık
jogurtyoǧurt
krevetkerevetgrč. kreváti
katkat
kulakuleperz. koleh
kutijakûtugrč. kouti
majmunmaymunarap. maimūn
olukoluk
ortakortak
pamukpanbuk,pamukperz. pambeh
papučapabuçperz. pāpūš
patlidžanpatlıcanperz. bâdendžân
pekmezpekmezperz. begmāz
rakijarakıarap. arak
satsâatperz. sât
šećerşekerperz. šekar
tavatavaperz. tābe
tavantavan
torbatorba
zanatsanat,zanaatarap. sana

Primjeri izvan standardnog jezika

[uredi | uredi kôd]

Neki turcizmi koji nisu ušli u standardni jezik ili se osjećaju kao strane riječi:

hrvatski turski izvornik
barjakbayrakperz. bajrak
ćevapkebapperz. kabâb
merakmerakarap. mariki
melekmelekarap. málak
memlanemliperz. nemli
pašapaşaperz. padšah
ekserekser
pareparaperz. pāre
kašikakaşıkperz. kašek
kijametkıyametarap. kijāma
ćufteköfteperz. kūfte
kapijakapı
jorgovanerguvanperz. argovan
avlijaavlugrč. aulḗ
komšijakomşu
jokyok
pendžerpencereperz. pendžereh
sokaksokakarap. zukāk

Budući da turski sadrži glasove kojih u hrvatskom nema, pri posuđivanju je došlo do nekih glasovnih promjena, koje se uglavnom svode na prilagođavanje turskih glasova ö, ü, ı kojih nema u hrvatskom. Neke riječi su dobile nastavke da bi odgovarale hrvatskim imenicama ženskog roda (npr. čarapa, kula, kutija, rakija).

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Dalibor Buljan Klapirić: Turcizmi u govoru i narodnim pjesmama Imotske krajine (2001.)
  • Milan Nosić: Rječnik posuđenica iz turskog jezika, (Maveda, Rijeka, 2005.), ISBN 953-7029-01-8

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]