Kapital (Marx): razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodana 1.654 bajta ,  prije 1 godinu
bez sažetka
No edit summary
No edit summary
 
== O djelu ==
[[Slika:Karl Marx.jpg|thumb|lijevo|[[Karl Marx]] (1818.-1888.)]]
Kada je u rujnu 1867. godine hamburška izdavačka kuća Otto Meissner objavila prvo izdanje glavnog djela [[Karl Marx|Karla Marxa]] Kapital – kritika političke ekonomije, malo što je ukazivalo na kasnije značenje te knjige za daljnji tok povijesti čovječanstva. Glomazan tekst, težak za čitanje. Pravi je izazov za čitatelja, kako sadržajno, tako i stilski.
 
Čak i s najboljim prijevodima, stil pisanja je zbijen i težak, konstantno se dotiče tangencijalnih točaka i zalazi u pedantne rasprave s danas nepoznatim autorima. Ideje su kompleksne i ne mogu se lako razumjeti. U svakom slučaju, knjiga za cilj ima opisivanje ekonomske i socijalne stvarnosti sjeverozapadne Evrope u 19. stoljeću. Ovo je knjiga koju su mnogu puta proglasili mrtvom i zastarjelom, ali koja se uvijek vraća, a posljednji primjer vraćanja interesa za knjigu i njene dobre prodaje se desio nakon globalne financijske krize iz 2008. godine.
 
Kapital je najpoznatije djelo Karla Marxa, jedno je od najsloženijih i najteže razumljivih djela ekonomske teorije iz 19. stoljeća. Sabrana djela Marxa i [[Friedrich Engels|Engelsa]] obuhvaćaju 43 knjige, među kojima je najvažniji Kapital sa svoja tri dijela. Od toga je samo jedan dio tiskan još za Marxova života. Nakon njegove smrti 1883. godine Friedrich Engels je izdao ostale zapise iz Marxove ostavštine. Ta su se djela tada sastojala od nepreglednih i nesređenih rukopisa. Na vrhuncu [[Socijalizam|socijalističkog]] i [[Komunizam|komunističkog]], sedamdesetih godina 20. stoljeća, vlade čak šezdeset država svijeta pozivale su se na učenje Karla Marxa. Za dvije trećine svjetskog stanovništva Kapital je imao status gotovo svete knjige.
 
Za Marxa o kapitalu se ne radi o samom resursu, jednostavnom faktoru proizvodnje analognom zemlji i radu, već o izrazu veoma specifičnih društvenih odnosa proizvodnje. Društveni odnosi između poslodavca i radnika je ono što, ustvari, omogućava postojanje kapitalističke proizvodnje.<ref>{{cite web|url=https://balkans.aljazeera.net/opinions/2017/8/23/koliko-je-danas-relevantan-karl-marx|title=Koliko je danas relevantan Karl Marx|publisher=balkans.aljazeera.net|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref>
 
Terminima političke ekonomije, Marx u Kapitalu pokušava analizirati mehanizam kapitalističkog gospodarstva. Radnik prodaje svoju radnu snagu kapitalistima i za to dobiva plaću. Razlika između vrijednosti koju je stvorio i plate koju je dobio je višak vrijednosti. Kapitalist pokušava plaće držati što je moguće nižima, kako bi povećao višak vrijednosti. U stalnom i nekontroliranom stvaranju tog viška vrijednosti, a time i eksploataciji radnika, prema Marxovom mišljenju leži osnovni princip [[kapitalizam|kapitalizma]]. Ta eksploatacija, zaključuje Marx, u jednom trenutku postaje toliko nepodnošljiva da [[radnik]] počinje prosvjedovati i hoće rušiti kapitalizam.<ref>{{cite web|url=https://www.dw.com/hr/kapital-knjiga-koja-je-trebala-promijeniti-svijet/a-40513159|title=Kapital - knjiga koja je trebala promijeniti svijet|publisher=dw.com|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref>
 
On zahtijeva da radnici budu "slobodni" u dvostrukom smislu: "slobodni" da prodaju svoju vlastitu radnu snagu (nisu vezani drugim socioekonomskim vezama i ograničenjima), i "slobodni" od svakog vlasništva nad sredstvom proizvodnje, tako da nemaju izbora i moraju prodavati vlastitu radnu snagu za svoj materijalni opstanak. Čak i u slučajevima kada se bude činilo da se radi o kompleksnijim pitanjima zbog pojave podugovora i "privremene ekonomije", taj temeljni društveni odnos je još ključan.
 
== Izvori ==

Navigacijski izbornik