Juliette Gréco: razlika između inačica
Sintaksa – Parametar u navodnike. |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
| Redak 29: | Redak 29: | ||
}} |
}} |
||
'''Juliette Gréco''' ([[Montpellier]], [[7. veljače]] [[1927.]] |
'''Juliette Gréco''' ([[Montpellier]], [[7. veljače]] [[1927.]] – [[Pariz]], [[23. rujna]] [[2020.]]) [[Francuska|francuska]] [[šansona|šansonijerka]] i [[glumac|glumica]]. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Inačica od 1. siječnja 2022. u 07:41
| Juliette | |
 | |
| Rodno ime | Juliette Gréco |
|---|---|
| Rođenje | 7. veljače 1927., Montpellier, Hérault, Languedoc-Roussillon, Francuska |
| Smrt | 23. rujna 2020., Pariz |
| Suprug | Philippe Lemaire (1953. – 1956.) Michel Piccoli (1966. – 1977.) Gérard Jouannest (1988.-) |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Juliette Gréco (Montpellier, 7. veljače 1927. – Pariz, 23. rujna 2020.) francuska šansonijerka i glumica.
Životopis
Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti Saint-Germain-des-Prés u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s Marguerite Duras, Jean-Paulom Sartreom, Simone de Beauvoir i inima.[1]
Kao glumica debitirala je u Parizu 1943. u Le Soulier de satin P. Claudela, pridružila se egzistencijalistima, a šansonijersku karijeru započela šansonom Les blancs manteaux (na tekst J. P. Sartrea). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj 1940-ih u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, Préverta i Francoise Sagan.
Od 1966. – 1977. bila je u braku s francuskim glumcem Michelom Piccolijem. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je 2001. doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini Pariza. Od 2004. ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.[1]
1982. objavljena je njezina autobiografija pod nazivom Jujube.
Filmovi
- Orfej, režija Jean Cocteau (1950.)
- Dobar dan, tugo (Bonjour tristesse), režija Otto Premineger (1958.)
- The Roots of Heaven, režija John Houston (1958.)
- Maléfices, režija Henri Decoin (1962.)
- Jedermanns Fest s Klaus Maria Brandauerom, režija Fritz Lehner (1996.)
- Belphégor, le fantôme du Louvre (2001.)
Šansone
- Si tu t'imagines
- Parlez-moi d'amour
- Paris Canaille
- Accordéon
- ↑ a b HRT: Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.