Katarina Aragonska

Katarina Aragonska

Katarina Aragonska (španjolski: Catalina de Aragón y Castilla, engleski: Catherine of Aragon i Catherine of England ; Alcala de Henares, Španjolska, 16. prosinca 1485. – Kimbolton, 7. siječnja 1536.), engleska kraljica, prva supruga engleskog kralja Henrika VIII.

Bila je kći španjolskih vladara Ferdinanda II. Aragonskog i Izabele I. Kastilijske koji su bili poznati i cijenjeni vladari diljem tadašnje Europe i koji su simbolički i faktički ujedinili Kraljevinu Španjolsku i porazivši Maure na Pirinejskom poluotoku. Rođena je u nadbiskupskoj palači Toleda, Alcala de Henares. Njezino rođenje obećavalo je budućnost punu sjaja i uspjeha zbog statusa koji su uživali njezini roditelji. Katarina je imala četvero braće i sestara. Svi odreda tijekom svog djetinjstva i rane mladosti primili su, za tadašnje prilike, najbolje moguće obrazovanje učeći francuski, engleski, flamanski i latinski jezik. Bila je podučavana umjetnosti i glazbi. Odgajana je i obrazovana u katoličkom duhu.

Katarina je, zaručničkim ugovorom, već u svojoj četvrtoj godini obećana sinu engleskog kralja Henrika VII. Arturu. Do petnaeste godine živjela je na španjolskom dvoru, a sa nepunih šesnaest godina, 1501. godine, uz veliki miraz, došla je u Englesku. Unutar nekoliko tjedana od dolaska u Englesku Katarina se vjenčala za Henrikovog sina Artura uz veliko oduševljenje i očekivanje blistave budućnosti. No Katarina je je već u roku od šest mjeseci postala udovica. Naime u travnju 1502. godine Artur se razbolio i vrlo brzo umro. Nakon Arturove smrti Katarina se nije vratila u Španjolsku već joj je Henrik VII. namijenio drugu sudbinu koju je u međuvremenu dogovorio sa njezinim roditeljima.

Henrik VII. je odlučio Katarinu udati za svoga drugog sina, tada šest godina mlađeg od nje, Henrika, najvjerojatnije da ne bi izgubio visoke prihode koje su mu davali zemljoposjedi koje je Katarina donijela kao miraz. Iz sličnih razloga za Henrik VII. je inzisitirao da se brak poništi tj. da se smatra nekonzumiranim zbog toga što bi Katarina, ukoliko bi ju se smatralo Arturovom udovicom naslijedila Arturovu imovinu koja nije bila mala jer je on bio zakoniti nasljednik engleske krune. Katarina se željela vratiti u Španjolsku ali se morala pokoriti te zaručiti se sa mladim Henrikom. U međuvremenu je Henrik VII., zbog lošijih političkih odnosa sa Španjolskom, prestao je biti zainteresiran i za brak Katarine sa Henrikom pa je Henrika čak prisilio da izjavi kako je bio prisiljen da sklopi zaruke sa Katarinom. Te godine Katarina je, usprkos svome statusu prinčeve zaručnice, živjela u siromaštvu te joj je španjolski veleposlanik morao novčano pomagati.

1509. godine umro je Henrik VII. a novi kralj i Katarinin zaručnik Henrik VIII. navršio je osamnaest godina. Iako nije bio obvezan vjenčati se sa Katarinom Henrik VIII. je to ipak 11. lipnja 1509. učinio. Pretpostavlja se da je jedan od bitnih razloga bila i politička namjera da se sklopi novi savez sa Španjolskom protiv Francuske. Ali i ljepota Katarine je vjerojatno kod mladog Henrika ostavljala dojam preko kojeg nije mogao prijeći. Unatoč svemu oboje su u javnosti djelovali kao privrženi par a Katarina se pokazala kao izvrsna supruga i savjetnik u mnogim političkim problemima.

Prema Henrikovom mišljenju Katarinina osnovna zadaća bila je rađati djecu, po mogućnosti mušku jer je smatrao da mu jedino sin može osigurati održanje engleske krune i dinastije. Katarina je u prvih devet godina njihova braka bila trudna šest puta. Od toga je dva puta pobacila, jednom je rodila mrtvorođenče, a dva sina su umrla unutar tjedan dana od rođenja. Jedino dijete koje je preživjelo je kćer Marija koja se rodina 1516. Posljednja Katarinina trudnoća je bila 1518., kada je već bila navršila trideset i tri godine. No, Henrik je i dalje želio sina, a kako mu ga Katarina nije davala, postepeno su se počeli udaljavati. Henrik se okrenuo drugim ženama. U početku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice, Mary Boleyn i Elizabeth Blount, koja mu je rodila nezakonitog sina što je njemu bio dokaz da on može imati sina ali da je Katarinina krivnja što ga nemaju.

Od 1527. godineHenriku je pitanje sina postalo ono koje se mora hitno riješiti. U međuvremenu se Henrik zaljubio u sestru njegove ljubavnice Mary Boleyn, Katarininu dvorsku damu Anu Boleyn. Potpuno je ohladio odnose prema Katarini, a prevladala je njegova želja da dobije sina, a jedini put da ga zakonito dobije sa Anom Boleyn bio je da se rastavi od Katarine. Stoga je pokušao uvjeriti papu Klementa VII. da mu poništi brak sa Katarinom. Isprva neodlučan, papa 1529. pod pritiskom španjolskog kralja Karla V. odbija ispuniti Henrikov zahtjev. Henrik je odlučio ignorirati papinsku odbijenicu i 25. siječnja 1533. godine samovoljno se vjenčao s Anom Boleyn, postavivši prethodno za canterburyijskog nadbiskupa Thomasa Cranmera koji je pristao obaviti vjenčanje. Katarina se za pomoć obratila španjolskom ambasadoru za podršku. Ana Boleyn nije bila popularna, a Katarina je bila je poštovana i voljena kraljica. No Henrik je u poznatim događajima raskinuo veze sa Katoličkom crkvom i papom proglasivši se vrhovnim poglavarom Anglikanske crkve.

Brak je proglašen ništavim, a Katarina je istjerana sa dvora. Njezina kći Marija izgubila je nasljedstvo krune, a Katarini i njoj zabranjeno je da se međusobno viđaju. Katarina Mariju više nikada nije vidjela. Živjela je u dvorcu Kimbolton do 7. siječnja 1536. kada je umrla od raka.