Katarina Aragonska

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Žene Henrika VIII.
Catalina de Aragón, por un artista anónimo.jpg Katarina Aragonska
Anne boleyn.jpg Ana Boleyn
Hans Holbein d. J. 032b.jpg Jane Seymour
AnneCleves.jpg Ana od Klevea
HowardCatherine02.jpeg Katarina Howard
Catherine Parr from NPG.jpg Katarina Parr
Katarina Aragonska
Katarina Aragonska
Engleska kraljica
Vladavina 11. lipnja 1509. - 23. svibnja 1533.
Krunidba 24. lipnja 1509.
Prethodnik Elizabeta od Yorka
Nasljednik Ana Boleyn
Supruzi Artur, princ of Walesa

Henrik VIII.

Djeca
Marija I.
Dinastija Trastamara (po rođenju), Tudor (po braku)
Otac Ferdinand II. Aragonski
Majka Izabela I. Kastiljska
Rođenje 16. prosinca 1485.
Smrt 7. siječnja 1536.
Potpis
Vjera rimokatolkinja

Katarina Aragonska i Kastiljska (španjolski: Catalina de Aragón y Castilla, engleski: Catherine of Aragon; Alcala de Henares, Španjolska, 16. prosinca 1485. – Kimbolton, 7. siječnja 1536.), engleska kraljica, prva supruga engleskog kralja Henrika VIII. i kćer dvoje najvećih tadašnjih vladara svijeta, Izabele I. Kastiljske i Ferdinanda II. Aragonskog.

Španjolska princeza[uredi | uredi kôd]

Bila je kći španjolskih vladara Ferdinanda II. Aragonskog i Izabele I. Kastilijske koji su bili poznati i cijenjeni vladari diljem tadašnje Europe i koji su simbolički i faktički ujedinili Kraljevinu Španjolsku i porazivši Maure na Pirinejskom poluotoku. Rođena je u nadbiskupskoj palači Toleda, Alcala de Henares. Njezino rođenje obećavalo je budućnost punu sjaja i uspjeha zbog statusa koji su uživali njezini roditelji. Katarina je imala četvero braće i sestara. Svi odreda tijekom svog djetinjstva i rane mladosti primili su, za tadašnje prilike, najbolje moguće obrazovanje učeći francuski, engleski, flamanski i latinski jezik. Učila je matematiku, kanonsko i građansko pravo, klasičnu književnost, rodoslovlje i grboslovlje, povijest, filozofiju, religiju i teologiju. Razvila je i domaće vještine, poput kuhanja, plesanja, crtanja, pletenja, lijepog ponašanja, izrade čipke, glazbe, igle, šivanja, predenja i tkanja. Znanstvenik Erazmo kasnije je rekao da je Katarina "voljela dobru književnost koju je uspješno proučavala od djetinjstva".

Odgajana je i obrazovana u katoličkom duhu.

Dolazak u Englesku[uredi | uredi kôd]

Katarina je, zaručničkim ugovorom, već u svojoj četvrtoj godini obećana najstarijem sinu i ujedno prijestolonasljedniku engleskog kralja Henrika VII. Arturu.

Nije bila izrazito visoka, ali je imala dugu crvenu kosu, velike plave oči i okruglo lice blijede puti. Preko majčine linije Katarinino podrijetlo seže sve do engleske dinastije Lancaster. Njezina prabaka Katarina od Lancastera, po kojoj je dobila ime, i njezina pra-prabaka Filipa od Lancastera su bile kćeri Ivana od Gaunta i unuke engleskog kralja Eduarda III. Kao rezultat toga, Katarina je bila treća rođakinja svog svekra, Henrika VII., i četvrta rođakinja svoje svekrve Elizabete od Yorka.

Do petnaeste godine živjela je na španjolskom dvoru, a sa nepunih šesnaest godina, 1501. godine, uz veliki miraz, došla je u Englesku. Unutar nekoliko tjedana od dolaska u Englesku Katarina se udala za Artura uz veliko oduševljenje i očekivanje blistave budućnosti.

No, Katarina je je već u roku od šest mjeseci postala udovica. Naime, u travnju 1502. godine Artur se razbolio i ubrzo umro. Nakon njegove smrti Katarina se nije vratila u Španjolsku, već joj je Henrik VII. namijenio drugu sudbinu koju je, u međuvremenu, dogovorio s njezinim roditeljima:

Henrik VII. odlučio je Katarinu udati za svoga drugog sina, tada šest godina mlađeg od nje, Henrika, najvjerojatnije da ne bi izgubio visoke prihode koje su mu davali zemljoposjedi koje je Katarina donijela kao miraz. Iz sličnih razloga Henrik VII. je inzistirao da se brak poništi, tj. da se smatra nekonzumiranim zbog toga što bi Katarina, ukoliko bi bila smatrana Arturovom udovicom, naslijedila Arturovu imovinu koja nije bila mala jer je on bio zakoniti nasljednik engleske krune. Katarina se željela vratiti u Španjolsku, ali se morala pokoriti te zaručiti s mladim Henrikom. U međuvremenu je Henrik VII., zbog lošijih političkih odnosa sa Španjolskom, prestao biti zainteresiran i za brak Katarine s Henrikom pa je Henrika čak prisilio da izjavi kako je bio prisiljen sklopiti zaruke s Katarinom. Te godine Katarina je, usprkos svome statusu prinčeve zaručnice, živjela u siromaštvu te joj je španjolski veleposlanik morao novčano pomagati.

Henrik VIII.[uredi | uredi kôd]

1509. godine umro je Henrik VII. a novi kralj i Katarinin zaručnik Henrik VIII. navršio je osamnaest godina. Iako nije bio dužan oženiti Katarinu, Henrik VIII. to je ipak 11. lipnja 1509. učinio. Pretpostavlja se da je jedan od bitnih razloga bila i politička namjera da se sklopi novi savez sa Španjolskom protiv Francuske. Međutim, Katarinina je vjerojatno mladom Henriku bila toliko dojmljiva da ju nije mogao zanemariti. Unatoč svemu, oboje su u javnosti djelovali kao privrženi par, a Katarina se pokazala kao izvrsna supruga i savjetnica u mnogim političkim pitanjima.

Henrik VIII. u doba njihovog vjenčanja.

Prema Henrikovom mišljenju, Katarinina osnovna zadaća bila je rađati djecu, po mogućnosti mušku, smatrajući da mu jedino sin može osigurati održavanje engleske krune i dinastije. Katarina je u prvih devet godina njihova braka bila trudna šest puta. Od toga je dva puta pobacila, jednom je rodila mrtvorođenče, a dva sina su umrla unutar tjedan dana od rođenja. Jedino dijete koje je preživjelo je kćer Marija koja se rodila 1516. Posljednja Katarinina trudnoća je bila 1518., kada je već bila navršila trideset i tri godine.

No, Henrik je i dalje želio sina, a kako mu ga Katarina nije davala, postepeno su se počeli udaljavati. Henrik se okrenuo drugim ženama. U početku je uz Katarinu imao dvije ljubavnice, Mary Boleyn i Elizabeth Blount, koja mu je rodila nezakonitog sina što je njemu bio dokaz da on može imati sina, ali da "je Katarinina krivnja što ga nemaju".

Poništenje braka s Henrikom VIII.[uredi | uredi kôd]

Katarinino suđenje o poništenju braka s Henrikom.

Od 1527. godine Henriku je pitanje sina postalo ono koje se mora hitno riješiti. U međuvremenu se Henrik zaljubio u sestru njegove ljubavnice Mary Boleyn, Katarininu dvorsku damu Anu Boleyn. Potpuno je ohladio odnos s Katarinom, a prevladala je njegova želja da dobije sina, a jedini put da ga zakonito dobije sa Anom Boleyn bio je da se razvede od Katarine. Stoga je pokušao uvjeriti papu Klementa VII. da mu poništi brak sa Katarinom. Isprva neodlučan, papa 1529. pod pritiskom španjolskog kralja Karla V. odbija ispuniti Henrikov zahtjev. Henrik je odlučio ignorirati papinsku odbijenicu i 25. siječnja 1533. godine samovoljno se oženio s Anom Boleyn, postavivši prethodno za canterburyijskog nadbiskupa Thomasa Cranmera koji je pristao obaviti vjenčanje. Katarina se za pomoć obratila španjolskom veleposlaniku za podršku. Među katolicima Ana Boleyn nije bila popularna, dok je Katarina uživala veliku popularnost kao kraljica. No. Henrik je u poznatim događajima raskinuo veze sa Katoličkom crkvom i papom proglasivši se vrhovnim poglavarom Anglikanske crkve.

Brak je proglašen ništavim, a Katarina je istjerana sa dvora. Njezina kći Marija izgubila je nasljedstvo krune, a Katarini i njoj zabranjeno je da se međusobno viđaju. Katarina Mariju više nikada nije vidjela. Živjela je u dvorcu Kimbolton do 7. siječnja 1536. kada je umrla od raka.

Utjecaj[uredi | uredi kôd]

11. lipnja 1513. godine, Henrik ju je imenovao namjesnicom u Engleskoj s naslovima Guverner carstva i general-kapetan, dok je on odlazio u Francusku u vojni pohod. Kad je Luj Orléanski, vojvoda od Longuevillea, zarobljen u Thérouanneu, Henrik ga je poslao da ostane u Katarininom domaćinstvu. Rat sa Škotskom okupirao je njezine podanike, a ona je bila "užasno zauzeta izradom standarda, transparenta i znački" u palači Richmond. Škoti su napali i 3. rujna 1513. naredila je Thomasu Lovellu da podigne vojsku u središnjim okruzima.

Katarina je jahala na sjever u punom oklopu kako bi se obratila postrojbama, usprkos tadašnjoj trudnoći. O njezinom lijepom govoru izvijestio je povjesničar Peter Martyr d'Anghiera u Valladolidu u roku od dva tjedna. Iako je talijanski bilten rekao da je 160 kilometara sjeverno od Londona kad su je stigle vijesti o pobjedi u bitci kod Flodden Fielda, bila je blizu Buckinghama. Iz opatije Woburn poslala je pismo Henriku, zajedno s dijelom okrvavljenog kaputa škotskog kralja Jakova IV., koji je poginuo u bitci, da bi ga Henrik mogao upotrijebiti kao transparent u opsadi Tournaija.

Katarinina kći Marija.

Katarinina se vjerska predanost povećavala kako je starila, kao i njezino zanimanje za znanost i obrazovanje. Nastavila je širiti svoje znanje i pružati obuku svojoj kćeri Mariji. Obrazovanje među ženama postalo je moderno, dijelom i zbog Katarininog utjecaja. Donirala velike svote novca nekolicini fakulteta. Henrik je, međutim, i dalje smatrao muškog nasljednika bitnim. Dinastija Tudor bila je nova i njezin bi se legitimitet mogao još preispitivati. Dugi građanski rat (1135.–54.) vodio se posljednji put kada je žena (carica Matilda) naslijedila prijestolje. Katastrofe građanskog rata još su uvijek bile u živom sjećanju iz Ratova ruža.

Godine 1520., Katarinin nećak, car Svetog Rimskog Carstva Karlo V., boravio je u državnom posjetu Engleskoj. Pozvala je Henrika da stupi u savez s Karlom, a ne s Francuskom. Odmah nakon njegova odlaska, dopratila je Henrika u Francusku prilikom slavljenog posjeta Franji I. U roku od dvije godine objavljen je rat protiv Francuske i car je opet bio dobrodošao u Engleskoj, gdje su se planirale zaruke za Katarininu kćer Mariju.