Misal

Izvor: Wikipedija
Rimski misal
Rukopisni Misal, Francuska, 14. stoljeće

Rimski Misal ili jednostavno Misal jedna je od bogoslužnih knjigâ dijela Katoličke Crkve, koji se služi rimskim obredom. Sadrži obrasce euharistijskoga slavlja ili svete mise za svećenika slavitelja i za puk, odnosno vjernike. Zajedno s lekcionarom čini jedinstvenu cjelinu.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Misal se u rimskome obredu razvio iz više bogoslužnih knjiga. Prema preporukama Općega crkvenog sabora u Tridentu papa Pio V. je 1570. dao je prirediti i objavio je novi Rimski misal, koji je ostao na snazi sve do 1970., kada je zamijenjen Misalom preuređenim prema preporukama i smjernicama Drugoga vatikanskog općeg crkvenog sabora, kojega je dao urediti i objavio ga papa Pavao VI.

U Hrvatskim krajevima su posebno poznati misali, koji pripadaju hrvatskoj glagoljaškoj baštini. U njih spada i Misal kneza Novaka, koji je jedan od najljepših očuvanih spomenikâ hrvatske uglate glagoljice. Istodobno, tu je i Misal po zakonu rimskoga dvora, koji je prva hrvatska knjiga tiskana glagoljicom 1483.

Djelovi misala su proprium i ordinarij.[1]

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Proprium, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 490