Misal po zakonu rimskoga dvora

Izvor: Wikipedija
Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.) nalazi se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
Misal po zakonu rimskoga dvora

Misal po zakonu rimskoga dvora naziv je hrvatskoga glagoljskoga prvotiska koji je dovršen 22. veljače 1483. godine, kada je prema zapisu u kolofonu njegovo tiskanje bilo završeno. Hrvatski Prvotisak (lat. editio princeps) otisnut je samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. Činjenica da je misal tiskan na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku i glagoljicom, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovici 15. stoljeća.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Unatoč svim nagađanjima, za hrvatski Prvotisak, koji je ujedno i prvi misal na Svijetu koji nije tiskan latinicom, nego nekim drugim pismom - glagoljicom, u početku se mislilo da je tiskan u Mletcima, ali u današnje vrijeme prevladala je pretpostavka kako je hrvatski prvotisak tiskan na hrvatskome tlu. Ugledni poznavatelj i povjesničar knjige Zvonimir Kulundžić u svojim je brojnim radovima i knjigama na tu temu iznio uvjerljive dokaze koji govore u prilog Kosinja kao mjesta tiskanja Misala.[1] Ivan Mance u knjizi Kosinj - Izvorište hrvatske tiskane riječi, obrađuje sve dostupne materijale na temu kosinjske tiskare, analizira sve aktualne teze o mjestu prve tiskare u Hrvata te donosi najopsežniju kartografsku analizu Kosinja (u kontekstu tiskare) te time dodatno pozicionira Kosinj kao lokalitet prve tiskare u Hrvata i mjesto tiskanja Misala. Osim Mletaka i Kosinja, za mjesto tiskanja Misala pretpostavljani su tako Izola, Roč i Modruš u Lici. Tiskan je i na pergameni, te je prva hrvatska i slavenska inkunabula tiskana ne samo na papiru, nego i na pergameni. Osim toga, hrvatski je prvotisak prva hrvatska i slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno. Jedna je od najljepše tiskanih inkunabula uopće.[2]

Misal prvi spominje zadarski nadbiskup Matej Karaman (1700. – 1771.), potom slovenski filolog Jernej Kopitar, a 1820. godine i bjeloruski slavist i orijentalist Mihail Bobrowski, koji duhovito primjećuje kako je "ovo prvo izdanje rjeđe od bijeloga gavrana". Bobrowski 20. listopada 1821. godine iz Pariza u pismu Jerneju Kopitaru ističe da je Misal prva knjiga u slavenskome svijetu tiskana pomičnim slovima.

Sačuvano je dvanaest[3] nepotpunih primjeraka, od kojih se sedam čuva u Hrvatskoj. Dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (signature: RI-4°-62a i RI-4°-62b), dva u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (signature: Ink.-II-14a i Ink.-II-14b), jedan u samostanu Franjevaca trećoredaca glagoljaša sa Ksavera u Zagrebu (signatura: Sign. II, A, 1.)[4], jedan u Dominikanskom samostanu na otoku Braču[5] te jedan u Gradskoj knjižnici grada Zagreba.[6] Izvan Hrvatske čuva se pet primjeraka. Jedan u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu (signatura: BX2015.A5 R6 1483)[7], jedan u ruskoj Nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu (signatura: Берч. 1)[8], jedan Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (signatura: Ink.1.D.14)[9] te dva primjerka u knjižnici u Vatikanu (signature: Inc. II 733 i Inc. II 744).[10][11]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Bićanić, Nikola. Novi poticaji i otkrića Zvonimira Kulundžića // Crkva u svijetu, sv. 23, br. 2. (1988.), str. 185.-190. (Hrčak), str. 188.:
    "Zahvaljujući upravo Zvonimiru Kulundžiću, već je i hrvatska historiografija (strana je mnogo prije!) nakon silnih oporbi i suprotstavljanja prihvatila povijesnu činjenicu da je u malom ličkom selu Kosinju krajem 15. stoljeća djelovala prva hrvatska tiskara, koja je ujedno bila i najstarija tiskara na cijelom Slavenskom jugu. U toj su tiskari popovi glagoljaši tiskali svoje brevijare (što izrijekom potvrđuje i senjski biskup Sebastijan Glavinić u izvještaju sa svoje vizitacije Likom i Krbavom nakon izgona Turaka), a prema Kulundžićevom snažno utemeljenom i argumentiranom uvjerenju u toj tiskari ugledalo je svjetlo dana i naše reprezentativno izdanje, editio priceps, Misal po običaju Rimske kurije 1483. godine."
  2. ↑ Hrvatske inkunabule
  3. ↑ Hrvatski Prvotisak iz 1483. www.croatianhistory.net. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
  4. ↑ Naša glagoljaška baština. Franjevci trećoredci glagoljaši. 30. listopada 2019. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
  5. ↑ User, Super. Samostan Sv. Marije Milosne – Bol na Braču. Dominikanci. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
  6. ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 10. siječnja 2022.
  7. ↑ Catholic Church; Otto Vollbehr Collection (Library of Congress), ur. 1483. Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. s.n.]. [Europe.
  8. ↑ Nazor, Anica. 2008. "Ja slovo znajući govorim ..." : knjiga o hrvatskoj glagoljici. Srećko Lipovčan, Zlatko Rebernjak. Erasmus. Zagreb. str. 90. ISBN 978-953-6132-83-6. OCLC 682146339
  9. ↑ Missale Romanum Glagoliticum. Österreichische Nationalbibliothek (njemački). Pristupljeno 10. siječnja 2022.
  10. ↑ Incunable - Inc.II.733. Digital Vatican Library
  11. ↑ Inc.II.733, Inc.II.734. 25. siječnja 2022. Missale Romanum Glagoliticum. Biblioteca Apostolica Vaticana

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Zvonimir Kulundžić, Kosinj - kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 1960.
  • Zvonimir Kulundžić, Naše diskusije - Kosinj i "Telegram", Razlog, br. 45/46, rujan 1966., str. 129. – 148. (separat)
  • Zvonimir Kulundžić, 500. obljetnica kosinjskog misala - prve hrvatske tiskanje knjige, Zagreb, 1983.
  • Ivan Mance, Kosinj - Izvorište hrvatske tiskane riječi, Split, 2013.

Vanjske poveznice - digitalni primjerci[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Misal_po_zakonu_rimskoga_dvora&oldid=6623377"