Sveta Rozalija
| Sveta Rozalija | |
|---|---|
| |
| Rođena | 1130. Palermo |
| Preminula | 4. rujna 1166. planina Pellegrin |
| Kanonizirana | 1630. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 4. rujna |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Rozalija (Palermo, 1130. – planina Pellegrin, 4. rujna 1166.), katolička svetica.
Od prve polovine 17. stoljeća se štuje kao zaštitnica glavnog grada Sicilije Palerma; kako se za redovnički život odlučila u ranoj mladosti puk ju od milja zove "santuzza" - "svetičica".[1] Kult svetice koja je pretežni dio života provela u miru i usamljenosti pustinjačkog života proširio se diljem Sicilije, a potom i Italije. Sicilijanski iseljenici su njeno štovanje pronijeli svijetom kao važan dio očuvanja svojega identiteta.[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rozalija se rodila u plemićkoj normanskoj obitelji u Palermu, najvećem gradu na talijanskom otoku Siciliji. Nalazila se na dvoru kraljice Margarete. U ranoj mladosti se odlučila za redovnički život i napustila dvor; narednih godina odbila ponude obitelji i dvorjana da se vrati životu u bogatstvu i udobnosti. Redovničke zavjete je potom dala u redu augustinki. Zbog želje za pustinjačkim životom, povukla se kasnije iz samostana u jednu špilju na Monte Pellegrino kod Palerma, gdje je provodila vrlo strog pokornički život sve do smrti 1166. godine. Pokopana je u pećini na gori iznad Palerma koja je bila njeno pustinjačko obitavalište; danas se nad pećinom nalaz crkva koja je njeno svetište. Njenoj uspomeni posvećene su crkve već u 13. stoljeću, ali je s vremenom njen spomen ostao samo u lokalnim usmenim pripovijedanjima; 1590. god. je njen životopis ponovo zapisan na osnovi tih usmenih tradicija.[3]
Strašna kuga poharala je Palermo 1624. godine. Sv. Rozalija ukazala se prvo jednoj ženi, a zatim lovcu. Rekla mu je gdje se nalaze njene kosti i zamolila, da se njene relikvije u procesiji prenesu u Palermo. Lovac je pronašao njene kosti i nakon procesije, kuga je nestala. Nakon toga, sv. Rozalija proglašena je zaštitnicom Palerma i na mjestu pronalaska njenih relikvija, podignuto je svetište.[4] Papa Urban VIII. proglasio je Rozaliju svetom 1630. godine. Uvrstio ju je u Rimski martirologij, na dva datuma: 15. srpnja, na obljetnicu kad je bilo pronađeno njezino tijelo, i 4. rujna, kad se slavi njezin blagdan.
Hrvatski pisac Antun Kanižlić, napisao je epsko religiozno djelo "Sveta Rožalija" 1759. godine. Oratorij "Sveta Rožalija" prama tom djelu praizveden je 2023. godine u Požegi.[5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ "St. Rosalia of Palermo, Patroness of Pandemics", Angelo Stagnaro, "National Catholic Register", 17. studenog 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2024.
- ↑ "Santa Rosalia, nel mondo", stranice katedrale u Palermu. Pristupljeno 30. siječnja 2024.
- ↑ "Santa Rosalia", Mershman, F. (1912). St. Rosalia. In The Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
- ↑ "Breve storia", "Santuario di Santa Rosalia", Palermo. Pristupljeno 30. siječnja 2024.
- ↑ Požeški vodič U sklopu projekta „Kanižlićevi dani” Izveden oratorij “Sveta Rožalija”, objavljeno 10. veljače 2023., pristupljeno 6. ožujka 2023.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Župa Sv. Rozalije - Ivanovac Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- "Santuario di Santa Rosalia", službene stranice svetišta sv. Rozalije u Palermu.
