Urban VIII.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Urban VIII.
Urbanus VIII.
Urban VIII.jpg
Početak pontifikata 6. kolovoza 1623.
Kraj pontifikata 29. srpnja 1644.
Prethodnik Grgur XV.
(1621. - 1623.)
Nasljednik Inocent X.
(1644. - 1655.)
Rođen 5. travnja 1568.
Firenca, Italija
Umro 29. srpnja 1644.
Rim, Italija
Papinski grb

C o a Urbano VIII.svg

Ostali pape imena Urban

Urban VIII. (Firenca, 5. travnja 1568. - Rim, 29. srpnja 1644.), rođen kao Maffeo Barberini, bio je papa od 6. kolovoza 1623. do 29. srpnja 1644. godine.

Po dovršenju izgradnje, posvetio je baziliku Sv. Petra 1626. godine. Izabrao je Castel Gandolfo za papinsku ljetnu rezidenciju, što je ostao do danas.

Životopis[uredi VE | uredi]

Studirao je pravo na sveučilištu u Pisi. Služio je u Rimskoj kuriji, u dva navrata je bio nuncij u Francuskoj, a služio je i kao titularni nadbiskup Nazareta. Proglašen je kardinalom 1606. godine, a nakon toga je postao prefekt Apostolske signature (vrhovnog suda Katoličke crkve).

Izabran je za Papu s 50 od 52 glasa, u konklavi u kojoj se 12 kardinala teško razboljelo od malarije. Kao Papa je bio sklon nepotizmu, pa je tako svog brata i dva nećaka imenovao u Kardinalski kolegij. Ostalu je braću također postavio na lukrativne položaje, a i mnogi su se drugi njegovi rođaci obogatili zahvaljujući njemu, zbog čega je u starosti patio od grižnje savjesti.

Velik dio pontifikata Urbana VIII. poklapa se s Tridesetogodišnjim ratom (1618-1648.). Iako se trudio da održi neutralan položaj u sukobu između Francuske i Habsburškog carstva, njegove su simpatije bile na strani Francuske, jer se bojao habsburške dominacije u Italiji.

Papinskom Bulom iz 1624. zabranio je pušenje duhana pod prijetnjom ekskomunikacije (Benedikt XIII. kasnije je povukao tu zabranu). Zbog podržavanja misionarskog djelovanja crkve, osobito zbog evangelizacije istoka, podržao je osnivanje kolegija za propagandu (Collegio Urbano di propaganda) u Rimu, 1627. godine. Papinskom Bulom od 22. travnja 1639. zabranio je ropstvo bilo koje vrste među Indijancima koji bi se pridružili jezuitskim misijama u Brazilu, Paragvaju i Karibima. Prema naredbi Urbana VIII, sa trijema Panteona skinute su brončane grede i upotrijebljene za izradu topova, što je dovelo do izreke "Quod non fecerunt barbari, fecere Barberini" ("Što ne učiniše barbari, učiniše Barberini"). Ustanovio je arsenal u Vatikanu i tvornicu oružja u Tivoliju.

Unatoč osudi astrološkog vjerovanja u buli Siksta V. iz 1586. godine (Coeli et Terrae), Urban VIII. bio je pobornik astrologije, a postoje diplomatska izvješća iz Rima 1628. koja ga, zajedno s Tommasom Campanellom dovode u vezu s okultnim praksama.[1] Međutim, kada su papini protivnici stali pomoću astrologije predviđati njegovu smrt, Urban je 1631. godine izdao novu bulu protiv astrologije (Inscrutabilis'), a okrenuo se i protiv Campanelle koji je morao pobjeći u Francusku pred optužbama.

Urban VIII. bio je pokrovitelj umjetnosti i znanosti. Doveo je u Rim Athanasiusa Kirchera, njemačkog jezuita i jednog od osnivača egiptologije, te francuske slikare Nicolasa Poussina i Claudea Lorraina. Pod njegovim su patronatom bili arhitekti Gian Lorenzo Bernini i Francesco Borromini. U Rimu je izgradio Palazzo Barberini, Tritonovu fontanu (Fontana del Tritone) na Piazza Barberini, a obnovio je crkvu Sv. Sebastijana na Palatinu (San Sebastiano al Palatino).

Slavni znanstvenik Galileo Galilei bio je osobni prijatelj Urbana VIII., ali je unatoč tome osuđen, te je bio prisiljen odreći se kopernikanskog sustava 1633. godine. Iste godine u kojoj je umro Galilei, 1642., Urban VIII. je cenzurirao "Augustinus", djelo Corneliusa Jansena, zbog nepodobnih stavova o odnosu božanske milosti i slobodne volje.

Za njegovog pontifikata optužen je zbog hereze i zatočen i hrvatski znanstvenik Markantun de Dominis koji je u rujnu 1624. preminuo u dvorcu Sant Angelo, da bi u prosincu bio posthumno osuđen, a njegov leš ekshumiran, javno spaljen i bačen u rijeku Tiber.

Bulom Exponi Nobis od 28. rujna 1635. osudio je i zabranio stari zagrebački obred. Izdana je na osnovi krivih i manjkavih izvješća.[2]

Pokopan je u bazilici Sv. Petra, a nadgrobni spomenik izradio mu je znameniti Gian Lorenzo Bernini.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Walker, Daniel P., Spiritualna i demonska magija od Ficina do Campanelle, str. 193.
  2. Bogoslovska smotra, Vol.7 No.2 Rujan 1916. Angelo Ruspini: Kanonička vizita b. M. Vrhovca iz godine 1792. - 1794., str.322

Literatura[uredi VE | uredi]