Posljednja večera (Tintoretto)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jacopo Tintoretto - The Last Supper - WGA22649.jpg
Posljednja večera
Tintoretto, 1592.-1594.
ulje na platnu
366 × 569 cm
crkva San Giorgio Maggiore, Venecija
Portal: Likovna umjetnost

Posljednja večera je veliko ulje na platnu Tintoretta naslikano od 1592.-1594. godine u duhu novog pravca – manirizma, koje je odgovaralo potrebama protureformacije.

Wikicitati „Ovaj dramatičan prizor ima sposobnost da uključi gledatelja u duhu protureformacijskih ideala i vjerovanja katoličke Crkve u didaktičku prirodu umjetnosti.”
(Gardner's Art Through the Ages, Volume II, 13. izd., str. 494.)

Motiv Posljednje večere Tintoretto je naslikao više puta u svojoj dugoj karijeri. Raniji primjeri su za crkve San Marcuola (1547.), San Felice (1559.), San Trovaso (1566.), San Polo i Santo Stefano (oko 1570.) na kojima je prikazao prizor u frontalnoj perspektivi sa figurama koji su za stolom paralelni okviru slike.

Posljednja večera iz crkve Santo Stefano (oko 1570.)

No, njegova slika za kor Crkve svetog Jurja Velikog (San Giorgio Maggiore) u Veneciji, gdje se i danas nalazi, je drukčija i najslavnija.

Odlike[uredi VE | uredi]

Na ovoj slici Tintoretto je odabrao prikazati trenutak u kojemu Krist demonstrira simbolično značenje kruha kao njegova tijela i vina kao njegove krvi (Euharistija) koji u potpunosti odgovara njegovoj mističnoj interpretaciji. Za razliku od Leonardove i Veronesove Posljednjih večera, on je organizirao prostor svoje slike dijagonalno. Stol više nije paralelan rubu slike, nego se snažno sužava u dubinu, a likovi nisu podjednako osvijetljeni iz samo jednog izvora svjetlosti. Humanističko, renesansno, zanimanje za psihološke odnose i analitičko promatranje prirode je zamijenjeno manirističkom mističnom melodramom.

Krist je i dalje u središtu slike, ali njegova malena figura bi bila zanemariva da iza njega nije glavni izvor svjetla u tom noćnom interijeru konobe. Krist lomi kruh apostolima dok glavom zaklanja svjetiljku koja radijalno širi zrake od njegove glave, u duhu tradicionalnog prikaza Krista kao "svjetla svijeta". Na lijevoj strani stola nalaze se apostoli od kojih su neki prikazani u pretjeranim gestama u duhu službenog protureformacijskog ukusa. S druge strane stola, zanesen i izoliran u mraku, sjedi Juda. Tintoretto suptilno naglašava dramu izdaje Krista koja će uslijediti, a koja je bila tako važna za Leonarda.

Na desnoj strani stola, u dubokoj sjeni, nalaze se sluge u svom poslu, nesvjesni značenja događaja kojem prisustvuju. Tintoretto se jako potrudio kako bi dočarao atmosferu svakodnevne gozbe, uključujući sluge, posude s hranom, pa čak i domaće životinje. U gornjem desnom kutu se nalazi čudesni kor anđela koji su sačinjeni od dima i osvijetljeni svjetiljkom sa stropa. Ti anđeli umanjuju opušteni svakodnevni dojam slike i ističu njenu orkestriranu viziju nadnaravnog.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Posljednja večera (Tintoretto)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]