Powder Her Face

Izvor: Wikipedija
Napudraj joj lice

Scena iz opere u režiji Piera Luigija Pizzija u Općinskom kazalištu Bologna 2010.
Autor Thomas Adès
Libreto Philip Hensher (libreto online)
Godina 1995.
Praizvedba 1.srpnja 1995.

Powder Her Face (doslovce Napudraj joj lice) je moderna komorna opera britanskog skladatelja Thomasa Adèsa prema talijanskom libretu Philipa Henshera. To je prva opera koju je napisao britanski skladatelj, premijerno izvedena 1995. na glazbenom festivalu u Cheltenhamu. To je još uvijek jedna od najizvođenijih suvremenih opera u kazalištima širom svijeta.

Tema[uredi | uredi kôd]

Hensherov libreto temelji se na životu Ethel Margaret Whigham i njezinom burnom razvodu od drugog supruga Iana Douglasa Campbella, jedanaestog vojvode od Argylle, čije je suđenje izazvalo pomutnju i skandal 1963. godine: suđenje je nesretnoj Margaret donijelo nadimak "Prljava vojvotkinja", jer je Campbell donio kao dokaz sucu popis od osamdeset i osam imena, navodni ljubavnici njegove supruge i četiri polaroida snimljena 1956. godine u kojima je u prvom planu gola vojvotkinja koja vježba felaciju na muškarcu, od kojih se moglo vidjeti samo poprsje (koje je samo mnogo godina kasnije identificirano da pripadaju Duncanu Sandysu, bivšem zetu Winstona Churchilla).[1]

Margaret, poražena, počela je rasipati svoju imovinu. Napuštena od svih, živjela je između 1978. i 1990. u stanu u hotelu Grosvenor House, iz kojeg je izbačena zbog dugova koji nisu nikada plaćeni. Posljednje godine života provela je u staračkom domu u Pimlicu, gdje je umrla u srpnju 1993. godine. Pokopana pored svog prvog supruga, Charlesa Sweeneya, jedinog koji joj je bio blizak u posljednjim danima.

Uloge[uredi | uredi kôd]

Tekst zaglavlja Tekst zaglavlja Tekst zaglavlja
Vojvotkinja Jill Gomez dramski sopran
Hotel Manager
Duke
Laundryman
Other guest
Roger Bryson bas
Electrician
Lounge Lizard
Waiter
Priest
Rubbernecker
Delivery Boy
Niall Morris tenor
Maid
Confidante
Waitress
Mistress
Rubbernecker
Society Journalist
Valdine Anderson koloraturni sopran

Radnja[uredi | uredi kôd]

Radnja je podijeljena u dva čina i osam scena, od kojih je svaka smještena u drugu godinu života vojvotkinje: prva i posljednja smještene su u 1990., godinu iseljenja iz hotela.

Čin 1[uredi | uredi kôd]

  • Scena 1 (1990.): U hotelskoj sobi vojvotkinje, sobarica i električar ismijavaju vlasnicu sobe i nastavljaju je zadirkivati zbog loših financijskih uvjeta čak i kad vojvotkinja uđe u sobu.
  • Scena 2 (1934.): Nakon razvoda od prvog muža, protagonistica se povjerava prijatelju i žigolu o svojoj namjeri da se uda za vojvodu kako bi konačno imala plemenitu titulu i govori o vojvodi.
  • Scena 3 (1936.): Sluškinja na svadbenom prijemu govori uzvišeno o vjenčanju vojvoda i luksuzu života bogatih.
  • Scena 4 (1953.): Vojvotkinja je u Londonu, u hotelu i čeka ceremoniju krunidbe kraljice Elizabete II. Nosač donosi hranu za van u svoju sobu, a prije nego što ga otpusti, vojvotkinga ga zavede i seksualno zadovolji, koja je, prema dječakovim riječima, navikla stalno tražiti te usluge svom muškom osoblju hotela.
  • Scena 5 (1953.): Vojvoda zabavlja svoju ljubavnicu, nakon što je ostavio ženu samu na zabavi. Ljubavnica, pretvarajući se da brani vojvotkinju, ulijeva sumnju u izdaju kod vojvode, a zatim ga obavještava o nekim kompromitirajućim dokumentima prisutnim u vojvotkinjinoj privatnoj komodi.

Čin 2[uredi | uredi kôd]

  • Scena 6 (1955.): Počela je tužba za razvod: dva njuškala raspravljaju o tome dok čekaju kaznu. Sudac stiže, izgovarajući oštre i optužujuće riječi prema vojvotkinji, nazivajući svog muža žrtvom njezine seksualne perverzije. Vojvotkinja pred novinarima izjavljuje da je superiornija od desnog buržoaskog morala: budući da je plemenita, ne mora opravdavati svoje ponašanje.
  • Scena 7 (1970.): U hotelskoj sobi vojvotkinju intervjuira magazin, prepuštajući se savjetima o osobnoj njezi ljepote, ali i strogim, čak i rasističkim mišljenjima o današnjem društvu, u kojem su nestali ideali ljepote i elegancije.
  • Scena 8 (1990.): Upravitelj hotela naređuje vojvotkinji da napusti sobu, jer nikada nije otplatila svoje dugove. Vojvotkinja, očajna, pokušava zavesti upravitelja, ali čovjek ne dopušta sebi da bude u iskušenju i poziva taksi da je natjera da ode. Vojvotkinja napušta sobu, ostavljajući spremačicu i električara da ponovno koketiraju s vama kao na početku.

Orkestracija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hall, Sarah. 10. kolovoza 2000. 'Headless men' in sex scandal finally named. The Guardian (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2014. Pristupljeno 27. travnja 2023.