Prazna stolica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Prazna stolica ili sedisvakancija (od lat. sede vacante), izraz kojim se, prema kanonskom pravu Rimokatoličke Crkve, označava vrijeme dok je upražnjena papinska ili biskupska stolica (katedra). Biskupska stolica postaje prazna smrću dijecezanskog biskupa, odreknućem koje prihvati papa, premještanjem ili oduzećem priopćenim biskupu.

U biskupijama gdje postoji biskup koadjutor, on odmah postaje biskup nakon što stolica postane prazna. U biskupijama gdje postoje pomoćni biskup, vlast upravljanja biskupijom nakon što stolica postane prazna ima pomoćni biskup, sve do postavljanja dijecezanskog upravitelja, a kad ih je više, onaj koji je stariji po promaknuću. Ako pak nema pomoćnog biskupa, biskupijom upravlja zbor savjetnika, osim ako Sveta Stolica ne odredi drugačije. U roku od osam dana od primitka obavijest da je biskupska stolica prazna zbor savjetnika treba izabrati dijecezanskog upravitelja (administratora). Za dijecezanskog upravitelja može se valjano odrediti samo svećenik koji je navršio trideset pet godina života i koji nije već izabran, imenovan ili predložen za istu praznu stolicu. Ako dijecezanski upravitelj zbog bilo kojeg razloga ne bude zakonito izabran u propisano vrijeme, vlast da odredi dijecezanskog upravitelja pripada metropolitu; ako je pak prazna sama metropolitanska Crkva ili metropolitanska zajedno sa sufraganskom, sufraganskom biskupu najstarijem po promaknuću. Služba dijecezanskog upravitelja prestaje kad novi biskup preuzme biskupiju u posjed.

Sedisvakancija Svete Stolice[uredi VE | uredi]

Grb Svete Stolice tijekom sede vacante

Izraz "prazna stolica" (sede vacante) također se odnosi i Svetu Stolicu koja postaje prazna nakon smrti pape ili njegovog odreknuća, a praznu stolicu predstavlja katedra u Bazilici sv. Ivana Lateranskog, katedralnoj crkvi biskupa Rima. U tom razdoblju Svetom Stolicom upravlja Kardinalski zbor s ograničenim ovlastima.

Povezani članci[uredi VE | uredi]