Prijeđi na sadržaj

Kardinalski zbor

Izvor: Wikipedija
Kardinalski zbor na pokopu pape Ivana Pavla II.

Kardinalski zbor (lat. Collegium Cardinalium), službeno Sveti Kardinalski zbor (Sanctum Collegium Cardinalium) je tijelo Svete Stolice koje čine kardinali.

Dana 22. siječnja 2025., činila su ga 252 kardinala, od kojih 138 ima pravo glasa u konklavi za izbor novoga pape. Kardinale doživotno imenuje papa, ali pravo glasa gube s navršenih 80 godina.

Prema crkvenom pravu, kako je definirano apostolskom konstitucijom Universi Dominici gregis, samo kardinali koji nisu navršili 80. rođendan na dan kada Sveta Stolica postaje upražnjena imaju pravo sudjelovati u konklavi za izbor novog pape.[1] Ista apostolska konstitucija precizira da u konklavi ne smije sudjelovati više od 120 kardinala, ali ne predviđa postojanje više od 120 podobnih kardinala izbornika,[1] iako je taj broj često premašen.[2] Kardinali mogu biti imenovani i in pectore te u tome slučaju papa ne otkriva njihov identitet; oni nemaju pravo na kardinalske povlastice dok se njihova imena javno ne objave. Imenovanja svih takvih kardinala čija imena nisu otkrivena prije papine smrti ili ostavke automatski prestaju vrijediti.[3]

Na čelu Kardinalskog zbora nalazi se dekan Kardinalskog zbora, a zamjenjuje ga poddekan. Oni nemaju vlasti upravljanja nad ostalim kardinalima, nego djeluju kao prvi među jednakima (primus inter pares).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Papa Siksto V. odlučio je apostolskom konstitucijom Post quam verus ille od 3. prosinca 1586. godine ograničiti broj kardinala, koji biraju papu, na najviše 70. Taj broj je papa odredio prema broju od 70 staraca koje je Mojsije odredio kao vođe izabranom narodu. Odredbe pape Siksta V. potvrđene su kanonom 231. Kanonskog zakonika. Odredbe Sikstovog dokumenta ostat će nepromijenjene sve do pontifikata pape Ivana XXIII. Uzimajući u obzir razvoj Crkve na drugim kontinentima izvan Europe, posebno u Latinskoj Americi, papa Ivan XXIII. prekršio je tada važeći zakon i povećao broj članova de facto, ali ne i de jure, na 90. To je učinio njegov nasljednik papa Pavao VI. konstitucijom Romano Pontifici eligendo od 1. listopada 1975. g. kojom je podijelio kardinale na kardinale izbornike (elektore) i neizbornike, odredivši da kardinali prestaju biti elektori (oni koji mogu birati i biti izabrani za papu) po navršetku 80. godine života. Broj izbornika ograničen je na 120 članova, a broj neizbornika ovisio je o dobi onih koji su prešli kritičnu granicu od 80 godina.

Oni obnašaju, zajednički, suverenu vlast samo u vrijeme Sede vacante, tj. samo onda kada je papinska stolica upražnjena. Ta vlast je također ograničena jer im je zabranjeno uvoditi novosti: Sede vacante nihil innovetur.

Nije uvijek bilo tako i povijest je zabilježila kardinalske skupove na kojima je bilo vrlo živo, kao na parlamentarnim sjednicama. U srednjem vijeku konzistoriji su se održavali češće i na njima su kardinali tražili od papa veće ovlasti za sebe. Tek je papa Lav X. izveo svojevrsni „državni udar” kada je 1. srpnja 1517. g., ne savjetujući se ni s kim (pa ni s Kardinalskim zborom), imenovao odjednom trideset jednog kardinala koji su svi odreda odbijali prihvatiti zaključke sabora u Konstanzu i u Baselu-Ferrari-Firenci. Papa Lav X. time je podsjetio da kardinali, premda biraju papu, njemu „duguju” svoj kardinalski položaj.

U jednom nagovoru od 28. lipnja 1967. g. papa Pavao VI. naglasio je važnost Kardinalskog zbora za život Crkve. Unutar Kardinalskog zbora papa bira državnog tajnika, prefekte dikasterija Rimske kurije (do 2022. kongregacija), predsjednike vijeća i povjerenstava, legate koje šalje u inozemstvo da ga predstavljaju na nekom skupu, posebne izaslanike itd. Dužnost je kardinala sudjelovati u radu dikasterija, savjeta ili povjerenstava Kurije. Njihovo sudjelovanje u radu tih tijela je stvarno, a ne zahtijeva se jedino od članova Kardinalskog zbora koji trajno borave u Rimu. Kardinalska čast je doživotna, iako je bilo i slučajeva da su neki bez nje ostajali. Tako je na primjer za pontifikata pape Pija XI. kardinal Billot ponovno postao vlč. otac Billot iz Družbe Isusove; bio je primoran dati ostavku u Kardinalskom zboru zbog neslaganja s Papom oko osude Francuske akcije.

Podjela

[uredi | uredi kôd]

Kardinalski zbor podijeljen je u tri reda, s formalnim prvenstvom u sljedećem redoslijedu:[3]

  1. Kardinali biskupi (KB): naslov je šestorice kardinala kojima papa dodjeljuje naslove sedam prigradskih biskupija u blizini Rima,[a] kao i nekoliko drugih kardinala koji su iznimno kooptirani u red,[6][7] kao i patrijarsi koji su na čelu jedne od istočnih katoličkih Crkava.[5] Kardinali biskupi (isključujući istočne katoličke patrijarhe) između sebe biraju dekana Kardinalskog zbora i prodekana, koje odobrava papa;[3] to su trenutno Giovanni Battista Re i Leonardo Sandri; među kardinalima izbornicima, viši kardinal biskup je Pietro Parolin.
  2. Kardinali svećenici (KS): naslov je biskupa koji su obično zaduženi za upravu biskupijama diljem svijeta, kao i bivši kardinali đakoni koji su se odlučili za uzdizanje u red kardinala svećenika.[8] Najstariji kardinal svećenik ima naslov prvosvećenika, trenutno je to Michael Michai Kitbunchu; među kardinalima izbornicima viši kardinal svećenik je Vinko Puljić.
  3. Kardinali đakoni (KĐ): biskupi koji rade u Rimskoj kuriji ili diplomatskoj službi Svete Stolice, te svi drugi klerici, uključujući svećenike koji su dobili dispenzu da ne budu posvećeni za biskupa prije nego što postanu kardinal. Imaju izbor (lat.: optatio) odlučiti postati kardinali svećenici nakon što su deset godina bili kardinali đakoni.[3][9] Najstariji kardinal đakon je protođakon, trenutno Dominique Mamberti; također je stariji kardinal đakon među kardinalima izbornicima. Mlađi kardinal đakon među izbornicima je George Koovakad.

Za kardinale biskupe (isključujući istočne katoličke patrijarhe), dekan je prvi među jednakima, zatim dodekan, a zatim, prema redoslijedu imenovanja kardinalima, ostali. Za kardinale biskupe koji su istočnokatolički patrijarsi, za kardinale svećenike i za kardinale đakone, prvenstvo se određuje prema datumu konzistorija na kojem su proglašeni kardinalima, a zatim prema redoslijedu kojim su se pojavili u službenoj objavi ili biltenu.

Kardinali su većinom članovi Latinske Crkve, ali i istočnih katoličkih Crkava. Kardinali koji pripadaju ustanovama posvećenog života ili družbama apostolskog života označeni su odgovarajućim postnominalnim kraticama. Kardinali zaduženi za biskupije navedeni su prema zemlji u kojoj se nalazi njihova biskupija, iako mogu biti državljani druge zemlje.

  • Popis je zadnji put ažuriran 28. veljače 2025.


██ Kardinali koji su navršili 80 godina i nemaju pravo sudjelovanja u konklavi, označeni su crvenom bojom.

Popis trenutno službujućih kardinala

[uredi | uredi kôd]

Kardinali biskupi

[uredi | uredi kôd]
Kardinali biskupi
KonzistorijSlikaIme i prezimeGrbDržavaRođenDobSlužba
NASLOVNI BISKUPI SEDAM PRIGRADSKIH SJEDIŠTA I KOOPTIRANI KARDINALI
21. veljače 2001. Giovanni Battista Re Italija 30. siječnja 1934. 92 DEKAN KARDINALSKOG ZBORA
Pročelnik u miru Kongregacije za biskupe
24. studenoga 2007. Leonardo Sandri Argentina 18. studenoga 1943. 82 Pročelnik u miru Dikasterija za istočne Crkve
25. svibnja 1985. Francis Arinze Nigerija 1. studenoga 1932. 93 Pročelnik u miru Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata
21. listopada 2003. Tarcisio Bertone, S.D.B. Italija 2. prosinca 1934. 91 Državni tajnik u miru i kamerlengo u miru Svete Rimske Crkve
21. veljače 2001. José Saraiva Martins, C.M.F. Portugal 6. siječnja 1932. 94 Pročelnik u miru Kongregacije za kauze svetaca
22. veljače 2014. Pietro Parolin Italija 17. siječnja 1955. 71 Državni tajnik Njegove Svetosti
21. listopada 2003. Marc Ouellet, P.S.S. Kanada 8. lipnja 1944. 81 Pročelnik u miru Dikasterija za biskupe
18. veljače 2012. Fernando Filoni Italija 15. travnja 1946. 80 Veliki meštar Viteškoga reda Sv. Groba Jeruzalemskoga
22. veljače 2014. Beniamino Stella Italija 18. kolovoza 1941. 84 Pročelnik u miru Kongregacije za kler
24. studenoga 2012. Luis Antonio Tagle Filipini 21. lipnja 1957. 68 Pro-prefekt Dikasterija za evangelizaciju naroda
PATRIJARSI ISTOČNIH KATOLIČKIH CRKAVA
24. studenoga 2012. Bechara Boutros al-Rahi, O.M.M. Libanon 25. veljače 1940. 86 Antiohijski patrijarh
(Maronitska Crkva)
28. lipnja 2018. Louis Rafael I. Sako Irak 4. srpnja 1948. 77 Bagdadski patrijarh
(Kaldejska katolička Crkva)

Kardinali prezbiteri

[uredi | uredi kôd]
Kardinali prezbiteri
KonzistorijSlikaIme i prezimeGrbDržavaRođenDobSlužba
2. veljače 1983.
Michael Michai Kitbunchu Tajland 25. siječnja 1929. 97 PRVOSVEĆENIK KARDINALSKOG ZBORA
Bangkoški nadbiskup u miru
25. svibnja 1985.
Paul Poupard Francuska 30. kolovoza 1930. 95 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za kulturu i međureligijski dijalog
Friedrich Wetter Njemačka 20. veljače 1928. 98 Minhenski i frajzinški nadbiskup u miru
28. lipnja 1991.
Nicolás de Jesús López Rodríguez Dominikanska Republika 31. listopada 1936. 89 Santodominški nadbiskup u miru
Roger Mahony SAD 27. veljače 1936. 90 Losanđelski nadbiskup u miru
Camillo Ruini Italija 19. veljače 1931. 95 Generalni vikar za Rimsku biskupiju
Nadsvećenik Papinske bazilike sv. Ivana Lateranskog u miru
26. studenoga 1994.
Julius Riyadi Darmaatmadja, S.J. Indonezija 20. prosinca 1934. 91 Džakartski nadbiskup u miru
Emmanuel Wamala Uganda 15. prosinca 1926. 99 Kampalski nadbiskup u miru
Adam Joseph Maida SAD 18. ožujka 1930. 96 Detroitski nadbiskup u miru
Vinko Puljić Bosna i Hercegovina 8. rujna 1945. 80 Vrhbosanski nadbiskup u miru
Juan Sandoval Íñiguez Meksiko 28. ožujka 1933. 93 Guadalaharski nadbiskup u miru
21. veljače 1998.
James Francis Stafford SAD 26. srpnja 1932. 93 Veliki pokorničar u miru
Salvatore De Giorgi Italija 6. rujna 1930. 95 Palermski nadbiskup u miru
Antonio María Rouco Varela Španjolska 20. kolovoza 1936. 89 Madridski nadbiskup u miru
Polycarp Pengo Tanzanija 5. kolovoza 1944. 81 Daressalamski nadbiskup u miru
Christoph Schönborn, O.P. Austrija 22. siječnja 1945. 81 Bečki nadbiskup u miru
Norberto Rivera Carrera Meksiko 6. lipnja 1942. 83 Meksički nadbiskup u miru
Janis Pujats Latvija 14. studenoga 1930. 95 Riški nadbiskup u miru
21. veljače 2001.
Crescenzio Sepe Italija 2. lipnja 1943. 82 Napuljski nadbiskup u miru
Walter Kasper Njemačka 5. ožujka 1933. 93 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana
Audrys Juozas Bačkis Litva 1. veljače 1937. 89 Vilniuski nadbiskup u miru
Francisco Javier Errázuriz Ossa, PSchoenstatt Čile 5. rujna 1933. 92 Nadbiskup u miru Santiago de Chilea
Wilfrid Fox Napier, O.F.M. JAR 8. ožujka 1941. 85 Durbanski nadbiskup u miru
Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga, S.D.B. Honduras 29. prosinca 1942. 83 Tegusigalpski nadbiskup u miru
Juan Luis Cipriani Thorne Peru 28. prosinca 1943. 82 Limski nadbiskup u miru
21. listopada 2003.[b]
Julián Herranz Casado Španjolska 31. ožujka 1930. 96 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za zakonske tekstove
Angelo Scola Italija 7. studenoga 1941. 84 Milanski nadbiskup u miru
Anthony Olubunmi Okogie Nigerija 16. lipnja 1936. 89 Lagoški nadbiskup u miru
Gabriel Zubeir Wako Sudan 27. veljače 1941. 85 Kartumski nadbiskup emeritus
Justin Francis Rigali SAD 19. travnja 1935. 90 Filadelfijski nadbiskup emeritus
Ennio Antonelli Italija 18. studenoga 1936. 89 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za obitelj
Peter Kodwo Appiah Turkson Gana 11. listopada 1948. 77 Kancelar Papinske akademije znanosti i Papinske akademije društvenih znanosti
Josip Bozanić Hrvatska 20. ožujka 1949. 77 Zagrebački nadbiskup u miru
Jean-Baptiste Phạm Minh Mẫn Vijetnam 5. ožujka 1934. 92 Hošiminski nadbiskup u miru
Philippe Barbarin Francuska 17. listopada 1950. 75 Lionski nadbiskup u miru
Péter Erdő Mađarska 25. lipnja 1952. 73 Ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup
24. ožujka 2006.
Franc Rode, C.M. Slovenija 23. rujna 1934. 91 Pročelnik u miru Kongregacije za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života
Agostino Vallini Italija 17. travnja 1940. 86 Papinski legat pri bazilikama u Asizu
Gaudencio Borbon Rosales Filipini 10. kolovoza 1932. 93 Manilski nadbiskup u miru
Jean-Pierre Ricard Francuska 25. rujna 1944. 81 Bordoški nadbiskup u miru
Antonio Cañizares Llovera Španjolska 15. listopada 1945. 80 Valencijski nadbiskup u miru
Seán Patrick O'Malley, OFMcap. SAD 29. lipnja 1944. 81 Predsjednik u miru Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika
Bostonski nadbiskup u miru
Stanisław Dziwisz Poljska 27. travnja 1939. 86 Krakovski nadbiskup u miru
Joseph Zen Ze-Kiun, S.D.B. Hong Kong 13. siječnja 1932. 94 Hongkonški biskup u miru
24. studenoga 2007.
Giovanni Lajolo Italija 3. siječnja 1935. 91 Predsjednik u miru Papinskoga povjerenstva za Državu Vatikan
Angelo Comastri Italija 17. rujna 1943. 82 Nadsvećenik u miru Bazilike sv. Petra
Generalni vikar u miru za Vatikan
Predsjednik u miru Radionice sv. Petra
Stanisław Ryłko Poljska 4. srpnja 1945. 80 Nadsvećenik Papinske bazilike sv. Marije Velike
Raffaele Farina, S.D.B. Italija 24. rujna 1933. 92 Knjižničar i arhivar u miru Svete Rimske Crkve
Seán Brady Irska 16. kolovoza 1939. 86 Armaški nadbiskup u miru
Lluís Martínez Sistach Španjolska 29. travnja 1937. 88 Barcelonski nadbiskup u miru
Angelo Bagnasco Italija 14. siječnja 1943. 83 Đenovski nadbiskup u miru
Théodore-Adrien Sarr Senegal 28. studenoga 1936. 89 Dakarski nadbiskup u miru
Oswald Gracias Indija 24. prosinca 1944. 81 Bombajski nadbiskup u miru
Francisco Robles Ortega Meksiko 2. ožujka 1949. 77 Guadalaharski nadbiskup
Daniel DiNardo SAD 23. svibnja 1949. 76 Galvestonsko-hjustonski nadbiskup
Odilo Pedro Scherer Brazil 21. rujna 1949. 76 Saopaulski nadbiskup
John Njue Kenija 1. siječnja 1946. 80 Nairobijski nadbiskup u miru
Estanislao Esteban Karlic Argentina 7. veljače 1926. 100 Paranski nadbiskup u miru
20. studenoga 2010.
Robert Sarah Gvineja 15. lipnja 1945. 80 Pročelnik u miru Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata
Francesco Monterisi Italija 28. svibnja 1934. 91 Nadsvećenik u miru Bazilike sv. Pavla izvan zidina
Raymond Leo Burke SAD 30. lipnja 1948. 77 Zaštitnik u miru Suverenoga viteškog malteškog reda
Kurt Koch Švicarska 15. ožujka 1950. 76 Prefekt Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana
Mauro Piacenza Italija 15. rujna 1944. 81 Veliki pokorničar u miru
Gianfranco Ravasi Italija 18. listopada 1942. 83 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za kulturu
Paolo Romeo Italija 20. veljače 1938. 88 Palermski nadbiskup u miru
Donald William Wuerl SAD 12. studenoga 1940. 85 Vašingtonski nadbiskup u miru
Raymundo Damasceno Assis Brazil 15. veljače 1937. 89 Aparesidanski nadbiskup u miru
Kazimierz Nycz Poljska 1. veljače 1950. 76 Varšavski nadbiskup u miru
Malcolm Ranjith Šri Lanka 15. studenoga 1947. 78 Kolombski nadbiskup
Reinhard Marx Njemačka 21. rujna 1953. 72 Minhenski i frajzinški nadbiskup
Walter Brandmüller Njemačka 5. siječnja 1929. 97 Predsjednik u miru Papinskoga povjerenstva za povijesne znanosti
18. veljače 2012.
Manuel Monteiro de Castro Portugal 29. ožujka 1938. 88 Veliki pokorničar u miru
Santos Abril y Castelló Španjolska 21. rujna 1935. 90 Nadsvećenik u miru Bazilike svete Marije Velike
Antonio Maria Vegliò Italija 3. veljače 1938. 88 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za pastoralnu skrb izbjeglica i selilaca
Giuseppe Bertello Italija 1. listopada 1942. 83 Predsjednik u miru Papinskoga povjerenstva za Državu Vatikan
Francesco Coccopalmerio Italija 6. ožujka 1938. 88 Predsjednik u miru Papinskoga vijeća za zakonske tekstove
João Braz de Aviz Brazil 24. travnja 1947. 78 Pročelnik u miru Dikasterija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života
Edwin Frederick O'Brien SAD 8. travnja 1939. 87 Veliki meštar u miru Viteškoga reda Sv. Groba Jeruzalemskoga
Domenico Calcagno Italija 3. veljače 1943. 83 Predsjednik u miru Uprave za baštinu Apostolske Stolice
Giuseppe Versaldi Italija 30. srpnja 1943. 82 Pročelnik u miru Kongregacije za katolički odgoj
George Alencherry Indija 19. travnja 1945. 80 Ernakulamsko-angamalijski veliki nadbiskup
(Siro-malabarska katolička Crkva)
Thomas Christopher Collins Kanada 16. siječnja 1947. 79 Torontski nadbiskup u miru
Dominik Duka, O.P. Češka 26. travnja 1943. 82 Praški nadbiskup u miru
Wim Eijk Nizozemska 22. lipnja 1953. 72 Utrehtski nadbiskup
Giuseppe Betori Italija 25. veljače 1947. 79 Firentinski nadbiskup u miru
Timothy Michael Dolan SAD 6. veljače 1950. 76 Njujorški nadbiskup
Rainer Maria Woelki Njemačka 18. kolovoza 1956. 69 Kelnski nadbiskup
John Tong Hon Hong Kong 31. srpnja 1939. 86 Hongkonški biskup u miru
Lucian Mureșan Rumunjska 23. svibnja 1931. 94 Fagaraško-albajulijski veliki nadbiskup
(Rumunjska grkokatolička Crkva)
24. studenoga 2012.
James Michael Harvey SAD 20. listopada 1949. 76 Nadsvećenik Papinske bazilike sv. Pavla izvan zidina
Baselios Cleemis Indija 15. lipnja 1959. 66 Trivandrumski veliki nadbiskup
(Siro-malankarska katolička Crkva)
John Onaiyekan Nigerija 29. siječnja 1944. 82 Abudžanski nadbiskup u miru
Rubén Salazar Gómez Kolumbija 22. rujna 1942. 83 Bogotski nadbiskup u miru
22. veljače 2014.
Lorenzo Baldisseri Italija 29. rujna 1940. 85 Glavni tajnik u miru Biskupske sinode
Gerhard Ludwig Müller Njemačka 31. prosinca 1947. 78 Pročelnik u miru Kongregacije za nauk vjere
Vincent Gerard Nichols Ujedinjeno Kraljevstvo 8. studenoga 1945. 80 Vestminsterski nadbiskup
Leopoldo José Brenes Solórzano Nikaragva 7. ožujka 1949. 77 Managuanski nadbiskup
Gérald Cyprien Lacroix, ISPX Kanada 27. srpnja 1957. 68 Kvebeški nadbiskup
Jean-Pierre Kutwa Obala Bjelokosti 22. prosinca 1945. 80 Abiđanski nadbiskup
Orani João Tempesta, OCist. Brazil 23. lipnja 1950. 75 Nadbiskup Sao Sebastiao do Rio de Janeiro
Gualtiero Bassetti Italija 7. travnja 1942. 84 Peruđansko-pjevegradski nadbiskup u miru
Mario Aurelio Poli Argentina 29. studenoga 1947. 78 Buenosaireski nadbiskup u miru
Andrew Yeom Soo-jung Južna Koreja 5. prosinca 1943. 82 Seulski nadbiskup u miru
Ricardo Ezzati Andrello, S.D.B. Čile 7. siječnja 1942. 84 Santiagodečileanski nadbiskup u miru
Philippe Nakellentuba Ouédraogo Burkina Faso 31. prosinca 1945. 80 Uageduganski nadbiskup u miru
Orlando Beltrán Quevedo, O.M.I. Filipini 11. ožujka 1939. 87 Kotabatski nadbiskup u miru
Chibly Langlois Haiti 29. studenoga 1958. 67 Lezkajski biskup
14. veljače 2015.
Manuel José Macário do Nascimento Clemente Portugal 16. srpnja 1948. 77 Lisabonski patrijarh u miru
Berhaneyesus Demerew Souraphiel, C.M. Etiopija 14. srpnja 1948. 77 Adisabebski nadbiskup
(Etiopska katolička Crkva)
John Atcherley Dew Novi Zeland 5. svibnja 1948. 77 Velingtonski nadbiskup u miru
Edoardo Menichelli Italija 14. listopada 1939. 86 Jakinsko-osimski nadbiskup u miru
Pierre Nguyễn Văn Nhơn Vijetnam 1. travnja 1938. 88 Hanojski nadbiskup u miru
Alberto Suárez Inda Meksiko 30. siječnja 1939. 87 Morelijski nadbiskup u miru
Charles Maung Bo, S.D.B. Mjanmar 29. listopada 1948. 77 Janagonski nadbiskup
Francis Xavier Kriengsak Kovithavanij Tajland 27. lipnja 1949. 76 Bangkoški nadbiskup u miru
Francesco Montenegro Italija 22. svibnja 1946. 79 Agriđentski nadbiskup u miru
Daniel Fernando Sturla Berhouet, S.D.B. Urugvaj 4. srpnja 1959. 66 Montevidejski nadbiskup
Ricardo Blázquez Pérez Španjolska 13. travnja 1942. 84 Valjadolidski nadbiskup u miru
José Luis Lacunza Maestrojuán, O.A.R. Panama 24. veljače 1944. 82 Davidski biskup u miru
Arlindo Gomes Furtado Zelenortska Republika 15. studenoga 1949. 76 Santiagodekapoverdski biskup
Soane Patita Paini Mafi Tonga 19. prosinca 1961. 64 Tonganski biskup
Luis Héctor Villalba Argentina 11. listopada 1934. 91 Tukumanski nadbiskup u miru
Júlio Duarte Langa Mozambik 27. listopada 1927. 98 Šajšajski biskup u miru
19. studenoga 2016. Dieudonné Nzapalainga, C.S.Sp. Srednjoafrička Republika 14. ožujka 1967. 59 Bangujski nadbiskup
Carlos Osoro Sierra Španjolska 16. svibnja 1945. 80 Madridski nadbiskup u miru
Sérgio da Rocha Brazil 21. listopada 1959. 66 Nadbiskup São Salvador da Bahije
Blase J. Cupich SAD 19. ožujka 1949. 77 Čikaški nadbiskup
Patrick D’Rozario, C.S.C. Bangladeš 1. listopada 1946. 79 Dakanski nadbiskup u miru
Baltazar Enrique Porras Cardozo Venezuela 10. listopada 1944. 81 Karakaški nadbiskup u miru
Jozef De Kesel Belgija 17. lipnja 1947. 78 Mehelensko-briselski nadbiskup u miru
Maurice Piat Mauricijus 19. srpnja 1941. 84 Portlujski biskup emeritus
Carlos Aguiar Retes Meksiko 9. siječnja 1950. 76 Meksički nadbiskup
John Ribat, M.S.C. Papua Nova Gvineja 9. veljače 1957. 69 Portmorzbijski nadbiskup
Joseph William Tobin, CSsR. SAD 3. svibnja 1952. 73 Nevarški nadbiskup
28. lipnja 2017.
Jean Zerbo Mali 27. prosinca 1943. 82 Bamakanski nadbiskup u miru
Juan José Omella Španjolska 21. travnja 1946. 79 Barcelonski nadbiskup
Anders Arborelius, O.C.D. Švedska 24. rujna 1949. 76 Štokholmski biskup
Louis-Marie Ling Mangkhanekhoun Laos 8. travnja 1944. 82 Vijencijanski apostolski vikar u miru
Gregorio Rosa Chávez Salvador 3. rujna 1942. 83 Sansalvadorski pomoćni biskup u miru
28. lipnja 2018. Angelo De Donatis Italija 4. siječnja 1954. 72 Veliki pokorničar
Joseph Coutts Pakistan 21. srpnja 1945. 80 Karačijski nadbiskup u miru
António Augusto dos Santos Marto Portugal 5. svibnja 1947. 78 Leirijsko-fatimski biskup u miru
Pedro Ricardo Barreto Jimeno, S.J. Peru 12. veljače 1944. 82 Huankajski nadbiskup u miru
Désiré Tsarahazana Madagaskar 13. lipnja 1954. 71 Toamasinski nadbiskup
Giuseppe Petrocchi Italija 19. kolovoza 1948. 77 Lakvilski nadbiskup u miru
Thomas Aquino Manyo Maeda Japan 3. ožujka 1949. 77 Osakansko-takamatski nadbiskup
Toribio Ticona Porco Bolivija 25. travnja 1937. 88 Korokorski prelat u miru
5. listopada 2019. Ignatius Suharyo Hardjoatmodjo Indonezija 9. srpnja 1950. 75 Džakartski nadbiskup
Juan de la Caridad García Rodríguez Kuba 11. srpnja 1948. 77 Nadbiskup San Cristóbal de la Habane
Fridolin Ambongo Besungu, OFMCap DR Kongo 24. siječnja 1960. 66 Kinšaski nadbiskup
Jean-Claude Hollerich, S.J. Luksemburg 9. kolovoza 1958. 67 Luksemburški nadbiskup
Álvaro Leonel Ramazzini Imeri Gvatemala 16. srpnja 1947. 78 Ueuetenangaški nadbiskup
Matteo Maria Zuppi Italija 11. listopada 1955. 70 Bolonjski nadbiskup
Cristóbal López Romero, SDB Maroko 19. svibnja 1952. 73 Rabatski nadbiskup
Sigitas Tamkevičius, S.J. Litva 7. studenoga 1938. 87 Kaunaski nadbiskup u miru
28. studenoga 2020. Antoine Kambanda Ruanda 10. studenoga 1958. 67 Kigalijski nadbiskup
Wilton Daniel Gregory SAD 7. prosinca 1947. 78 Vašingtonski nadbiskup u miru
Jose Fuerte Advincula Filipini 30. ožujka 1952. 74 Manilanski nadbiskup
Celestino Aós Braco, OFMCap. Čile 6. travnja 1945. 81 Nadbiskup Santiago de Chilea u miru
Augusto Paolo Lojudice Italija 1. srpnja 1964. 61 Sienski nadbiskup
Felipe Arizmendi Esquivel Meksiko 1. svibnja 1940. 85 Nadbiskup San Cristóbal de las Casasa u miru
27. kolovoza 2022. Jean-Marc Aveline Francuska 26. prosinca 1958. 67 Marsejski nadbiskup
Peter Okpaleke Nigerija 1. ožujka 1963. 63 Ekvulobijski biskup
Leonardo Ulrich Steiner, O.F.M. Brazil 6. studenoga 1950. 75 Manauški nadbiskup
Filipe Neri Ferrão Indija 20. siječnja 1953. 73 Patrijarh Istočne Indije
Goanski i damanaški nadbiskup
Robert Walter McElroy SAD 5. veljače 1954. 72 Vašingtosnki nadbiskup
Virgílio do Carmo da Silva, S.D.B. Istočni Timor 27. studenoga 1967. 58 Dilijski nadbiskup
Oscar Cantoni Italija 1. rujna 1950. 75 Komoški biskup
Anthony Poola Indija 15. studenoga 1961. 64 Hiderabadaški nadbiskup
Paulo Cezar Costa Brazil 20. srpnja 1967. 58 Brazilijski nadbiskup
William Goh Singapur 25. lipnja 1957. 68 Singapurski nadbiskup
Adalberto Martínez Flores Paragvaj 8. srpnja 1951. 74 Asuncijski nadbiskup
Giorgio Marengo, I.M.C. Mongolija 7. lipnja 1974. 51 Ulanbatarški apostolski prefekt
Jorge Enrique Jiménez Carvajal, C.J.M. Kolumbija 29. ožujka 1942. 84 Kartagenski nadbiskup u miru
Arrigo Miglio Italija 18. srpnja 1942. 83 Kaljarski nadbiskup u miru
30. rujna 2023. Pierbattista Pizzaballa, O.F.M. Izrael 21. travnja 1965. 60 Latinski jeruzalemski patrijarh
Stephen Brislin JAR 24. rujna 1956. 69 Johanesburški nadbiskup
Ángel Sixto Rossi, S.J. Argentina 11. kolovoza 1958. 67 Kordobski nadbiskup
Luis José Rueda Aparicio Kolumbija 3. ožujka 1962. 64 Bogotski nadbiskup
Grzegorz Ryś Poljska 9. veljače 1964. 62 Lodski nadbiskup
Stephen Ameyu Martin Mulla Južni Sudan 10. siječnja 1964. 62 Jubski nadbiskup
José Cobo Cano Španjolska 20. rujna 1965. 60 Madridski nadbiskup
Protase Rugambwa Tanzanija 31. svibnja 1960. 65 Taborski nadbiskup
Sebastian Francis Malezija 11. studenoga 1951. 74 Penanški biskup
Stephen Chow Sau-yan, S.J. Hong Kong 7. kolovoza 1959. 66 Hongkonški biskup
François-Xavier Bustillo, OFMConv. Francuska 23. studenoga 1968. 57 Biskup Ajaccija
Américo Aguiar Portugal 12. prosinca 1973. 52 Setubalski biskup
Diego Rafael Padrón Sánchez Venezuela 17. svibnja 1939. 86 Kumanski nadbiskup u miru
7. prosinca 2024. Carlos Castillo Mattasoglio Peru 28. veljače 1950. 76 Limski nadbiskup
Vicente Bokalic Iglic, C.M. Argentina 11. lipnja 1952. 73 Santiagodelesterski nadbiskup
Luis Cabrera Herrera, O.F.M. Ekvador 11. listopada 1955. 70 Gvajakvilski nadbiskup
Fernando Chomalí Garib Čile 10. ožujka 1957. 69 Santiagodečilski nadbiskup
Tarcisio Isao Kikuchi, S.V.D. Japan 1. studenoga 1958. 67 Tokijski nadbiskup
Pablo Virgilio David Filipini 2. ožujka 1959. 67 Kalokanski biskup
Ladislav Nemet, S.V.D. Srbija 7. rujna 1956. 69 Beogradski nadbiskup
Jaime Spengler, O.F.M. Brazil 6. rujna 1960. 65 Portoalegreški nadbiskup
Ignace Bessi Dogbo Obala Bjelokosti 17. kolovoza 1961. 64 Abiđanski nadbiskup
Jean-Paul Vesco, O.P. Alžir 10. ožujka 1962. 64 Alžirski nadbiskup
Dominique Mathieu, OFMConv. Iran 13. lipnja 1963. 62 Teheransko-isfahanski nadbiskup
Roberto Repole Italija 29. siječnja 1967. 59 Torinski nadbiskup
Baldassare Reina Italija 26. studenoga 1970. 55 Generalni vikar za Rim
Nadsvećenik Papinske bazilike Svetog Ivana Lateranskog
Frank Leo Kanada 30. lipnja 1971. 54 Torontski nadbiskup
Mykola Bychok, CSsR. Australija 13. veljače 1980. 46 Biskup melburnški
(Ukrajinska grkokatolička Crkva)
Domenico Battaglia Italija 20. siječnja 1963. 63 Napuljski nadbiskup

Kardinali đakoni

[uredi | uredi kôd]
KARDINALI ĐAKONI[c]
KonzistorijSlikaIme i prezimeGrbDržavaRođenDobSlužba
14. veljače 2015.
Dominique Mamberti Francuska 7. ožujka 1952. 74 Pročelnik Vrhovnog suda Apostolske signature
19. studenoga 2016.
Mario Zenari Italija 5. siječnja 1946. 80 Apostolski nuncij u Siriji
Kevin Joseph Farrell SAD 2. rujna 1947. 78 KAMERLENGO SVETE RIMSKE CRKVE
Pročelnik Dikasterija za laike, obitelj i život
Ernest Simoni Albanija 18. listopada 1928. 97 Svećenik Skadarsko-pultske nadbiskupije
28. lipnja 2018.
Luis Francisco Ladaria Ferrer, S.J. Španjolska 19. travnja 1944. 81 Pročelnik u miru Kongregacije za nauk vjere
Giovanni Angelo Becciu[d] Italija 2. lipnja 1948. 77 Pročelnik u miru Kongregacije za kauze svetaca
Konrad Krajewski Poljska 25. studenoga 1963. 62 Djelitelj milostinje Njegove Svetosti
Aquilino Bocos Merino, C.M.F. Španjolska 17. svibnja 1938. 87 Generalni poglavar u miru Kongregacije misionara sinova Bezgrješnoga Srca Marijina
5. listopada 2019. José Tolentino Calaça de Mendonça Portugal 15. prosinca 1965. 60 Pročelnik Dikasterija za kulturu i obrazovanje
Michael Czerny, S.J. Kanada 18. srpnja 1946. 79 Pročelnik Dikasterija za promicanje cjelovita ljudskog razvoja
Michael Louis Fitzgerald, MAfr. Ujedinjeno Kraljevstvo 17. kolovoza 1937. 88 Apostolski nuncij u miru u Egiptu
28. studenoga 2020. Mario Grech Malta 20. veljače 1957. 69 Generalni tajnik Biskupske sinode
Marcello Semeraro Italija 22. prosinca 1947. 78 Pročelnik Dikasterija za kauze svetaca
Mauro Gambetti, OFMConv. Italija 27. listopada 1965. 60 Generalni vikar za Vatikan
Nadsvećenik Papinske Bazilike sv. Petra
Predsjednik Radionice sv. Petra
Silvano Maria Tomasi, C.S. Italija 12. listopada 1940. 85 Posebni izaslanik za Suvereni viteški malteški red
Raniero Cantalamessa, OFMCap. Italija 22. srpnja 1934. 91 Propovjednik u miru Papinskoga doma
Enrico Feroci Italija 27. kolovoza 1940. 85 Upravitelj Svetišta Naše Gospe od Božanske ljubavi u Castel di Leva u Rimu
27. kolovoza 2022. Arthur Roche Ujedinjeno Kraljevstvo 6. ožujka 1950. 76 Pročelnik Dikasterija za bogoštovlje i stegu sakramenata
Lazarus You Heung-sik Južna Koreja 17. studenoga 1951. 74 Pročelnik Dikasterija za kler
Fernando Vérgez Alzaga, L.C. Španjolska 1. ožujka 1945. 81 Predsjednik u miru Papinskog povjerenstva za državu Vatikan
Gianfranco Ghirlanda, S.J. Italija 5. srpnja 1942. 83 Pokrovitelj Suverenog malteškog vojnog reda
Fortunato Frezza Italija 6. veljače 1942. 84 Kanonik kaptola papinske bazilike svetoga Petra
30. rujna 2023. Claudio Gugerotti Italija 7. listopada 1955. 70 Pročelnik Dikasterija za istočne Crkve
Víctor Manuel Fernández Argentina 18. srpnja 1962. 63 Pročelnik Dikasterija za nauk vjere
Emil Paul Tscherrig Švicarska 3. veljače 1947. 79 Apostolski nuncij u miru u Italiji i San Marinu
Christophe Pierre Francuska 30. siječnja 1946. 80 Apostolski nuncij u Sjedinjenim Američkim Državama
Ángel Fernández Artime, S.D.B. Španjolska 21. kolovoza 1960. 65 Proprefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
Agostino Marchetto Italija 28. kolovoza 1940. 85 Tajnik u miru Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika
7. prosinca 2024.
Angelo Acerbi Italija 23. rujna 1925. 100 Apostolski nuncij u miru
Rolandas Makrickas Litva 31. siječnja 1972. 54 Nadsvećenik papinske bazilike Svete Marije Velike
Timothy Radcliffe, O.P. Ujedinjeno Kraljevstvo 22. kolovoza 1945. 80 Magistar emeritus Reda propovjednika
Fabio Baggio, C.S. Italija 15. siječnja 1965. 61 Podtajnik Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja
George Koovakad Indija 11. kolovoza 1973. 52 Pročelnik Dikasterija za međureligijski dijalog
(Siro-malabarska katolička Crkva)

Strukturni prikaz

[uredi | uredi kôd]

Kardinali po papinskim imenovanjima

[uredi | uredi kôd]

Tablica prikazuje broj trenutnih kardinala koje su imenovali posljednja tri pape te kojem redu kardinalskog zbora pripadaju.

Papa Svi kardinali Kardinali izbornici
Br. Name KB KS KĐ Ukupno KB KS KĐ Ukupno
264.Ivan Pavao II.
(1978.–2005.)		 536041 0505
265.Benedikt XVI.
(2005.–2013.)		 458062 221023
266.Franjo
(2013.–2025.)		 411134149 38621110
Ukupno 1320534252 511221138

Kardinali po sui iuris mjesnim Crkvama

[uredi | uredi kôd]

Dok većina kardinala pripada Latinskoj Crkvi, koja obuhvaća veliku većinu katolika, dio kardinala pripada jednoj od 23 autonomne (sui iuris) istočne katoličke Crkve. Trenutno postoje osmorica istočnokatoličkih kardinala, od kojih su šestorica kardinali izbornici:

Mjesna sui iuris Crkva Svi kardinali Kardinali izbornici
Latinska Crkva 244132
Istočne katoličke Crkve Kaldejska katolička Crkva 11
Etiopska katolička Crkva 11
Maronitska Crkva 10
Rumunjska grkokatolička Crkva 10
Siro-malabarska katolička Crkva 22
Siro-malankarska katolička Crkva 11
Ukrajinska grkokatolička Crkva 11
Međuzbroj 86
Ukupno 252138

Kardinali po ustanovama posvećenog života ili družbama apostolskog života

[uredi | uredi kôd]

Trenutačno postoji 66 kardinala redovnika, od kojih je 36 kardinala izbornika iz 28 ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života.

Pokrata Ustanova ili družba Svi kardinali Kardinali izbornici
CJM Kongregacija Isusa i Marije (Eudisti) 10
CM Misijska družba (Lazaristi) 32
CMF Kongregacije misionara sinova Bezgrješnoga Srca Marijina (Klaretinci) 20
CS Kongregacija misionara svetog Karla Boromejskog (Skalabrinijanci) 21
CSC Kongregacija Svetoga Križa 10
CSSp Kongregacija Duha Svetoga 21
CSsR Kongregacija Presvetog Otkupitelja (Redemptoristi) 22
IMC Misionari Marije Utješiteljice 11
ISch Schönstattski pokret 10
ISPX Svjetovni institut Pija X. 11
IVD Voluntas Dei Institute 10
LC Kongregacija Kristovih legionara 11
MAfr Misionari Afrike (Bijeli oci) 10
MSC Misionari Presvetog Srca 11
OAR Red augustinskih rekolektanata 10
OCD Red bosonogih karmelićana 11
OCist Cistercitski red 11
OFM Red manje braće (Franjevci) 54
OFMCap Red manje braće kapucina (Kapucini) 52
OFMConv Red manje braće konventualaca (Koventualci) 33
OMI Misionari oblati Bezgrješne Marije (Oblati) 10
OMM Marijamitski maronitski red 10
OP Red propovjednika (Dominikanci) 53
OSA Red svetog Augustina (Augustinijanci) 11
PSS Svećenički red svetog Sulpicija (Sulpicijanci) 10
SDB Družba svetog Franje Saleškog (Salezijanci) 105
SJ Isusovački red (Isusovci) 94
SVD Družba Božje Riječi (Verbiti) 22
– Biskupijski svećenici 186102
Ukupno 252138

Kardinali po kontinentima

[uredi | uredi kôd]

Države su okupljene u kontinente općenito prema razredbi Ujedinjenih naroda; Sjeverna Amerika obuhvaća podregije Sjeverne Amerike, Srednje Amerike i Kariba, dok Južna Amerika obuhvaća preostalu podregiju istog imena.[10]

Statistički podatci o brojnosti katolika preuzeti su iz izdanja Annuarium Statisticum Ecclesiae iz 2021. godine.[11]

Kontinent Svi kardinali Karidnali izbornici Postotak u ukupnom broju katolika (2021.)
Broj Postotak Broj Postotak
Afrika 2911,5 % 1813,0 % 19 %
Sjeverna Amerika 3614,3 % 2014,5 % 21 %
Južna Amerika 3212,7 % 1813,0 % 27 %
Azija 3714,7 % 2417,4 % 11 %
Europa 11445,2 % 5439,1 % 21 %
Oceanija 41,6 % 42,9 % 1%
Ukupno 252100.0% 138100.0% 100%

Kardinali po državama

[uredi | uredi kôd]

Trenutno su 94 zemlje zastupljene u Kardinalskom zboru, uključujući 71 s barem jednim kardinalom izbornikom. Zemlje s najvećim brojem kardinala su Italija (51), SAD (17) i Španjolska (13). Među kardinalima izbornicima zemlje s najvećim brojem su Italija (17), SAD (10) i Brazil (7).

Država Kontinent Svi kardinali Kardinali izbornici
Albanija Europe 10
Alžir Afrika 11
Argentina Južna Amerika 84
Australija Oceanija 11
Austrija Europa 10
Bangladeš Azija 10
Belgija Europa 11
Bolivija Južna Amerika 10
Bosna i Hercegovina Europa 11
Brazil Južna Amerika 87
Burkina Faso Afrika 11
Češka Europa 10
Čile Južna Amerika 42
Demokratska Republika Kongo Afrika 11
Dominikanska Republika Sjeverna Amerika 10
Ekvador Južna Amerika 11
Salvador Sjeverna Amerika 10
Etiopija Afrika 11
Filipini Azija 53
Francuska Europe 85
Gana Afrika 11
Gvatemala Sjeverna Amerika 11
Gvineja Afrika 11
Haiti Sjeverna Amerika 11
Honduras Sjeverna Amerika 10
Hong Kong (Kina)[e] Azija 31
Hrvatska Europa 11
Indija Azija 65
Indonezija Azija 21
Irak Azija 11
Iran Azija 11
Irska Europa 10
Istočni Timor Azija 11
Italija Europa 5117
Izrael Azija 11
Japan Azija 22
Južnoafrička Republika Afrika 21
Južna Koreja Azija 21
Južni Sudan Afrika 11
Kanada Sjeverna Amerika 54
Kenija Afrika 11
Kolumbija Južna Amerika 31
Kuba Sjeverna Amerika 11
Laos Azija 10
Latvija Europa 10
Libanon Azija 10
Litva Europa 31
Luksemburg Europa 11
Madagaskar Afrika 11
Mađarska Europe 11
Malezija Azija 11
Mali Afrika 10
Malta Europa 11
Maroko Afrika 11
Mauricijus Afrika 10
Meksiko Sjeverna Amerika 62
Mjanmar Azija 11
Mongolija Azija 11
Mozambik Afrika 10
Nigerija Afrika 41
Nikaragva Sjeverna Amerika 11
Nizozemska Europe 11
Novi Zeland Oceanija 11
Njemačka Europe 63
Obala Bjelokosti Afrika 22
Pakistan Azija 11
Panama Sjeverna Amerika 10
Papua Nova Gvineja Oceanija 11
Paragvaj Južna Amerika 11
Peru Južna Amerika 31
Poljska Europe 54
Portugal Europe 64
Ruanda Afrika 11
Rumunjska Europe 10
Senegal Afrika 10
Singapur Azija 11
Sjedinjene Američke Države Sjeverna Amerika 1710
Slovenija Europe 10
Srbija Europe 11
Srednjoafrička Republika Afrika 11
Sudan Afrika 10
Španjolska Europe 136
Šri Lanka Azija 11
Švedska Europe 11
Švicarska Europe 22
Tajland Azija 21
Tanzanija Afrika 21
Tonga Oceanija 11
Uganda Afrika 10
Ujedinjeno Kraljevstvo Europe 43
Urugvaj Južna Amerika 11
Venezuela Južna Amerika 20
Vijetnam Azija 20
Zelenortska Republika Afrika 11
Ukupno 252138

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Dekan Kardinalskog zbora nosi naslov Suburbikarske biskupije Ostia ex officio, uz svoj izvorni naslov kada je prvi put imenovan kardinalom biskupom.[3][4][5]
  2. ↑ Papa Ivan Pavao II. objavio je 2003. da također imenuje jednoga kardinala tajno (in pectore). To bi imenovanje imalo učinka da je ime objavljeno prije papine smrti. Vatikanski je glasnogovornik 6. travnja 2005. objavio da papa Ivan Pavao II. nije obznanio ime tog kardinala prije svoje smrti, i da je time imenovanje bilo bez učinka.
  3. ↑ Kardinali-đakoni imaju pravo prijaviti se za prijelaz u red kardinala-svećenika, nakon što su deset godina bili kardinali-đakoni.
  4. ↑ Odrekao se kardinalskih prava i povlastica 24. rujna 2020.
  5. ↑ Hong Kong je posebno upravno područje Narodne Republike Kine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Ivan Pavao II. 22. veljače 1996. Universi Dominici Gregis (Apostolska konstitucija) (latinski). Sveta Stolica
  2. ↑ Wooden, Cindy. 8. listopada 2024. Statistically speaking: How pope's choices change College of Cardinals [Statistički govoreći: Kako papin izbor mijenja kardinalski kolegij] (engleski). Biskupska konferencija SAD-a. Catholic News Service
  3. 1 2 3 4 5 The College of Cardinals General Documentazion [sic] (engleski). Holy See Press Office. 17. veljače 2014. The Cardinals of the Holy Roman Church. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2018. Pristupljeno 20. siječnja 2018.
  4. ↑ Pio X. 5. svibnja 1914. Edita a Nobis (PDF) (Motu proprio). Acta Apostolicae Sedis (latinski). VI. Vatikanska izdavačka kuća. Rome. str. 219–220. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 11. listopada 2017. Pristupljeno 16. veljače 2018. Prenosi Sveta Stolica
  5. 1 2 Cardinal Bishops. EWTN. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2021. Pristupljeno 3. rujna 2022.
  6. ↑ Rescriptum ex Audientia Ss.mi: Rescriptum of the Holy Father Francis by which he has decided to co-opt into the Order of Bishops, equating them in all respects with the Cardinals holding the title of a suburbicarian Church, Cardinals Parolin, Sandri, Ouellet and Filoni (engleski). Tiskovni ured Svete Stolice. 26. lipnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2018. Pristupljeno 26. lipnja 2018.
  7. ↑ Rescriptum ex Audientia Ss.mi: Rescritto del Santo Padre Francesco con cui ha deciso di cooptare nell'Ordine dei Vescovi, equiparandolo in tutto ai Cardinali insigniti del titolo di una Chiesa suburbicaria, l'Em.mo Cardinale Luis Antonio G. Tagle [Rescriptum ex Audientia Ss.mi: Rescript of the Holy Father Francis, by which he decides to co-opt into the Order of Bishops His Eminence Cardinal Luis Antonio G. Tagle, equating him in all respects to the Cardinals who have been awarded the title of a suburbicarian Church] (talijanski). Tiskovni ured Svete Stolice. 1, svibnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 1 May 2020. Pristupljeno 1 May 2020 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |datum= (pomoć)
  8. ↑ Cardinal Priests. EWTN. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2021. Pristupljeno 3. rujna 2022.
  9. ↑ Cardinal Deacons. EWTN. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2022. Pristupljeno 3. rujna 2022.
  10. ↑ Methodology (engleski). Statistički odsjek Ujedinjenih naroda. Geographic Regions. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2017. Pristupljeno 1. siječnja 2023.
  11. ↑ Pubblicati l'Annuario Pontificio 2023 e l'Annuarium Statisticum Ecclesiae 2021. L'Osservatore Romano (talijanski). 3. ožujka 2023. Pristupljeno 3. ožujka 2023.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kardinalski_zbor&oldid=7403068"