Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.

Primijenjena etika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Primijenjena etika odnosi se na praktičnu primjenu moralnih razmatranja.

To je etika usredotočena na djela stvarnoga svijeta i njihova moralna razmatranja u područjima privatnoga i javnog života, zanimanja, zdravlja, tehnologije, zakona i poduzetništva.[1] Bioetička zajednica bavi se identificiranjem korektnoga pristupa moralnim pitanjima znanosti o životu, kao što su: eutanazija, pobačaj ili upotreba ljudskih embrija u istraživanju.[2] Ekološka etika bavi se ekološkim pitanjima, poput odgovornosti vlade i poduzeća, da smanje zagađenje. Poslovna etika obuhvaća pitanja, odnosa zaposlenih i poslodavaca.

Primijenjena etika proširila je opseg etičkih studija izvan područja akademskoga filozofskoga diskursa.[3] Polje primijenjene etike, u njegovom današnjem obliku, proisteklo je iz rasprava o brzom medicinskom i tehnološkom napretku tijekom ranih 1970.-ih i sada je uspostavljeno kao poddisciplina moralne filozofije. Međutim, primijenjena etika je po svojoj prirodi multidisciplinarni predmet, jer zahtjeva specijalizirano razumijevanje potencijalnih etičkih pitanja u područjima kao što su: medicina, poduzetništvo ili informacijska tehnologija. U današnje vrijeme, etički kodeksi ponašanja postoje u gotovo svakoj profesiji.[4]

Primijenjeni etički pristup ispitivanju moralnih dilema može poprimiti mnoštvo različitih oblika. Jedan od najutjecajnijih i najčešće korištenih pristupa u bioetici i zdravstvenoj etici je četveroprincipni pristup koji su razvili Tom Beauchamp i James Childress.[5] Njihov pristup, koji se obično naziva principlizam, uključuje razmatranje i primjenu četiri prima facie etička principa: autonomija, nezlonamjernost, dobročinstvo i pravda.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://www.oxfordbibliographies.com/view/document/obo-9780195396577/obo-9780195396577-0006.xml Preuzeto 18. listopada 2021.
  2. https://plato.stanford.edu/entries/stem-cells/ Preuzeto 18. listopada 2021.
  3. Bayertz, K. (2002.) Self-enlightenment of Applied Ethics, in: Chadwick, R and Schroeder, D. (eds.) Applied Ethics, Vol1. 36-51, London: Routledge
  4. Giorgini, V., Mecca, J. T., Gibson, C., Medeiros, K., Mumford, M. D., Connelly, S., & Devenport, L. D. (2015). Researcher perceptions of ethical guidelines and codes of conduct. Accountability in research, 22(3), 123-138.
  5. Beauchamp, T. L. and Childress, J. F. (1994) Principles of medical ethics, New York: Oxford University Press.