Privjetrinski prolaz

Koordinate: 20°00′N 73°45′W / 20°N 73.75°W / 20; -73.75
Izvor: Wikipedija
Privjetrinski prolaz
Otoci Kuba (gore lijevo) i Hispaniola (dolje desno)
Položaj
Koordinate20°00′N 73°45′W / 20°N 73.75°W / 20; -73.75
Države
Fizikalne osobine
Širina 
 • Najveća80 km
Dubina 
 • Prosječna1.700 m
Privjetrinski prolaz na zemljovidu Velikih Antila
Privjetrinski prolaz
Privjetrinski prolaz
Privjetrinski prolaz na zemljovidu Velikih Antila
Zemljovid

Privjetrinski prolaz (fra. Passage au Vent; špa. Paso de los Vientos) je tjesnac u Karipskom moru, između otoka Kube i Hispaniole. Tjesnac se konkretno nalazi između najistočnije regije Kube i sjeverozapada Haitija.[1] Prolaz je širok 80 km, a ima graničnu dubinu od 1,700 m.

S otokom Navassa na svom južnom pristupu, prolaz povezuje Atlantski ocean s Karipskim morem i nalazi se na izravnom putu plovidbe između Panamskog kanala i istočne obale Sjedinjenih Država[1] I s istočnog vrha kubanske provincije Guantánamo, i sa zapadnog vrha haitijskog departmana Nord-Ouest, moguće je vidjeti svjetla s druge strane prolaza.[2]

Teritorijalni spor[uredi | uredi kôd]

Pomorska granica između Kube i Haitija

Desetljećima su Kuba i Haiti vodili spor oko definiranja morske granice između dviju država. Godine 1977. su napokon postigli Sporazum o njihovoj pomorskoj granici kojim je uspostavljena službena granica.

Geologija[uredi | uredi kôd]

Rasjedna zona Septentrional-Oriente prolazi kroz Privjetrinski prolaz od južne obale Kube do sjeverne obale Hispaniole. Tijekom holocena stopa klizanja između ova dva otoka bila je 9 ± 3 mm/godina. Septentrijski rasjed proteže se istočno barem do još uvijek aktivnog rasjeda Mona u prolazu Mona, gdje se događa širenje između Hispaniole i Portorika.[3] Posljednje puknuće ovog rasjeda dogodilo se 1842. godine; potres i tsunami koji su nastali uništili su Cap Haitien. Značajna seizmička opasnost i dalje postoji na ovom rasjedu.

Područje Privjetrinskog prolaza detaljno je proučavano na putovanju E/V Nautilusa u kolovozu 2014. uz pomoć ROV -a Hercules.[4] Ova ekspedicija omogućila je mjerenja cirkulacije vode kroz tjesnac, kao i promatranje životinjskog svijeta na dubokom kontinentalnom pojasu.

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Riley, Shannon Rose. 2006. Imagi-Nations in black and white: Cuba, Haiti, and the performance of difference in United States national projects, 1898–1940 (disertacija). University of California, Davis. str. 50. OCLC 191680434. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. ožujka 2012.
  2. Lapidus, Benjamin L. "Stirring the Ajiaco: Changüí, Son, and the Haitian Connection." In Cuban Counterpoints: The Legacy of Fernando Ortiz, edited by Mauricio A. Font and Alfonso W. Quiroz, 237-45. Lanham: Lexington Books, 2005.
  3. Symithe, S.; Calais, E.; Chabalier, J. B.; Robertson, R.; Higgins, M. 2015. Current block motions and strain accumulation on active faults in the Caribbean. Journal of Geophysical Research: Solid Earth. 120 (5): 3748–3774. Bibcode:2015JGRB..120.3748S. doi:10.1002/2014JB011779
  4. Bell, Katherine. 1. ožujka 2015. Brennan, Mike; Raineault, Nicole (ur.). New Frontiers in Ocean Exploration: The E/V Nautilus 2014 Gulf of Mexico and Caribbean Field Season. Oceanography. doi:10.5670/oceanog.2015.supplement.01