Rat za hrvatsko-ugarsku krunu 1440.
Rat za hrvatsko-ugarsku krunu 1440. bio je građanski rat u Hrvatsko-Ugarskoj.
Okolnosti
Poljski mladi kralj Vladislav I. Jagelović od prvih je dana krunidbe nailazio na opstrukcije, kako sa strane dijela plemstva, tako i od crkvenih struktura.
1440. godine Vladislavu je ponuđena hrvatsko-ugarska kruna. Prihvatiti tu krunu značilo je brojne probleme povezane s osmanskom opasnošću. S druge strane, udovica posljednjega hrvatsko-ugarskog kralja, Alberta II. Habsburgovca, Elizabeta, nastojala je zadržati krunu za svoje još nerođeno dijete (Ladislav V. Posmrtni). [1]
Vladislav I. je prihvatio hrvatsko-ugarsku krunu. Početna diplomatska neslaganja izrodila su se u oružani sukob koji je potrajao dvije godine. Među pristaše Vladislava I. bio je papa Eugen IV. koji mu je bio dao snažnu potporu, u zamjenu za pomoć oko organiziranja križarskoga pohoda protiv Turaka.
Hrvatski ban Matko Talovac doveo je Vladislava I. u hrvatske krajeve. Gotovo jedini moćnici koji su ostali na Elizabetinoj strani bili su Ulrik II. Celjski i Ivan Giskra. Kraljica Elizabeta imenovala je mačvanskog bana Ladislava Garu koji je sakupio vojsku. U sukobi s Ivanom Hunjadijem ta je vojska bila razbijena.[2]
Posljedice
Već 1441. Turci su upadima među pokrajine između Save i Drave.[2] Nakon stabiliziranja situacije u Hrvatsko-Ugarskoj, kralj Vladislav se je upustio u dvogodišnji rat protiv Osmanskoga Carstva 1443. i 1444. godine, prekinuvši dogovoreno desetogodišnje primirje. U bitci kod Varne 10. studenog 1444. Vladislav I. je poginuo.
Izvori
- ↑ Mladen Švab (1989): Celjski, Ulrik II (Ulrich, Ulrih), Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 31. svibnja 2016.
- ↑ a b Dragutin Seljan: Google Knjige Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti Ogledalo zemlje, na kojoj pribiva narod ilirsko-slavjanski sa opisanjem berdah, potokah, gradovah i znatnih městah polag sadanjeg stališa, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloženim krajobrazom iliti mapom, Dio I. (pokrajine austriansko-ilirske), str. 167.