Ratni zločini na Banovini 1991. – 1992.
 |
Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor! |
Kronologija[uredi | uredi kôd]
Ljeto i rana jesen 1991. bile su iznimno traumatične za Hrvate na Banovini i Pokuplju.
Lipanj[uredi | uredi kôd]
Već 26. lipnja prva agresija srbočetnika na sisačko-banijskoj regiji započela je napadom srpskih paravojnih skupina na policijsku postaju Hrvatske policije u Glini. Jednu je organizirao Dušan Jović. U akciji je pobunjenim Srbima pristigla u neposrednu blizinu mjesta sukoba pristiže i tenkovska postrojba JNA prije nego što su došle regularne postojbe MUP RH (sisačke pješačke postrojbe ZNG-a i policije). Dvoje Hrvata je poginulo, a desetak osoba je ranjeno. Iz osvojene policijske postaje četnici su odveli 13 hrvatskih branitelja u zatočeništvo u zloglasni kninski zatvor gdje su ih zvjerski mučili.
Srpanj[uredi | uredi kôd]
15. srpnja su postrojbe JNA iz tenkova pucalo po MUP-u RH Dragotincima i Kraljevčanima. Tad su prvi put izravno napali hrvatske civile, snage MUP-a i Zbora narodne garde- Pučanstvo H. Čuntića, Kraljevčana, Dragotinaca i Prnjavora, pod jakom mitraljeskom i minobacačkom paljbom kreće u zbjeg prema Petrinji, gdje privremeno utočište nalazi oko 800 žitelja iz tih sela. 16. srpnja JNA i četnici minobacačima napali Gornji Viduševac kod Gline. 17. srpnja su četnici iz Drljača i Četvrtkovca napali Komarevo, a istog dana su napali Hrvatsku Kostajnicu automatskim oružjem.[1]
25. je srpnja prekinut promet na pruzi Sisak Predgrađe - Petrinja - Karlovac. 26. srpnja JNA tenkovima napali policijsku postaju u Glini i Jukinac, dio grada prema Petrinji nastanjenog uglavnom Hrvatima. Istog i sljedećeg dana MUP i ZNG su Hrvatima iz Gline i Jukinca omogućile povući se na drugu stranu rijeke Gline prema Gornjem i Donjem Viduševcu. Glina je tako pala pod JNA i četnika, a JNA je u Jukincu uništila više od 40 hrvatskih kuća. Istog su dana srpski pobunjenici u Kuljanima masakrirali dio zarobljene skupine nekoliko hrvatskih civila, a istog dana u Zamlaču i Kozibrodu masakrirali hrvatske policajce, mještane hrvatske nacionalnosti protjerali, goneći ih ispred sebe kao živi štit, usput paleći i razarajući stambene i gospodarske objekte ovih ljudi.[1] 27. srpnja su napali hrvatska sela u Pounju, Strugu i Zamlaču, pritom masakrirajući u Struzi zarobljene ranjene pripadnike MUP-a, a iz Gline su do kraja potisnuli hrvatsku policiju. Počinje zbjeg Hrvata iz Pounja. 29. srpnja je potpuno prekinut promet na pruzi Sisak predgrađe - Sunja - Bosanski Novi i na pruzi Sunja - Novska. Od 30. srpnja JNA zrakoplovstvom napala Hrvatsku Kostajnicu, pri čemu je uništila novu zgradu škole, zgradu Doma zdravlja i nekoliko stambenih zgrada. Sutradan su se hrvatska policija i stanovnici povukli iz grada.[1]
Kolovoz[uredi | uredi kôd]
Zbog sveopće loše situacije predsjednik RH dr Franjo Tuđman 1. kolovoza Odlukom je ustanovio Regionalni krizni štab za Baniju, Posavinu i Moslavinu. Za predsjednika imenovao je Ivana Bobetka.[1]
16. kolovoza su četnici u Čuntiću i Dragotincu ubili i ranili više hrvatskih civila. 18. kolovoza četnici su minobacačima napali sela Maju i Svračicu. Nenaoružan su Hrvate u tim selima maltetirali, imovinu im opljačkali i popalili a kuće razorili.[1] 20. kolovoza napali su Sunju i Komarevo. 22. kolovoza Hrvatska Kostajnica po prvi put je napadnuta s teritorija BiH, iz Bosanske Kostajnice. Napadnuta je minobacačima i topništvo.[1] 25. kolovoza je sam predsjednik RH posjetio Banovinu, obišavši bojišnicu kod Pecki, Petrinje, Siska i Hrv. Kostajnice.[1] 26. kolovoza zrakoplovstvo JNA bombardiralo je Sunju, a istog dana četnici iz Hrastovca zauzeli su hrvatsko selo Stazu kod Sunje, opljačkali i spalili sve hrvatske kuće. Hrvati iz tog sela je pošlo u zbjeg. 29. kolovoza su četnici i JNA spalili većinski hrvatsko selo Skelu kod Gline.[1] 31. kolovoza JNA je napala industrijsku zonu grada Siska.[1]
Rujan[uredi | uredi kôd]
2. rujna je potpukovnik JNA zaprijetio hrvatskim snagama, a potom i ostvario prijetnje pucanjem po Petrinji. Do 19.50 otvoreni napad JNA granatama i tenkovskim projektilima po vili Gavrilović, vrtiću, crkvi sv. Lovre, srednjoškolskom centru, općinskom sudu, zgradi Općine, nekoliko gospodarskih objekata (radionica Slavijatransa, Gavrilovićev silos hrane, tvornica obuće, zgrada bolnice, više stambenih i stambeno-poslovnih zgrada). Grad je pretrpio svoje najveće razaranje u povijesti.[1]
3. rujna borbe se vode oko Pecaka. ZNG je uspjela zauzeti vojno-skladišni prostor JNA Barutana, prva osvojena vojarna JNA u Hrvatskoj.[1]
7. je rujna JNA napala strateški bitno naselje Taborište kraj Petrinje. ZNG se morao povući.[1] 8. rujna tenkovi JNA iz vojarne V. Gaćeša smjestili su se na položaja prema Kotar šumi, nedaleko od Petrinje, a tijekom dana JNA je napadala hrvatske snage u Hrastovici i Peckom. 9. rujna srpski su rezervisti napali Hrastovicu. Križ je napadnut istog dana. U Sisku uveden policijski sat i zamračenje.[1]
12. rujna pobunjeni Srbi i JNA su ušle u Hrvatsku Kostajnicu, a sljedećeg su se dana predali hrvatski branitelji jedinicama TO Bosanske Kostajnice. JNA je ušla u gospodarske objekte tvornice Gavrilović u Petrinji.[1] 14. rujna pobunjeni Srbi napali su Topusko, JNA je napala Petrinju, a Hrv. Kostajnica se do kraja predala. Dio branitelja se predao agresoru te je odveden u logor Manjaču kod Banje Luke, dok se drugi dio branitelja probio kroz neprijateljski obruč. Četnici u Petrinji zarobili i strijeljali 14 pripadnika MUP-a i ZNG-a.[1]
16. rujna iz vojarne Vasilij Gaćeša JNA minobacačima napala Petrinju, Brest, Mošćenicu i Praćeno, pješaštvom je ušla u Petrinju, dok su se hrv. snage držale oko zaobilaznice u Petrinji, te Češkom selu i Drenčini. Oštetila je još nekoliko gospodarskih objekata Gavrilovića i drvne industrije Finel, ne dopustivši gašenje požara. HV je uništio radarski sustav u vojno-raketnoj bazi Šašina Greda kod Siska te osvojila tu bazu JNA.[1]
JNA je 18. rujna zauzela Petrinju, a tamošnje civilno i vojno (17 masakriranih gardista na položajima oko nove bolnice)[2] hrvatsko stanovništvo smaknuto[3] ili izbjeglo prema Sisku i Zagrebu,[4]
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p HIC Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2015. (Wayback Machine) RATNI ZLOČINI SRPSKIH VOJNIH I PARAVOJNIH POSTROJBI U ZAPADNOJ SLAVONIJI I BANOVINI 1991. - 1995.
- ↑ HIC Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2015. (Wayback Machine) RATNI ZLOČINI SRPSKIH VOJNIH I PARAVOJNIH POSTROJBI U ZAPADNOJ SLAVONIJI I BANOVINI 1991. - 1995.
- ↑ Nova grobnica: Na tijela hrvatskih civila bacili životinjske lešine OBJAVA: 15.03.2012. Na ovom području pobijeno je 1600 civila, od toga 14-ero djece. Među njima je najmlađi imao samo dvije i pol godine
- ↑ Stephen Engelberg. 31. srpnja 1991. A Day of Terror and Death on a Serb-Croat Divide. New York Times. Pristupljeno 14. rujna 2010.On Monday, the army stood guard as the villagers of Struga formed a convoy of tractors and set out for Sisak, a Croatian city about 25 miles north. The refugees, with a few scattered belongings in carts, traveled a circuitous route to avoid the Serbian towns. They arrived in Sisak today, greeted by small crowds of tearful local residents. "It was a human wall," said Melita Blazevic, a 20-year-old Croat who described how she was pulled from her house by Serbian schoolmates and beaten."