Razgovor:Šelak

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Ovo je jubilarni 154.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Šelak.
Rad na člancima
Pismohrane:

Neke od različitih boja šelaka.
Crtež kukca Kerria lacca i njegovih šelakovih cijevčica (nacrtao Harold Maxwell-Lefroy).

Šelak (njem. Schellack < niz. schellak, od staroniz. schel: ljuska) je prirodna plastomerna smola koja nastaje ubodom ženke štitne uši (lat. Coccus lacca), u grane različita istočnoindijskoga drveća, uglavnom na vrstama Ficus religiosa, Ficus bengalensis i Ficus laccifera iz porodice dudova (murva) Iz ozljede curi balzam, koji se, kada se osuši, struže s grana (sirovi šelak). Crvene je boje od boje kukaca. Ispiranjem vodom, uklanjanjem voska alkoholom i pretaljivanjem sirovoga šelaka dobivaju se svijetle vrste. Na tržište dolazi u obliku tankih pločica i listića žute do tamnonarančaste boje. Može se vrlo dobro glačati, pa se, otopljen u špiritu, često rabi za poliranje drva. Sastojak je nekih ljepila, lakova, tuševa i sprejeva za kosu, služi za izradbu dugmadi, primjenjuje se i za električnu izolaciju. [1]

Povijest[uredi kôd]

Šelakova ploča za reprodukciju pri 78 obrtaja

Prvo spominjanje šelaka nalazimo u Indiji,u tekstovima starosti oko 3000 godina. Prvo spominjanje šelaka u europskoj literaturi nalazimo 1596.,kada ga spominje Jan Huygen van Linschoten.Istočno indijska kompanija počinje ga uvoziti u Europu od 17. stoljeća.Za politiranje namještaja počinju ga početkom 19.stoljeća koristiti francuzi,te se ova praksa vrlo brzo proširila.Korišten je i za izradu gramofonskih ploča,sve do pedesetih godina prošlog stoljeća.

Sastav[uredi kôd]

Sastoji se od 70 do 90 % smole, 1 do 10 % obojenih tvari, 5 % voska, te 2 do 5 % glutena.

Uporaba u konzerviranju restauriranju[uredi kôd]

Danas se na nekritičku uporabu šelakove politure u konzerviranju restauriranju antiknog namještaja više ne gleda blagonaklono. Šira uporaba počinje tek nakon 1800. godine,pa je kod nas još uvijek rašireno politiranje baroknog i rokoko namještaja nema povijesne osnove,osim u slučajevima gdje je njegovo korištenje na predmetu i znanstveno potvrđeno.

Receptura šelakove politure[uredi kôd]

Restauratorica politira stol

60 g šelaka otopiti u 250 mll etanola

  • Punilo za pore: 100 g šelaka otopi u 100 etanola,te na kraju pomiješaj sa 75 - 100 gr bimštajna

Zanimljivosti[uredi kôd]

U Indiji ga se sve do danas koristi u izradi zlatnog nakita (tkz.kundan nakit).Može se koristiti i za lakiranje prehrambenih artikala(tada se deklarira kao dodatak E-904).Osim u alkoholu može ga se otapati u boraksu,no ovaj lak nema izuzetne osobine koje posjeduje u alkoholu otopljena varijanta (boraks šelak,vodeni šelak).Osim kao lak za namještaj koristi ga se kao lak za violine,gitare,te klavire i pijanina. Koristi se i u pirotehnici kao goriva tvar.

Dodatna literatura[uredi kôd]

Sam Allen (1994). Classic Finishing Techniques. New York: Sterling Publishing.

Vanjske poveznice[uredi kôd]

http://www.ebenisterie-tutin.com/uk/vt.html



Izvori[uredi kôd]

  1. šelak, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.