Razgovor:Dijagnostika

Dijagnostika je postupak kojim se definiše bolest ili patološko stanje, odnosno proces koji vodi do dijagnoze bolesti. U tom procesu ljekar se rukovodi simptomima i znakovima bolesti. Pod simptomima se podrazumijevaju tegobe koje sam bolesnik primjećuje, dok znakove bolesti ljekar uočava na pacijentu.

Proces dijagnostike se sastoji od:

1. anamneze,

1. fizikalnog pregleda i

1. ostalih dijagnostičkih metoda.

Anamneza

Podrobniji članak o temi: Anamneza (medicina)

Anamneza (grč. mnesis – sjećanje) je ciljani razgovor, kojim ljekar iz pacijentovog iskaza saznaje ono što je bitno za postavljanje dijagnoze. Anamneza se sastoji iz:

• -{Anamnesis morbi}- (lat. morbus – bolest) - zapažanja samog pacijenta od trenutka kada je bolest počela da ga muči do trenutka pregleda;

• -{Anamnesis familliae}- (obiteljska povijest bolesti) bolesti od kojih su bolovali članovi obitelji bolesnika

• -{Anamnesis vitae}- (lat. vita) - život) - sjećanje na druge bolesti od kojih je bolesnik bolovao ili eventualno još boluje u životu.

Nekad zbog prirode bolesti nije moguća komunikacija sa bolesnikom (nesvijest, malodobnost, duševne bolesti itd), pa se anamneza uzima od trećeg lica (rodbina, staratelj) i tako uzeta anamneza se zove heteroanamneza (grč. heteros}} - drugi).

Fizikalni pregled

Fizikalni pregled je prikupljanje informacija o stanju zdravlja bolesnika čulima ljekara. Prilikom fizikalnog pregleda koriste se samo najosnovniji medicinski instrumenti: fonendoskop, manometar, neurološki čekić, stetoskop, povećalo itd.

Načini fizikalnog pregleda su:

• inspekcija - pregled gledanjem;

• auskultacija – slušanje, osluškivanje;

• perkusija - lupkanje. Lupkanjem određenih dijelova tijela bolesnika proizvode se različiti zvukovi ili pokreti tijela na osnovu kojih se donosi određeni zaključak;

• palpacija - pipanje.

Ovo su osnovne metode. Postoji čitava paleta kombinovanih metoda i „trikova“ zbog kojih, i pored napredovanja nauke i tehnike, fizikalni pregled ljekara i dalje čini osnovnu dijagnostičku metodu. Iako se u literaturi ne navodi kao poseban metod, čulo mirisa je itekako važno u postavljanju dijagnoze. Neki ljekari smatraju da je intuicija posebni oblik mišljenja koji se stiče iskustvom i koji dovodi do dijagnoze bez jasnog uzročno posljedičnog niza u misaonom procesu.

Ostale dijagnostičke metode

Ostale dijagnostičke metode počinju da dobijaju na značaju u 20. stoljeću, naglim razvojem kemije, fizike i tehničkih nauka, i danas predstavljaju neodvojivi dio procesa dijagnostike većine bolesti i patoloških stanja. Primjeri:

• biokemijske analize

• histopatološka dijagnostika

• mikrobiološka dijagnostika

• genetička dijagnostika

• rendgen dijagnostika

• primena radioizotopa

• nuklearna magnetna rezonanca

• elektrokardiografija, elekrtoencefalografija, elektromiografija

• endoskopija i sl.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!