Razgovor:Dijagnostika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Dijagnostika.
Rad na člancima
Pismohrane:

Dijagnostika je postupak kojim se definiše bolest ili patološko stanje, odnosno proces koji vodi do dijagnoze bolesti. U tom procesu ljekar se rukovodi simptomima i znakovima bolesti. Pod simptomima se podrazumijevaju tegobe koje sam bolesnik primjećuje, dok znakove bolesti ljekar uočava na pacijentu.


Proces dijagnostike se sastoji od:

  1. anamneze,
  1. fizikalnog pregleda i
  1. ostalih dijagnostičkih metoda.


Anamneza[uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Anamneza (medicina)

Anamneza (grč. mnesis – sjećanje) je ciljani razgovor, kojim ljekar iz pacijentovog iskaza saznaje ono što je bitno za postavljanje dijagnoze. Anamneza se sastoji iz:

  • -{Anamnesis morbi}- (lat. morbus – bolest) - zapažanja samog pacijenta od trenutka kada je bolest počela da ga muči do trenutka pregleda;
  • -{Anamnesis familliae}- (obiteljska povijest bolesti) bolesti od kojih su bolovali članovi obitelji bolesnika
  • -{Anamnesis vitae}- (lat. vita) - život) - sjećanje na druge bolesti od kojih je bolesnik bolovao ili eventualno još boluje u životu.


Nekad zbog prirode bolesti nije moguća komunikacija sa bolesnikom (nesvijest, malodobnost, duševne bolesti itd), pa se anamneza uzima od trećeg lica (rodbina, staratelj) i tako uzeta anamneza se zove heteroanamneza (grč. heteros}} - drugi).


Fizikalni pregled[uredi kôd]

Fizikalni pregled je prikupljanje informacija o stanju zdravlja bolesnika čulima ljekara. Prilikom fizikalnog pregleda koriste se samo najosnovniji medicinski instrumenti: fonendoskop, manometar, neurološki čekić, stetoskop, povećalo itd.


Načini fizikalnog pregleda su:

  • perkusija - lupkanje. Lupkanjem određenih dijelova tijela bolesnika proizvode se različiti zvukovi ili pokreti tijela na osnovu kojih se donosi određeni zaključak;


Ovo su osnovne metode. Postoji čitava paleta kombinovanih metoda i „trikova“ zbog kojih, i pored napredovanja nauke i tehnike, fizikalni pregled ljekara i dalje čini osnovnu dijagnostičku metodu. Iako se u literaturi ne navodi kao poseban metod, čulo mirisa je itekako važno u postavljanju dijagnoze. Neki ljekari smatraju da je intuicija posebni oblik mišljenja koji se stiče iskustvom i koji dovodi do dijagnoze bez jasnog uzročno posljedičnog niza u misaonom procesu.


Ostale dijagnostičke metode[uredi kôd]

Ostale dijagnostičke metode počinju da dobijaju na značaju u 20. stoljeću, naglim razvojem kemije, fizike i tehničkih nauka, i danas predstavljaju neodvojivi dio procesa dijagnostike većine bolesti i patoloških stanja. Primjeri:


Esculaap4.svg    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!