Razgovor:Mohammed Reza Pahlavi

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Mohammed Reza Pahlavi.
Rad na člancima
Pismohrane:

Slika[uredi kôd]

Kriva slika uz članak. Ovo je Reza Shah a ne Mohammed Reza. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Alpha Centaury (razgovordoprinosi) 21. svibnja 2007., 00:58:36 (srednjoeuropsko vrijeme)

Riješeno Riješeno slika je promjenjena --Suradnik13 10:37, 21. svibanj 2007. (CEST)

Premještanje[uredi kôd]

Prijevod imena Mohammed u Muhamed? To je nepotrebno. Neki nazivi imaju svoju službenu transkripciju na latinično pismo. Drugo je s transliteracijom ćirilice. -- Bugoslav (razgovor) 22:12, 8. prosinca 2010. (CET)[odgovori]

Nije riječ o ćirilici ili latinici već perzijskom pismu (محمد رضا پهلوی‎). Isto vrijedi i za slučaj iranskog predsjednika; nije Mahmoud Ahmadinejad već - Mahmud Ahmedinedžad. Slični slučajevi su i Jichak Rabin (hebrejski), Jaser Arafat (arapski), itd. --Orijentolog (razgovor) 04:06, 10. prosinca 2010. (CET)[odgovori]
Tako se jednostavno ne radi. Ako te osobe imaju uvriježen način transkripcije na latinično pismo - i to u svojim zemljama, onda se tu nema što mijenjati.
Takvo "prevođenje" se zbiva samo s ćirilicom. Nema tu što raditi Matičin pravopis, a još manje ovakva premještanja. Za Yassera nikad ne bih napisao Jaser. Za Rabina ima "izvor", ali se to isto ne može smatrati točnim.
Toliko za sad, -- Bugoslav (razgovor) 04:40, 10. prosinca 2010. (CET)[odgovori]
Je li postoji utvrđena transkripcija/transliteracija za perzijski? Više zbilja ni sam nisam pametan jer nije mi jasno ni zašto je George Bush kod nas George Bush (a ne Jure Grm), a George VI. je Đuro VI. --Orijentolog (razgovor) 14:27, 10. prosinca 2010. (CET)[odgovori]

Wikipedija:Kafić/Arhiv 48#Vladarska imena i Razgovor:Đuro VI.

Pročitao sam dvije gore navedene rasprave, razumijem što se želi i jednim i drugime. Ja bih dodao sljedeće. LZMK je vjerojatno samo nastavio niz. To je jedna od mogućnosti, a nastavljanjem niza se ispituje je li učenik spreman za osnovnu školu (Volf, Nikola. Psihološki testovi u psihijatriji, Beograd : Naučna knjiga, 1965.).

Proleksisova enciklopedija ima Arafat, Jaser (ispod slike Yaser), ali isto tako ima Rabin, Yitzhak te Peres, Shimon (pr. prezime Perski), Shrewsbury, Charles Talbot, Duke of. Zaključno, jedno su političari, koji su se na bilo koji način došli do položaja, a drugo su vladari. Što se tiče Pahlavija, njemu u toj enciklopediji piše Pahlavi, Mohammed Reza. To znači kako bi Đuro VI. bio iznimka koja potvrđuje pravilo.

Za vladare koji su vladali prije razdoblja drugoga svjetskoga rata, i ako su im vladarska imena pohrvaćena, te su pod tim pohrvaćenim nazivima poznati u našoj povjesnici – za njih postoji opravdanje porabe tih imena. Dok za ostale takvoga opravdanja ne nalazim, niti u pravopisu niti u tradiciji.

Po meni, izraz je poštovanja rabiti osobno ime kakvo je ta osoba sama dobila u svojoj državi. Tamo se treba tražiti potvrda za uvriježenost nekog vladarskog imena. Političarima ne treba pohrvaćivati imena. Što se tiče ćirilice, narodi koji pišu ćirilicom pretvaraju u njihov pismeni sustav, i tu postoji reciprocitet. Tu je transliteracija (preslovljavanje) obvezno.

Što se tiče Đure VI. (OE, 2. sv. : C – Fob, 1977., str. 469.), očigledno je kako se njegovo vladarsko ime samo nastavilo iz onih vremena kad se pohrvaćivalo nazive većine (i to europskih) vladara. Isto može biti dobro rješenje, ali i ne mora. Naime, pape su na neki način povezani s hrvatskim narodom, obraćaju mu se pismima na hrvatskome. Govornici hrvatskoga jezika im se na specifični način odužuju porabom njihovih pontifikalnih imena – koja imena usklađuju s hrvatskom jezičnom kulturom i kulturom hrvatskoga jezika.

Ne bi se trebalo prevoditi imena onim vladarima koji nisu povezani s Hrvatskom. Talijanskima da, jer je tu i Zadar, i Istra. Ugarsko-hrvatskima – naravno da, ali britanskima – ne, naravno niti španjolskima. Pogotovo ne onima koji su vladavinu završili poslije II. svj. rata.

Pravopisna norma hrvatskoga književnog jezika je također neumoljiv izvor. -- Bugoslav (razgovor) 20:48, 10. prosinca 2010. (CET)[odgovori]