Imenica "papa" spada u malobrojne imenice muškoga roda koje završavaju na -a. Nominativ jednine je onda "Koptski papa", a nominativ množine "Koptski pape", jer po pravilima sročnosti pridjev prati imenicu u rodu, broju i padežu. Razumijem da nelogično zvuči, jer smo navikli da se pridjev i imenica obično rimuju, ali je u ovim slučajevima tako. Istina da i kod jezikoslovaca postoje različita mišljenja o tom pitanju, tom temom se opširnije bavi jedan rad iz 2007., gdje se naglašava: "...primjetna je pojava da se posljednjih godina u stručnim krugovima prednost daje muškorodnoj sročnosti. Takav je pristup opravdan usklađivanjem s jedninskim oblicima, ali naravno i podudarnošću sa spolom (riječ je o osobama muškoga spola)." (Rod imenica na -a za osobe muškoga spola, Tomislava Bošnjak-Botica i Milvia Gulešić-Machata, 2007.)