Prijeđi na sadržaj

Red njemačkog orla

Izvor: Wikipedija
Red njemačkog orla
Osnovne informacije
Država Treći Reich
Dodjeljuje se
(nositelji)
stranci, diplomati
Status ukinuto
Stupnjevi (nakon 1943.)
  • Veliki križ reda njemačkog orla u zlatu
  • Veliki križ reda njemačkog orla
  • Red njemačkog orla 1. stupnja
  • Red njemačkog orla 2. stupnja
  • Red njemačkog orla 3. stupnja
  • Red njemačkog orla 4. stupnja
  • Red njemačkog orla 5. stupnja
  • Srebrna medalja za zasluge
  • Brončana medalja za zasluge
Statistike
Datum osnutka 1. svibnja 1937.
Ukupno odlikovanih nepoznat broj
Istaknuti nositelji Francisco Franco
Heinrich Himmler
Miklós Horthy
Carl Mannerheim
Joachim von Ribbentrop
Jozef Tiso

Red njemačkog orla (njemački: Verdienstorden vom Deutschen Adler) bio je odlikovanje Trećeg Reicha, uglavnom namijenjeno za inozemne diplomate. Red je osnovao Adolf Hitler 1. svibnja 1937.[1] Dodjeljivan je i pred pad Trećeg Reicha pred kraj Drugog svjetskog rata.

Uvjet dobivanja

[uredi | uredi kôd]

Red njemačkog orla bio je diplomatsko i počasno odlikovanje namijenjeno inozemcima, uglavnom diplomatima, koji su simpatizirali nacionalsocijalizam. Tri Nijemca su također bili nositelji ovoga reda, među njima Konstantin von Neurath, koji je dobio posebni stupanj odlikovanja 20. travnja 1939., Joachim von Ribbentrop na dan kada je postao ministar vanjskih poslova Reicha i Heinrich Himmler.[2]

Izgled i stupnjevi

[uredi | uredi kôd]

Križ je u obliku malteškog križa s orlovima koji nose svastiku u svakom kutu. Za vojno osoblje odlikovanje je imalo i prekrižene mačeve.[1] Križ je bio odvojen od 46 mm duge crvene vrpce s bijelom, crnom i bijelom prugom. Izgled i naziv odlikovanja je imitacija pruskoga Reda crnoga orla i Reda crvenoga orla.

Od 1937. do 1943. Red njemačkog orla imao je šest stupnjeva:[2]

  1. Veliki križ reda njemačkog orla (Grosskreuz des Deutschen Adlerordens)
  2. Red njemačkog orla sa zvijezdom (Deutscher Adlerorden mit Stern)
  3. Red njemačkog orla 1. stupnja (Deutscher Adlerorden, Erste Stufe)
  4. Red njemačkog orla 2. stupnja (Deutscher Adlerorden, Zweite Stufe)
  5. Red njemačkog orla 3. stupnja (Deutscher Adlerorden, Dritte Stufe)
  6. Njemačka medalja za zasluge (Deutsche Verdienstmedaille)

Jedinstveni Veliki križ reda njemačkog orla s dijamantima (Grosskreuz des Deutschen Adlerordens in Gold und Brillanten) dobio je Benito Mussolini 25. rujna 1937.[2]

27. prosinca 1943. Red je raspoređen u devet stupnjeva:[2]

  1. Veliki križ reda njemačkog orla u zlatu (Goldenes Grosskreuz des Deutschen Adlerordens)
  2. Veliki križ reda njemačkog orla (Grosskreuz des Deutschen Adlerordens)
  3. Red njemačkog orla 1. stupnja (Deutscher Adlerorden, Erste Stufe)
  4. Red njemačkog orla 2. stupnja (Deutscher Adlerorden, Zweite Stufe)
  5. Red njemačkog orla 3. stupnja (Deutscher Adlerorden, Dritte Stufe)
  6. Red njemačkog orla 4. stupnja (Deutscher Adlerorden, Vierte Stufe)
  7. Red njemačkog orla 5. stupnja (Deutscher Adlerorden, Fünfte Stufe)
  8. Srebrna medalja za zasluge (Silberne Verdienstmedaille)
  9. Brončana medalja za zasluge (Bronzene Verdienstmedaille)

Nositelji odlikovanja

[uredi | uredi kôd]

Veliki križ reda njemačkog orla s dijamantima

Veliki križ reda njemačkog orla u zlatu

Ovaj stupanj dodijeljen je četrnaest puta, a nositelji ovog stupnja su:

Ostali stupnjevi

Nepoznat broj odlikovanih, a među poznatijima su:.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b AWM Collection Record: RELAWM30337A. Australian War Memorial. Rujan 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2012. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  2. a b c d e f g h Wendel, Marcus. Holders of the Grand Cross of the Order of the German Eagle in Gold. Axis History Factbook. Pristupljeno 4. listopada 2010.
  3. Geoffrey G. Jones, Adrian Brown, "Thomas J. Watson, IBM and Nazi Germany", Harvard Business School Case 9-807-133, listopad 2010
  4. Cabadas, Joe. 2004. River Rouge. MotorBooks/MBI Publishing Company. str. 75. ISBN 9780760317082 cited in River Rouge, by Joe Cabadas. Google Book Search. 2008. Pristupljeno 1. prosinca 2008.
  5. Želimir B. Juričić, Ivo Andrić u Berlinu 1939. – 41., prev. Ivo Šoljan, Svjetlost, Sarajevo, 1989., ISBN 86-01-01524-7, str. 56.